Marijan M. (43)

petak, 30.09.2005.

Papenburg - njemački komad Nizozemske

Bijah ovih dana u Papenburgu, gradiću koji baš i nije prečesto na ruti nas Rvata nomada, jer se nalazi skroz na sjeveru Njemačke, uz samu granicu s Nizozemskom. Kad dođete tamo, zapravo sve asocira na Nizozemsku: građevine, kanali, vjetrenjače, bicikli..., pa ne znam zakaj taj komad zemlje Nijemci ne prodaju Nizozemcima.

Dobro sam se naspavao u hotelu Alte Werft koji se, kao što mu ime kaže, nalazi u zgradi nekadašnjeg brodogradilišta. Brodogradilište u gradu postoji i sad, a u njemu se rade najveći cruiseri. Bijo sam tamo, zbilja je impresivno iznutra vidjet kak se gradi brod-neboder.

Grad Papenburg nije bogzna kak atraktivan, stvoren taman za jednodnevni posjet, cugu i klopu negdje na šetalištu uz kanal i ajmo dalje. Prevladavaju manjinske birtije i restorani - bliskoistočni, dalekoistočni, talijanski, al' nema rvackog.

- 14:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.09.2005.

Crno-bijela faza

Nažalost, prebrzo je prošao lijep i ugodan vikend s familijom.
Osim kaj smo se puno družili, ja sam se i puno vozio, a također sam se puno igrao s fotoaparatom.
Ufatila me crno-bijela faza. Evo nekih uradaka.

- 08:15 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.09.2005.

9,5 centimetara

Devet i pol centimetara.
Toliko je trenutno dugačko moje drugo dijete.
Izmjerili smo ga jutros kod doktorice, uz pomoć ultrazvuka naravno.
Još se ne vidi ima li pišulinca ili pišulinku. Sudeći po tome kak se izvalio i leži, izgleda da je muška lijenčina. Sjećam se da je Petra u majčinoj utrobi bila nabrijana sto na sat.

- 11:43 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 20.09.2005.

Doooooosadnooooo

Kaj se dela? Ništ' posebno. Napišem svaki dan karticu-dvije-tri tekstova, nekaj izađe odma, nekaj za mjesec dana. Osim toga danas mi je baš doooooosadnoooo.
Pa malo telefoniram.
Ima na televiziji jedna emisija, Tko želi biti milijunaš, a ima i jedan blog u svezi glede te emisije, pa eto telefoniram.
Ima i jedna kartičarska firma, Diners se zove, koja kao ima neku nagradnu igru, nazoveš pa prijaviš svaku kupnju. Pa ja eto telefoniram.
Otkud telefoniram? Pa iz firme naravno. Pst, da moj direktor ne čuje.

- 16:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #

nedjelja, 18.09.2005.

Posljednji pozdrav Beef, vidimo se u vječnim lovištima

Nakon napornog radnog dana i jebanja s hrpom izvještaja, vijesti i vijestica koje sve više mrzim, na kraju me totalno razjebala tragična vijest iz Walesa - na britanskom reliju za svjetsko prvenstvo poginuo je Michael 'Beef' Park, suvozač Markka Martina u Peugeotu. Sjebali su se na 15. brzincu, sletjeli s ceste i zabili se u drvo. Beef je umro u bolnici. Imao je 39 godina. Iza njega ostali su žena i dvoje djece.

S obzirom da sam totalni fan relija, ova me je vijest više rastužila nego da je umro sam Precjednik.
Posljednji pozdrav Beefu, valjda ćemo se utrkivati u vječnim lovištima.

- 18:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 17.09.2005.

Novi aparat (Fala buraz!)

Stigao mi novi fotoaparat. Canon Powershot S2. Prava mrcina, pogledajte ga.

Tehničke specifikacije ove spravice.

Velika fala burazu koji je sudjelovao u nabavci.

S2 je nekaj između idijota i profi aparata. Sve ovisi o tome koliko ga čovjek zna iskoristit. Morat ću se naučit delat s njim. Baš se veselim, uf što će bit dobrih slika...

- 12:10 - Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 14.09.2005.

