Marijan M. (43)

Inventura - the best year ever

Inventura. Ova će se riječ ovih dana ponavljati valjda na svakom drugom blogu.
Jel' već vrijeme za inventuru. Još je devet dana do kraja godine, svašta se još može dogodit.
Zapravo bi se i trebale dogodit neke bitne stvari, npr. trebao bih svratiti do američanske ambasade i dobit vizu za otić u Amerika. Ak' je mogao Borat, iđem i ja.

Evo da onda kratko inventuriramo kaj smo radili i gdje smo bili u proteklih 356 dana.

Najvažniju stvar koju sam napravio u 2006. zapravo sam napravio godinu ranije, točnije nekad u lipnju prošle godine. Pogađate o čem se radi - napravio sam još jedno dijete. Naravno da sam bio s Lidijom na porodu i dočekao na ovom svijetu svoju drugu kćer Josipu.
Zbilo se to 7. ožujka. Kćer će valjda zbog toga voljet Ožujsko pivo.


Josipa - prve sekunde života

Jedno rođenje nažalost je kompenzirano jednim umiranjem. Umrla je baka Ana, tatina mama, u čijoj kući živim šest godina i čiji sam grunt naslijedio. Dakle, zadužila me do kraja života, jer nije mala stvar dobit kućicu od dvjesto kvadrata i grunt dug dvjesto metara.


Baka Ana

Jedno umiranje i jedno rođenje dvije su najbitnije stvari u privatnoj sferi. Aha, ima još jedna, u privatnoj blogosferi. Otvorio sam djevojčicama zajednički blog. Na njemu ima već par stotina obiteljskih fotki, ali napravili smo i objavili također i jedinstvenu inspekciju velikogoričkih dječjih igrališta.

Negdje između privatnog i poslovnog nalazi se moja trkaćka karijera, koju sam započeo ljetos. Vozio sam Hondu Civic Type R u Honda Valvoline Yokohama kupu. Odmah na prvoj utrci, zapravo na treningu, spičkao sam se na Grobniku.


...nema frke, auto je u voznom stanju...

Odvezao sam tri utrke - na Grobniku, u Požegi i Dugopolju. Uglavnom sam bio zadnji. S obzirom da sam bio debitant u konkurenciji vozača koji su pravi znalci nisam ni očekivao bolje. Bitno je da sam se izguštao i naučio puno toga. Bit će bolje idući put. A nadam se da će biti još prilike za vozit utrke...

Što se poslovne inventure tiče, istestisirao sam preko nekoliko auta, nemam pojma točno koliko, recimo pedesetak, a bio sam i na nekoliko desetaka prezentacija novijeh auata.
Jedno sam vrijeme vodio top-listu testisiranih auata, zadnju sam objavio u kolovozu, a na prvom mi je mjestu tada bio Audi A6 3.0 TDI quattro.


Poslije toga vozio sam pun kurac auta, i dobrih i loših, al' nije mi se dalo ili nisam imao vremena ofriškati top-listu. Napravit ću to kad-tad.

Najpokon dolazimo do onog čega je bilo najviše na ovom blogu. Putovanja i fotke s putovanja.
Zasad samo po Europi, ali bit će, najavio sam već, i Amerike.

Pa da vidimo, gdje smo sve bili tijekom 2006. godine.
U siječnju sam najprije bio u Nici i na reliju u Monte Carlu.
Uslijedila je Costa del Sol, odnosno Marbella i Ronda. Tamo sam vozio auto u koji sam još uvijek zaljubljen - Mazdu6 MPS.



Malo prije 31. rođendana (6. veljače) otišao sam u
Marseille. Tam sam se proslavio ekskluzivnim druženjem s članovima grupe Depeche Mode.


...it is Aj & Martin Gore...

U veljači sam još stigao i do Seville i Genove.

U proljeće sam upoznao dva razvikana španjolska otoka - u travnju Mallorcu, a u svibnju Ibizu. Yeah, partijali smo i u proslavljenoj Pachi.



Nesmem zaboravit Južni Tirol i Merano, koje sam posjetio krajem travnja. A onda sam u svibnju napokon prvi put otišao u Grčku.


...ovo sam ja ispred nekakve stare polusrušene zgrade...

Svibanj je bio berićetan, pa sam stigao i do Torina. Zadnjeg dana svibnja sam nakratko bio u Parizu, a onda sam to obilno nadoknadio četverodnevnim boravkom početkom lipnja.


...ovo sam ja ispred nekakvog željeznog tornja s odašiljačem na vrhu...

Tad sam istovario hrpu slika i to mi je jedan od najdražih postova. Tak mi se svidio Pariz da sam isplanirao napokon i ženu odvest do tamo. Pokušat ćemo uhvatit priliku u proljeće, npr. za 15. godišnjicu.

Kao bivši nogometaš i navijač sa sjevera, morao sam otić bar na jednu tekmu Svjetskog prvenstva, pa sam s kolegom odvezo do Berlina. Rvacka je zgubila, al mi smo se ipak dobro zabavili.

Posjetio sam i jednu čudnu bezobrazno bogatu zemlju zvanu Luksemburg. Prek ljeta se nije baš putovalo po inozemstvu, a onda sam u rujnu skočio do Venecije.



Potkraj rujna opet sam otišao u Pariz (14 sati vožnje autom) na Mondial de l'Automobile. Po naški bi rekli - sajam automobila. Al nije baš ko onaj na Hreliću.
Sljedeći grad koji sam vidio bio je Toulouse. Pa onda još jednom Atena i Neuburg an der Donau.

Prosinac su obilježili Rim i Dubrovnik, u kojeg sam napokon sa sobom mogao povesti i ženu. Upravo ona mi je najviše falila na svim ovim putešestvijama i nadam se da ću joj to kad-tad nadoknadit i pokazat joj bar pola od toga gdje sam bio.

2007. nastavljam u istom ritmu. Već me čekaju New York, Detroit, Puglia, Mallorca, Torino... ...