Carstvo ljepote u prekrasnoj dolini samo se čuje cvrkut ptica
i žubor vode u potoku a malo dalje se vide prekrasne ruže
svih boja
i mjesec a sunce se samo smije kad vidi da mravuljak ljubi mravuljćicu a
ona stisne usne i kaže ne želi a srce malo kuca ko topot konja jako
zaljubljeni oni stoje i čekaju da im se srca spoje
Djevojka bosonoga šeta bosa joj mala noga
pokupila je trn od ruže ali ne osječa bol
samo hrabro korača prema tajnom sastajalištu.
Potok žubori a ona tiho šapuče oj potoče glasni reci dragom da opet ne zakasni
Čeka ga vrijeme prolazi njezin dragi ne dolazi gleda u potok
upita se zašto kad sam mu sve dala i njegovim ga imenom zvala
a riba ribi šapuće opet neće doći i sad če suza pasti na njezin mali dlan
i opet če kiša kišiti i mjesec če postati mračan
a sunce če se naljutiti i zavladat če zima
hladnoča prolazit če dolinom ruže ne žele da mirišu i opijaju svojom ljepotom
probudit če se zvjer koja če sve da uništi zbog nesretne ljubavi
jer zvjer mrzi kad djevojka plače zvjer potajno ljubi njene usne
a ona mu samo lijepu riječ daje kad su ga svi odbacili prva je stala uz njega
kad su ga mrzili ona ga je voljela i to zvjer zna i bole ga njezine suze
jer zna da pati a tako voli tog mladiča a on nikako to da shvati