Vrankfurt - gastarbajt, ljepotice i ljepotani

Tri sam dana gastarbajtirao po Vrankfurtu i okolici. Spavao sam u hotelu Dubrovnik u Heppenheimu, gazde su mu naši ljudi. Mećnuo bi ovdje i neki link, ali nemaju ljudi internet stranice.

Bijo sam na IAA 2005, najvećem svjetskom salonu automobila. Daklem, razumljivo bi bilo da mećnem ovdje slike automobila. Ali jok, ja ću mećnut slike djevojaka koje su tamo stajale pored auta i svi su ih slikavali.... Ne znam zakaj. Provjerite...

Ovdje stoji ful foto galerija s ljepoticama iz Vrankfurta.

A auti? Evo, tko baš hoće i aute, ima ođe foto galeriju s autićima iz Vrankfurta.

- 18:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.09.2005.

Dojčland, dojčland, dojdem, dojdem

Idem nach Dojčland.
U trenutku izlaska ovijeg komada teksta vozim se prema Vrankfurtu. Iđem na IAA. Sajam automobila. Nešto malo veći nego onaj na Hreliću.

Do Vranfurta ima devet-deset sati vožnje, prava sitnica.
Pasala bi i bolja kola od dizelske Corolle, ali ak' sam lani preživjel vožnju s Hyundaijem Getzom do Monte Carla, onda bum i ovo.
Nakon što preživim vožnju do Vrankfurta i natrag, bit će onda opet i neke reportažice za blog.

- 12:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 10.09.2005.

Reklama

Ajde da malo izreklamiram restoran u kojem smo si pojeli i popili sinoć.
Možda mi smanje ceh idući put.

Plješivička klet

- 18:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 09.09.2005.

Marijan i Lidija : 1. petoljetka

Danas obilježavamo prvu petoljetku, odnosno petu godišnjicu sklapanja braka. Obilježavali smo i prijašnje četiri, ali nismo nešt' previše slavili. Večeras ćemo nekaj i proslavit.

Kaj reći o prvoj petoljetki? Mogao bih knjiga i knjiga napisat o svemu. Ali ukratko: lijepo nam je bilo, a svakim danom sve nam je ljepše.
Puno smo toga proživjeli, puno napravili, digli šest-sedam kredita...
Najljepše kaj smo napravili je kćer Petra, a za pola godine će još jedno malo čeljade izać iz majčine utrobe. O njoj ili njemu ćemu drugom prilikom, za proslave 2. petoljetke. Bit će još petoljetki... Bar petnaest...

- 13:36 - Komentari (8) - Isprintaj - #

utorak, 06.09.2005.

Šveckinje

Žali se Ševac da sam bio u Šveckoj, a Šveckinje nit' sam spomenuo nit' sam ih slikao.
Pa evo za njega i sve ostale jedna mala porcija Šveckinja (Šveđakinja, Švedica...)

P.S. Ne odgovaram za lošu kvalitetu slika, dva su razloga, 1. nekaj me aparat zajebava, trenutno sam u fazi nabavke novog, 2. nisu ni komadi bogznakakvi.

P.P.S. Ak baš oćete gledat slike Šveckinja, evo jedan luđak ih skuplja.

- 08:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 03.09.2005.

Švecka: smorgasbord - pivo - kamioni

Evo me natrag iz Švecke, zemlje na sjeveru koju u našim siromašnim krajevima idealiziraju kao raj na Zemlji i državu blagostanja, u kojoj su valjda svi bogati, lijepi i zadovoljni.
A onda me prvi čovjek s kojim sam tamo komunicirao uvjerava u nešto skroz drugačije: vlada je u kurcu, jebu nas šljakere, izrabljuju nas ko robovlasnici... Čovjek se zove Ante, taksist je u Goteborgu, vozi Volvo V70 (kao i 90 posto ostalih taksista)...

Koja je prva asocijacija na Švecku?
Pa valjda švecki stol... Upravo zato svaki put kad idem u Švecku, a ovo mi je bio treći put, tragam za originalnim šveckim stolom. Postoji li uopće? Gdje je? Kako izgleda? Tisuću pitanja...
Ovaj put napokon sam otkrio istinu. Švecki stol nema svog fizičkog oblika. On je svuda oko nas, nekad vam se čini da ga vidite, a zapravo je to samo iluzija. Originalni švecki stol skriva se zapravo u jednom izrazu, koji se ne može doslovno prevesti: SMORGASBORD.

