Marijan M. (43)

Crna je crna kronika

Nedavni incident na radnom zadatku unio mi je mali nemir u inače "always cool" pogled na život.

Posao u ovakvoj rubrici, posebno kad je ekipa dobro posložena, odličan je da novinara nauči snalaženju u najtežim i najzahtjevnijim zadacima, jer se moraš boriti (ponekad i doslovno) s ljudima kojima se baš ne sviđa završit u crnoj kronici. Takav sjeban posao (analogno poslovici što te ne ubije ojača te) pretvori te u personu naviklu na rješavanje najtežih situacija u svoju korist. Mi smo neka vrsta novinarskih specijalaca. Postaneš imun na krv, suze, sprešane aute, potrgane udove...

Volem da radim u crnoj kronici, ali dugoročni mi planovi (di je još pemzija...?) nisu baš vezani za tu rubriku, i zato mi ponekad ulete situacije koje me smekšaju i onda počnem razmišljat 'pa jel' dosta toga, jel' ima nekakav normalniji poso'. Prva takva bila mi je prije dve i pol godine (rođenje kćeri), a zadnja neki dan, kad sam morao glupom ružnom Šiptaru uzvraćat udarce jer me napao nasred ceste.

Međutim, počelo mi se sad skoro svaki dan događat da inače normalne priče malo previše dubinski analiziram. Svaki tekst, čak i najmanja vijest u crnoj kronici, može biti predložak za poseban film, pa se tu zaista ima što analizirat. Nekad je to išlo ovak - dođeš na teren, pukneš sliku, uzmeš izjavu, vratiš se u redakciju, sve ubaciš u sistem i već drugi dan zaboraviš, spreman za nove radne pobjede. A onda se danas uhvatim kak razmišljam o jadniku kojeg sam jučer snimio smrznutog nakon što su ga izvadili iz potoka u kojem je nakon prometne nesreće proveo tjedan dana. Vozio se s curom iz Bosne prema Njemačkoj, bježali su od njezinih staraca (prozvali ih mediji Romeom i Julijom), a onda frajer glupo izletio s ceste. Preživjeli su oboje, ali šta - on izađe iz auta i propadne u led.

Jučer sam to odradio automatski - uzmi izjavu, pukni fotku, vozi dalje. A onda se danas sjetim da je smrznuti mladić imao ispruženu ruku, u stisnutoj smrznutoj šaci držao je neko granje. Borio se čovjek, htio se iščupat iz jebene vode i nije uspio... Smrznem se kad se toga sjetim.

Priča druga. Prek telefona plače mi se žena koju je u subotu htio ubit ludi čičica iz susjedstva. Frajer je zbilja lud (dokaz: pušta svinje na groblje, ubija cucke po selu...), ali ni to ni prijašnje četiri kaznene prijave ni činjenica da je iz puške pucao prema troje ljudi nije bilo dosta da tužiteljstvo zatraži, a istražni sudac odredi pritvor. I onda se deda dan nakon zločina pojavi pred vratima svoje žrtve. Žena se prestravila, zove okolo, nitko da joj pomogne, mora patit i čekat kad će ludonja drugi put doć do nje s oružjem. I kaj sad. Dođe mi da odem do starog i napravim mu nekaj grdo...