Klagenfurt - nogomet, bez turizma
Evo još jednog nogometno-turističkog posta, ali ovaj put bez turizma.
Na utakmicu Hrvatska - Poljska u Klagenfurtu išao sam nažalost bez Lidije, samo s kolegom Cvekom.
Od Zagreba do Klagenfurta, preko prijevoja Ljubelj, došli smo za malo više od dva sata. Ispalo je da je to najjeftiniji i najbrži put, pa mi nije jasno zakaj su neki išli preko Graza (morali su platit vinjetu) ili kroz Karavanke (morali su platiti i vinjetu i tunelarinu).
Za te pare kaj nismo platili vozarinu pojeli smo si nekaj i popili si jeftine pive iz Bille. Jedan euro košta, a na štandovima i u birtijama je od tri do četiri eura. Pa ti izvoli. Zato je red u Billi bio jebeno dug.
Dva smo se sata vozikali Klagenfurtu i oko njega, a dva smo sata šetuckali po gradu. Sve je bilo u crveno-bijeloj nijansi, jer su i poljskim navijačima to omiljene boje. Neugodno sam se iznenadio nedostatkom lijepozgledajućih poljskih navijačica. Očito sam bio u zabludi, izgleda da to kod njih ne postoji. A baš sam bio nabrušen da se slikam s nekom od njih, a ekipa da pjeva 'baci sisu da se igramooooo'. Umjesto toga slikao sam se s Krolom polskih kibicow. Neki stari pijandura se dobro isfuro, svi su ga slikavali, a nije se sjetil naplaćivat...
Uglavnom, lijepo smo se podružili, u čisto muškom društvu, fala sponzorima (Kia i Lexus), a za idući nogometno-turistički izlet nadam se da će opet bit u obiteljskom okruženju...
|