Marijan M. (43)

četvrtak, 24.07.2008.

London - short photo story

Bio sam ovih dana nešto malo u Londonu. Prvi put in my life.
2 dana, 1 spavanje. Puno posla, malo turizma. Al' ipak se nešto uspjelo vidjet i poslikat.
Kaj treba prvo uslikat u Londonu? Pa ofkors, cab i dabldeker.

Onda su me malo provezli u tom dabldekeru, najprije kroz neku pakistansko-bangladešku ulicu, ćumez totalni, pa onda kroz City, gdje sve puno poslovnjaka i dobrih komada, prikladno odjevenih za temperatru od 25 stupnjeva. Ruta je završila pored City Hall zgrade na Potters Fieldu, gdje smo imalo poslovno okupljanje.
Svidio mi se taj komad Londona, ne toliko zbog kombinacije high-tech arhitekture i starih zgradurina, nego zbog puno ljudi na obali Temze. Volim gradove na rijeci koji žive s rijekom, a u Londonu se zaista može puno toga vidjet hodajući samo uz rijeku. Druga je stvar kaj u toj rijeci nema života, ali ak se ne mislite kupat unutra, onda vam je svejedno.

A sad još malo slika...

Ovo su komadi iz grupe Bond. S nekoliko ciguli-miguli pjesama na playback su zadavile okupljeno općinstvo, pa smo utjehu morali potražiti u ispijanju piva i tamanjenju ultralarge hamburgera. U jednom od barova na West India Quayu. Lijepo mjesto, pogotovo kad je sunčano, mogao bih se tam cijeli dan izležavat, a i navečer ima bogat zabavni program.

By the way, u London sam išao na premijeru novog Opela. Insignia se zove.

A bio sam i na British Motor Showu i vidio puno lijepih novih auta... Npr.

Lotus Evora

Ford Focus RS

...ne da mi se više nabrajat, čitajte Večernjak u utorak...

- 22:04 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.07.2008.

Ljetovanje 2008. - Pakoštane (online)

Napokon...
na odmoru smo na moru (od ponedjeljka 14.7.)...
opet u Pakoštanima...
ovdje Lidija i ja dolazimo svih naših 16 godina, pauzirali smo lani i otišli u Orebić, a sad se vratismo u obnovljenu, ali još uvijek trošnu kućicu na brdašcu...
uživamo u jednostavnoj dnevnoj rutini: kupanje-spavanje-kupanje-šetnja-spavanje...

naša plaža

po prvi puta smo na moretu opremljeni čudom moderne tehnologije zvanim laptop pa možemo stalno biti online, a usput i napucavat slikice na interplet (blog, facebook...)

familija

tata ući curice plivati...

... a mama dobiva puse za nagradu

prvu večer Petra si je malo zaplesala na trgu u centru sela

kad smo doma cure se po kući igraju s Barbikama...

... a jedna se uspjela objesit na žarulju

tata se voli izležavat u ležaljci, ali uvijek ga netko smeta...

Josipa u slobodno vrijeme čita novine...

...baš se rastužila kad je skužila da Luka Modrić (Uta Modić) ima curu...
...našla bu si ona drugog nogometaša s preko nekoliko milijuna nečega na računu...

update četvrtak 17.7.

posjetili smo i Jump park u Biogradu pa se Petra naskakala...

i spuštala s tobogana...

...a Josipa je plivala po kuglicama

...i ponovo učila hodati...

update subota 19.7.

... ima u Pakoštanima još Goričanaca, a u petak smo se na plaži našli sa starim frendovima Novakovima...

pa smo navečer zarundali...

...a cure su se igrale s novim frendom Bornom

update nedjelja 20.7.

dan poslije uzvratili smo posjet kod njih u kampu i opet se dobro proveli...

pogotovo Petra i Borna:

U nedjelju su došli deda Ivica i baka Mira.
Donesli su neke nove rekvizite za kupanje i igranje:

deda je s Petrom išo na kupanje,
a Josipa je nažalost opet bubina. Ozdravila nogica, ali sad ju je napala visoka temperatura.
Uz sve to Tata je moral otić, jer u ponedjeljak putuje za London.

- 23:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 14.07.2008.

Back to Pakistan

From today,
we are
back to Pakistan.
All together.

- 08:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 12.07.2008.

'Oće ne'ko kupit auto?

Prodajem auto.
Metnul sam oglas po raznoraznim internetskim i novinskim oglasnicima.

Škoda Fabia Combi 1.2 HTP 64 KS, 2003. godina, samo 37.000 kilometara, registriran do 12. mj. 2008., full oprema,
divan, krasan, jedva čekate da ga imate
cijena prava sitnica, oko 7000 iljada eura (ili oko 50.000 kuna), sve po dogovoru

Sve su to dosadni oglasi, po unaprijed pisanim šprancama, u kojima nemreš napisat ništ posebno, nego samo osnovne podatke o autu, bez ikakve priče, bez ikakve povijesti, bez zajebancije...
Samo napišeš podatke, ubaciš oglas među tisuću drugih sličnih oglasa i nadaš se da će netko nazvati i poželjeti odmah ti dati svoju zadnju lovu za auto za koji oćeš uzet više love nego vrijedi.

