Hodati a sanjati najgore je kad se probudiš
sjetiš se svega sjetiš se sna i poželiš dan bez buđenja
udahneš duboko da progledaš da vidiš dali još sanjaš
ne sanjaš gledaš i poželiš da mi sokol
biti i krila svoja razviti poletjeti visoko
i letjeti preko plavog mora i velebitskih vila
oj ti vilo velebita da mi je tako snažna biti
tako hrabro stajati prkositi svima
da mi nitko ništa ne može
ni usne ni dodiri pusti me da još malo sanjam
san mi je da poletim visoko i odletim daleko od tebe
da me tvoja ljubav ne može da dirne
jer sinoć sam te vidjela držao si je za ruku
kad smo se sreli ništa si nismo govorili
samo smo se njemo pogledali okrenula sam se
i otišla hrabro sam koračala i nije me bilo sram
samo mi se lice malo zacrvenilo ali nisam pokleknula
dolaziš u zoru kažeš oprosti milo moje
a ja ti glasno kažem tamo ti koferi stoje
idi ne želim lažne poljubce tvoje koji kradu snove moje

Procvali jorgovani zumbuli od cvali na zvoniku stara zvona
ona zvone srce iz grudi želi da ode on se ženi nije lako meni
stani zvono nemoj da zvoniš da mi dragog ti zoveš
da se ženi zar ti ne vidiš da stojim u sjeni da ga gledam
on me gleda ali ne pricamo a da si htio pred metak bih stala
za tvoje poljubce i dodire gazila bih minska polja za tvoje osmjehe a
ti ljubiš nju a ja samujem
u sjeni krijem se danas nestajem da si rekao bila bih ti sve
puno se puta upitam šta je život zar je to kap vode u moru
kada ti nestane sna i prebrojiš sve zvjezde
na nebu i znaš kad sunce podigne glavu
a kiša koliko kapi pusti tada sklopiš oči
pomisliš na ljubav i na poljubce vatrene
a onda pogledam u tebe stojiš kraj nje ti
smješiš se ali zašto pogledavaš u sjenu
zašto gledaš ostavljenu ženu
ti neceš nocas biti samnom na istoj adresi
nema spasa nema više povratka
nema više šetnji pored rijeke pored stare česme
sretno ti bilo reci hrabro da i ne gledaj u sjenu
jer nestala je žena koja je izgubila sve jer voljela te
i da znaš da gledam još tvoju sliku i ljubim lice tvoje
proklete bile noći kad si me ljubio da bih te danas izgubila
i u sjeni stare vrbe kradomice te gledam sretno ti bilo
da bar ti se nikad ne spavalo da i ti brojiš zvjezde
i poljubce koje si mi poklonio i da misliš na moje usne koje si žarko ljubio

Pokušavam stvoriti svijet bez odraza lica i pogleda
ne želim da se vidi tuga i bol i ožiljci na srcu mom
kažeš sve je to uredu a svaki dan si sve dalje od mene
prolaze dani gubi se iskrenost rijeći bilo smo jedno
a sad me napuštaš kažeš sve je laž ma čekaj malo
zar moje suze su laž zar moja ljubav je farsa
zar moje rijeći tebi su prazne rijeći na papiru
stani malo pogledaj oko sebe ma ko si ti da sudiš
ti zbog kojeg noćima nisam spavala
angel tvoj sam bila usne ti davala a nisam ni znala da češ mi reći
sve je to laž i sve sam pokušala da povratim tvoju ljubav
ali ti si okrenuo kartu tame i ne zanimaju te moje rijeći
a bili smo par i imali život osmjeh sve je bilo bajno
a sad dani gube smisao a rekao si nikad
nikad naša ljubav neće znati za rijeć kraj
da mi je nestati da mi je umrijeti nebi više nikad plakala
a ti sretan budi i jer moje te srce neće da osudi
ako sam tvoja bila ako moje usne ne žele kraj
pusti me da odem tamo gdje je carstvo slobode
često se pitam često želim da stane i nije mi jasno
kako drugi ne plaču kako drugi ne mole
ma znam da i drugi plaču i gutaju svoju bol mrzim
te srce gušim se od tebe slamaš me svakim danom
postajem list na vjetru šta ga jaki vjetar otkine i baca po zraku
i pita se list kad če pasti i dali če ga zaboljeti e moj živote
zar ja moram uvjek suze liti i znam da je drugačije moglo biti

Jako ih volim jako jako....