Često se sjetim naših lutanja
skitanja pored mora skrivali se od očiju tuđih
htijeli su nas slomit htijeli su ukrasti našu dušu
a oni nisu smijeli znati da se volimo
samo nočni vjetar zna tajne
i opet mi on najvjerniji prijatelj
on mi nočaš pričao o tebi
šputao mi da me ljubiš i ako nas dijele drugi ljudi
zbog njih izgubljen osmjeh jutarnje rose
a dobila samo čežnju dali opet pod nočnim vjetrom šetnje po morskom žalu
srce gubi razum pri spomenu tvoje imena
srce ludi u tijelu zašto nas dirate
imam samo sječanje na tebe
i nedostaješ mi ludo zar je život nešto drugo
osim boli najgore kad srce boli
jer nisi pored mene a boli to guši
kad pogledam jastuk prazan suza krene dali se ti dragi tog trenutka
sjetiš mene ja se često sjetim toga dana
kako smo se
mazili a u tjelo nam se uvlačio miris mora
dah topao kako dah povjetaraca šta mrsio moju kosu
a poljubci tvoji klizili po mojem vratu
sklopila sam oči
šapnula ti da želim te trebam te
a ti si rekao maleno moje želim te
daj mi požudno poljubce svoje