I zato ja objavljujem jedan oglas u kojem iskreno piše ono kaj bi u svakom oglasu trebalo pisati.

Ne, ja ne želim uzet više love nego auto vrijedi, ne želim muljat i srat, ne želim uvalit nekome govno od auta, jer auto je sasvim okej i ne bih ga prodavao da mi ne treba lova više nego mi treba drugi auto u dvorištu. U tome je dakle poanta. Stalno imam službena kola, ova Fabija je drugi familijski auto, pa zato i ima relativno malu kilometražu, koja i jest najveća preporuka za kupnju.

Moja Fabia ima na cajgeru 37.000 km, što za auto star skoro pet godina nije ništa. Pogledajte oglasnike i vidjet ćete da njezini vršnjaci imaju 70, 80, 120 i više hiljada kilometri. (Pa ja sam svoj prošli auto star 5 godina prodao sa 130 hiljada km). Ovu moju Fabiu je prije mene imao dedek koji se u tri godine prevezao niti 15 hiljada kilometri, a žena i ja prešli smo dvadesetak hiljada u dve godine. Dakle, za tu kilometražu isplati se dat lovu koju tražim, jer motor je u super stanju, nije zaklan, dugovječan je, troši koliko troši (oko 8 litri).

U ovaj 'oglas' također mogu napisat da je auto nešto malo oštećen, točnije izgreban po desnoj strani, jer žena je (nije ona kriva, mogao sam to biti i ja) negdje nekad ogrebala neki Mrcedes na nekom parkingu. Jebeš Mrcedes, tko mu je kriv kaj se krivo sparkiral. Sad Fabia ima štraftu po desnoj strani, od zadnjeg branika do zadnjih vrata, ali i s tom štraftom se bez ikakvih problema vozimo s njom već mjesecima, dakle to oštećenje ništ ne smeta, pa se i budući kupac može tak dalje vozit, ne mora ni kune uložit u popravak.

Dakle, da zaključimo, u mojoj garaži stoji jedna lijepa svijetloplava karavanska Fabijica (krasnog li imena) koja je raspoložena za još puno kilometara prijeći, a meni ona više ne treba i tak bih je rado mijenjao za npr. 50.000 tisuća kunića. Može i manje, dogovorit ćemo se, ljudi smo...

- 22:39 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.07.2008.

Malo planina, pa malo mora, a onda na godišnji... doma...

Sedmi mjesec obilježit će dvotjedna obustava rada, a prije toga izguštao sam se malo u švicarskim planinama i na hrvatskom moru, pa sad mogu mirno godišnji provest doma.

S autićem sam u dva dana prošao 6 alpskih država, a cilj mi je bio Wildhaus u Švicarskoj. Preskočil sam Sloveniju (plativši 35 eura za vinjetu, nema švercanja, murjaci stalno provjeravaju), pa se vozio po Austriji uz Dravu, pa malo isprobao i talijansku autocestu i onda na Brenner Autobahn i kroz puno tunela došo do najzapadnije točke Austrije. A ondak sam prvi put u životu bio u Lihtenštajnu. Prešo sam tu mikro-državicu za 15 minuta i napokon se dočepao Švice.

Uvijek me opusti boravak u Alpama, ima neka čarolija u tim brdetinama koja odmara oči i dušu. I vožnja je opuštajuća, a kak sam se lagano vozio svjedoči potrošnja od 5,5 litri s novim Bravom 1.6 JTD. Natrag sam išo preko Austrije, pa malo Njemačke, pa opet Austrije. Austrijske su autoceste jebeno skupe kad se ide ovuda kud sam se ja vozio, jer osim 7,70 eura za vinjetu još sam potrošio 47,50 eura za tunele i BrennerAutobahn. Dakle, upozorenje svima koji se idu vozit po Austriji da se točno informiraju kaj se sve plaća, jer jeftina vinjeta isplativa je samo u ravničarskim krajevima.

Volim planine i brdetine, al još više volim more, pogotovo hrvatsko...
Pa onda provedoh još 2 dana radnog odmora na Jadranu. Na ruti Trogir - Hvar.

Trogir

Pogled na Hvar s Galešnika

Zalazak sunca - Galešnik

Prijevoz je najbrži sa mići brodić

Malo sam boje ufatio

I tak sam se ja dakle radno odmorio prošli tjedan, pa sad mogu na pravi neradni odmor.
Bio je plan otići u Pakoštane, ali...

Josipa je doživjela unfal i u Klaićevoj je dobila timbicu (čižmicu). U takvom stanju ništ od kupanja, pa onda nema ni smisla ić na more. Za igranje s barbikama imamo više mjesta doma.