utorak, 26.08.2008.
KOBRA I MOSTOVI U OKRUGU MADISON
'Robert Kincaid ispijao je drugo pivo i spremao kamere kada je ušla u kuhinju. Dignuo je glavu i pogledao... Sve što je osjećao, što je tražio i o čemu je razmišljao, život pun osjećaja, traženje i razmišljanja, sve se to skupilo u jednom trenutku. I on se zaljubi u Francesku Johnson, farmerovu suprugu, iz okruga Madison...
Sjedim na plaži Stončici na Visu i gledam more kroz zamagljene sunčane naočale. Što ću, uvijek mi se plače kad čitam ili gledam Mostove okruga Madison. Zamišljam Clinta Eastwooda i Meryl Streep kako plešu u kuhinji kraj starog žutoga stola. Utorak je, oni su se upoznali jučer, a vole se tako da vam se koža ježi i na plus 30.
U neko doba ručnik vrlo blizu moga stavlja mlađa obitelj. Muž, žena i djevojčica od 6, 7 godina. Nastavljam čitati, opet ridam sve dok me ne omete telefonski razgovor iznad glave.
'Ej alo! Ma evo sad san te tek uspila nazvat. Bija je tu do malo pri, sad je falin te bože oša. Ma ostavija me tu na nekoj plaži s malom, neman pojma di je oša, al fala gospi sinjskoj neka je...'
Znam da nije pristojno prisluškivati, ali bila mi je doslovce iznad glave.
Vratim se ja Robertu i Franceski u Iowu '65.
Drugi dan - avantura Stiniva. Čim smo se približili na auto se baca starija gospođa.
'Imate desetak minuta do doli, parking van je 10 kuna, a ako oćete malo, je'te, mislin, opustiti se, hm, da vas ništa ne stišće, znate ono, bez jel'te (i pokaže ključne točke) to van je desno, a Stiniva livo.'.
Otišli smo lijevo. I to u japankama. Da nismo toliko puta izvještavali o nepripremljenosti stranih turista ne bih ništa rekla, a ovako je malo falilo da zovem Stipu Božića da nas iščupa. Ali, nekako smo se dokotrljali na sve četiri. Muka se isplatila. Definitivno jedna od najljepših plaža na kojoj sam ikad bila. Sjednem uz more, uzmem opet svoju knjižicu, svako malo smoči je koja kap mora. Divota!
Stari chevroletov kamionet izgledao je sitan pokraj goleme prikolice cisterne što se bučno kotrljala u Winterset poprskavši vodenim mlazom s ceste posljednjeg kauboja.
- Zbogom, Roberte Kincaid - prošaptala je i otvoreno zaplakala...
I ja opet jedva vidim plažu od zamagljenih naočala. Opet se sjećam filma ... Postane mi vruće u jednom trenutku, ne znam je li od plakanja ili od sunca, ali odem u malu konobicu gdje svi sjede jedni do drugih. Stol pored - glasna muška petorka komentira žene na plaži. Najglasniji samouvjeren do bola. Teške riječi! Ma Casanova je za njega mala beba. I krene glasna priča o kobri uz salve smijeha četvorice slušača koji ga gledaju zadivljenim očima, k'o nacija Slavena Bilića kad Hrvatska pobijedi.
'Joj ako kobra vidi ovu fotku zadavit će me, al reć'u ja da sam slikao brod'. Kak' je mala dobra, a ona moja je tako gadna.' Pita njega jedan zašto je trpi, na što će zagrebački Casanova - zbog frulice!
'Čuj frende, pa jednu kobru imaš deset godina i ona je već naučila izvijati se onako kako ti sviraš frulicu. Kužiš?! A šta sad da dođe nova kobra. Opet je uči, nova melodija nova frulica... Kužiš?!
Požalim što sam tu sjela jer degutantniji razgovor u životu nisam čula. Razbiše mi potpuno moju idilu i svijet Roberta i Franceske. Dok sjedim i kajem se, stiže 'Kobra'. Visoka, izuzeno zgodna žena. Ispod kape i velikih naočala vidi se da je vrlo lijepa, premda joj se na licu više vide godine. S njom dvoje djece. Od njega zgodnija za deset kopalja. Nije se dugo zadržala, a čim je otišla opet je krenula katastrofa od razgovora. Prisjela mi i kava i sve. Nekako sam se provukla pored njih i otišla.
I nije tu kraj razbijanju mog romatničnog bračnog svijeta u samo nekoliko viških dana. Čujem priču da je prije nekog vremena u hotelu na Visu bio stariji američki bračni par. Muž je, bi' će od srca, umro u hotelskoj sobi, a kad su gospođi ponudili da joj odmah drugi dan organiziraju let i prijevoz mrtvaca, pita ona njih imaju li oni hladnjaču na Visu. Svi se iznenadiše, na što će ona - Ah, pa ja još imam plaćena četiri cijela dana.Sad šta je tu je!'
Vis me oborio s nogu! Jedino se bojim da mi se nakon Visa, kad idući put budem čitala Mostove u okrugu Madison, umjesto Clinta Eastwooda i Meryl Streep u mislima ne pojave Dalmatinka kojoj je muka od muža, zagrebački Casanova s teorijom kobre ili ne daj Bože - američka udovica koja je ostavila muža u hladnjači, dok je ona, eto, još četiri dana hvatala boju.
26.08.2008. u 17:24 •
131 Komentara •
Print •
#