Dosta sranja, ajde da nešt' ozbiljno napišem.
Tragajući za šveckim stolom, otkrio sam, čudna li čuda, švecko pivo.
Naime, u Goteborgu sam boravio u hotelu Novotel u predjelu Klippan, na obali kanala kojim se ulazi u luku. Nalazi se u zgradi u kojoj je još 1808. neki Nijemac otvorio pivovaru i šećeranu. Sve je 1836. kupio Škot David Carnegie. Osim što je stvorio najveću rafineriju šećera u Šveckoj razvio je i pivarski biznis, koji još uvijek nosi njegovo ime. Pivovaru je 1926. preuzeo Pripps, a 1976. je proizvodnju preuzeo Carlsberg u Falkenbergu.
U bivšoj zgradu pivovare sada je hotel koji i dalje njeguje kult Carnegie Porter piva. Pored svih poznatih šveckih firmi, zapravo je Carnegie Porter najstariji švecki trademark koji je još uvijek u upotrebi. Ovo crno pivo razvija se i do 10 godina. U hotelskom restoranu Carnegie Kaj imaju pivo iz 1998., a čaša od 2,5 deci košta 90 kruna (oko 11 eura). Čak su i pinta famoznog GuinessaGuinessa ili Kilkennyja puno jeftiniji (64 i 59 kruna).
Evo kaj o Carnegie Porteru veliMichael Jackson, ne onaj pedofil nego poznati lovac na pivo.

Goteborg je drugi najveći grad u Šveckoj, glavna luka na zapadu državi. Osnovao ga je u prvoj polovici 17. stoljeća kralj Gustav II Adolf. Grad ima oko 490.000 ljudova, cijela regija oko 600.000. Regija se može nazvati i Volvoland, jer trećinu teritorija zauzima zemljište ovog proizvođača auta, kamiona, buseva...
Mislio sam nešt' napisat i o povijesti Goteborga, ali koga to zanima...
Bitnije je par riječi o sadašnjem Goteborgu, koji je zaista privlačna turistička destinacija.

Taksist Ante dovezao nas je na Kungsportsavenyn, glavnu promenadu s desecima birceva i restača. I Švedi fala Bogu imaju naviku jutarnjeg ispijanja kavica po terasama, pa smo se nakon kratke šetnje brzo uklopili među njih. Birc se zove jednostavno Caffe Cappucino, a oduševila me veeeeelika kava s mlijekom (pola litre) za samo 35 kruna.

Noge su nas dalje odvele do Nordstana, navodno najvećeg šoping centra u Skandinaviji. Lepo bogami, ali ne svršavam baš na ovakve stvari.
Evo još nekoliko natuknica za buduće posjetitelje Goteborga: Maritime Centre (ploveći muzej), City Museum, Skanskahuset (toranj s birtijom na 86 metara)...
Glavna atrakcija za pogledat i glavni motiv na svim razglednicama je most Elfsborg.

Sjeli smo u brod i prevezli se ispod mosta kanalom prema izlazu u Sjeverno more. Prekrasna je švecka obala, razvedena više od rvacke. Ipak nema toliko zelenila, a bogme je i klima skroz drugačija, pa hrpa Šveda sjedi po kamenju i plažama, ali baš se nešto i ne kupaju.

Ovak izgledaju vikendice u nekom zaljevu u kojem smo išli na večeru u neki fancy restoran. Švedi su racionalni, dosta im je kućica tri puta tri, bitnije da je brodek parkiran ispred.

Za svršetak ove kvazi-reportaže evo nekoliko sličica šveckog zalaska sunca.

E, ima još. Skoro sam se zaboravio pohvalit da sam vozio kamione. I to ne bilo kakve, sa 60 tona tereta iza leđa, 520 konja ispod guzice.
Slike nisu baš najprikladnije, ljepše bih izgledo u bijeloj potkošulji, ali kaj je tu je...