Marijan M. (43)

Švecka: smorgasbord - pivo - kamioni

Evo me natrag iz Švecke, zemlje na sjeveru koju u našim siromašnim krajevima idealiziraju kao raj na Zemlji i državu blagostanja, u kojoj su valjda svi bogati, lijepi i zadovoljni.
A onda me prvi čovjek s kojim sam tamo komunicirao uvjerava u nešto skroz drugačije: vlada je u kurcu, jebu nas šljakere, izrabljuju nas ko robovlasnici... Čovjek se zove Ante, taksist je u Goteborgu, vozi Volvo V70 (kao i 90 posto ostalih taksista)...



Koja je prva asocijacija na Švecku?
Pa valjda švecki stol... Upravo zato svaki put kad idem u Švecku, a ovo mi je bio treći put, tragam za originalnim šveckim stolom. Postoji li uopće? Gdje je? Kako izgleda? Tisuću pitanja...
Ovaj put napokon sam otkrio istinu. Švecki stol nema svog fizičkog oblika. On je svuda oko nas, nekad vam se čini da ga vidite, a zapravo je to samo iluzija. Originalni švecki stol skriva se zapravo u jednom izrazu, koji se ne može doslovno prevesti: SMORGASBORD.



Dosta sranja, ajde da nešt' ozbiljno napišem.
Tragajući za šveckim stolom, otkrio sam, čudna li čuda, švecko pivo.
Naime, u Goteborgu sam boravio u hotelu Novotel u predjelu Klippan, na obali kanala kojim se ulazi u luku. Nalazi se u zgradi u kojoj je još 1808. neki Nijemac otvorio pivovaru i šećeranu. Sve je 1836. kupio Škot David Carnegie. Osim što je stvorio najveću rafineriju šećera u Šveckoj razvio je i pivarski biznis, koji još uvijek nosi njegovo ime. Pivovaru je 1926. preuzeo Pripps, a 1976. je proizvodnju preuzeo Carlsberg u Falkenbergu.
U bivšoj zgradu pivovare sada je hotel koji i dalje njeguje kult Carnegie Porter piva. Pored svih poznatih šveckih firmi, zapravo je Carnegie Porter najstariji švecki trademark koji je još uvijek u upotrebi. Ovo crno pivo razvija se i do 10 godina. U hotelskom restoranu Carnegie Kaj imaju pivo iz 1998., a čaša od 2,5 deci košta 90 kruna (oko 11 eura). Čak su i pinta famoznog GuinessaGuinessa ili Kilkennyja puno jeftiniji (64 i 59 kruna).
Evo kaj o Carnegie Porteru veliMichael Jackson, ne onaj pedofil nego poznati lovac na pivo.

Goteborg je drugi najveći grad u Šveckoj, glavna luka na zapadu državi. Osnovao ga je u prvoj polovici 17. stoljeća kralj Gustav II Adolf. Grad ima oko 490.000 ljudova, cijela regija oko 600.000. Regija se može nazvati i Volvoland, jer trećinu teritorija zauzima zemljište ovog proizvođača auta, kamiona, buseva...
Mislio sam nešt' napisat i o povijesti Goteborga, ali koga to zanima...
Bitnije je par riječi o sadašnjem Goteborgu, koji je zaista privlačna turistička destinacija.



Taksist Ante dovezao nas je na Kungsportsavenyn, glavnu promenadu s desecima birceva i restača. I Švedi fala Bogu imaju naviku jutarnjeg ispijanja kavica po terasama, pa smo se nakon kratke šetnje brzo uklopili među njih. Birc se zove jednostavno Caffe Cappucino, a oduševila me veeeeelika kava s mlijekom (pola litre) za samo 35 kruna.



Noge su nas dalje odvele do Nordstana, navodno najvećeg šoping centra u Skandinaviji. Lepo bogami, ali ne svršavam baš na ovakve stvari.
Evo još nekoliko natuknica za buduće posjetitelje Goteborga: Maritime Centre (ploveći muzej), City Museum, Skanskahuset (toranj s birtijom na 86 metara)...
Glavna atrakcija za pogledat i glavni motiv na svim razglednicama je most Elfsborg.







Sjeli smo u brod i prevezli se ispod mosta kanalom prema izlazu u Sjeverno more. Prekrasna je švecka obala, razvedena više od rvacke. Ipak nema toliko zelenila, a bogme je i klima skroz drugačija, pa hrpa Šveda sjedi po kamenju i plažama, ali baš se nešto i ne kupaju.



Ovak izgledaju vikendice u nekom zaljevu u kojem smo išli na večeru u neki fancy restoran. Švedi su racionalni, dosta im je kućica tri puta tri, bitnije da je brodek parkiran ispred.

Za svršetak ove kvazi-reportaže evo nekoliko sličica šveckog zalaska sunca.

E, ima još. Skoro sam se zaboravio pohvalit da sam vozio kamione. I to ne bilo kakve, sa 60 tona tereta iza leđa, 520 konja ispod guzice.
Slike nisu baš najprikladnije, ljepše bih izgledo u bijeloj potkošulji, ali kaj je tu je...