Zasigurno ste mnogi upoznati s novim ambicioznim prijedlogom ministra Dragana Primorca i njegova Ministarstva da se uvede obavezno srednjoškolsko obrazovanje u trajanju od jedne do dvije godine. Osobno nisam veliki simpatizer ministra prosvjete i športa, ali da hvalim i podržavam njegov prijedlog uvođenja ovog novog sistema obrazovanja, to svakako od prvog upoznavanja s ovim pitanjem. – Otkako je Ministarsto znanosti, obrazovanja i športa izašlo s tim prijedlogom u javnost diglo se mnogo glasova kako i zašto uvođenje obaveznog srednjoškolskog obrazovanja ne bi bilo pogodno u ovom trenutku, tj. ne otvoreno govoreći kako se taj plan ne bi trebao ostvariti ( tko bi lud pobogu od političara i visokih intelektualnih glava tako otvoreno rekao da nam ne treba bolji obrazovni sustav ) nego su indirektno insinuirali na neslaganje s ovim projektom, tj. neostvarenjem tog istog. Zašto i gdje leži razlog neslaganja s ovim projektom dosta je teško dokučiti i čini se gotovo iznenađujućim da je u velikom postotku onih ljudi koji smatraju kako ovo nije pravi put.

SVAKE GODINE 15% DJECE NE UPIŠE NITI JEDNU SREDNJU ŠKOLU

Nedavno sam gledao HRT – ovu emisiju "Otvoreno" čija je tema bila "Treba li uvesti obavezno srednjoškolsko obrazovanje u RH?" kako je glasilo i telefonsko referendumsko pitanje. Među gostima su se našli ministar Dragan Primorac, predsjednik Nezavisnog sindikaza zaposlenih u srednjim školama Branimir Mihalinec, SDP – ova saborska zastupnica Marija Lugarić te predsjednik Udruge srednjoškolskih ravnatelja Ivica Lovrić. Možda bi bilo najbolje da na samom početku iznesem podatke telefonskog referenduma na kojemu su glasali gledatelji HRT – ove emisije "Otvoreno", a on iznosti poražavajućih 55% protiv uvođenja obaveznog srednjoškolskog obrazovanja i samo 45% za uvođenje istog. Naime, mnogi će sada kazati kako je i 45% puno, no naspram tih 55% to nikako ne može biti točno, i uvjeren sam da je tih 55% protiv ovog projekta indikator koji ne govori najbolje u prilog. Ljudi očito nemaju izgrađene svijesti o problemu neobrazovanosti djece ( osobe od 14 – 18 godina su itekako djeca ) koja iz godine u godinu raste. Ne raste drastično, ali raste, i taj podatak je poražavajuć i on mora biti "ukinut". Mi u RH imamo svake godine 15% djece ( od ukupnog broja djece koja je završila obaveznu osnovnu školu ) koja nikada ne upiše niti jednu srednju školu, a moramo imati na umu da se tih 15% nadopunjuje na onih 15% od svake prethodne godine i onda je svakome jasno da je ta brojka zaista visoka.

Mi u državi imamo veliki problem, a on bi u brojkama glasio da više od 1,6 milijuna građana starijih od 15 godina nema nikakve kvalifikacije, oko 108 tisuća nikada nije pohađalo školu, dok je oko 580 tisuća građana završilo nekoliko razreda osnovne škole, a oko milijun ima samo osnovnu školu. I o čemu onda mi pričamo. Obavezni srednjoškolski obrazovni sustav je u ovom kritičnom trenutku apsolutno potreban jer uvijek svi tako prazno iskorištavaju poslovicu "na mladima ostaje svijet" a ukoliko ćemo mi Republiku Hrvatsku graditi na ovakvim neobrazovanim mladim ljudima onda zaista ne vidim mogući napredak.

UVOĐENJEM OBAVEZNOG SREDNJOŠKOLSKOG OBRAZOVANJA ZAPOŠLJAVATI ĆE SE NOVI PROFESORI

Jedna od velikih prednosti ovog sustava jest i zapošljavanje nove radne snage, tako je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa izašlo s optimističnim analizama glede zapošljavanja novih profesora jer i zdravo logučki je lagano zaključiti ukoliko se poveća broj učenika, samim time će doći do potrebe za novim profesorima.

DRŽAVE EUROPE PITANJE DESETOGODIŠNJEG ( I VIŠEG ) OBRAZOVANJA JE RIJEŠENO

U većini država Europske Unije praksa desetogodišnjeg ( i višeg ) obrazovanja je odavno riješena, primjerice Norveška, Švedska i Danska posjeduju obavezno školovanje u trajanju od 11 godina, zatim u Mađarskoj, Belgiji i Sj. Irskoj ono traje 12 godina dok u Srbiji, Makedoniji i Sloveniji obavezno obrazovanje traje 10 godina. Ukoliko u parlamentu prođe novi prijedlog i stupi na snagu, tako bi Hrvatska napustila dugogodišni sistem obaveznog obrazovanja koji traje 8 godina i postigla obavezno obrazovanje u trajanju od 10 godina što je cilj u smislu poboljšavanja obazovnog sustava u državi.

POSTOJI VELIKA BOJAZAN OD NEIMANJA DOVOLJNO FINANCIJSKIH SREDSTAVA

Mnogi protivnici ( pogotovo SDP ) obaveznog srednjoškolskog obrazovanja kao argument za neuvođenje uzimaju neimanje financija u državnom proračunu za ostvarenje ovog projekta, no sudeći po izjavama samog ministra Dragana Primorca s time nećemo imati problema. – Došao sam do mnogo informacija glede točnih sredstava u kunama, no mnoge su različite, tako da ću sada iznijeti one koje sam zadnje saznao, a i one će biti na najvišem stupnju vjerodostojnosti zbog toga što ih je izrekao Dragan Primorac na nedavnom gostovanju u već spomenutoj TV emisiji. – Ministar je kazao kako je iz državnog proračuna za ovaj pothvat izdvojeno 116 milijuna kuna, od čega bi 18 milijuna kuna otpalo na besplatan prijevoz, 75 miijuna kuna za besplatne udžbenike i 24 milijuna kuna za smještaj.

Osobno sam ostao iznenađen na jednu izjavu saborske SDP – ove zastupnice Marije Lugarić, koja je veoma elokventna, zanimljiva i veoma ju je ugodno slušati, ali osobno me je frapirala izjava u već spomenutoj emisiji "Otvoreno". Naime, M. Lugarić je kazala da "uvodimo u škole one najproblematičnije!" što osobno smatram u najmanju ruku netaktičnim. Kazati kako je tih 8,5 tisuća učenika koji ne upišu niti jednu srednju školu problematinčno, apsolutno ne stoji. ( Shvaćam što je željela reći, ali mislim da je krivo formulirala rečenicu! ) Mi moramo biti svjesni da među tih 8,5 tisuća se nalaze osobe koje zbog financijskih nemogućnosti nisu u stanju nastaviti svoje obrazovanje, tu si djeca koja se nalaze u nesređenim životnim ( obiteljskim ) uvjetima koji im ne dopuštaju daljni razvoj, zatim osobe koje zbog iskorištavanja od neke druse strane također nikada ne upisuju. Upravo takve osobe moramo imati u vidu. Naravno, bilo bi pogrešno zaključiti kako među tim učenicima nema problematičnih, dakako, ali generalizirati i proglašavati sve učenike takvima, pa makar i u većini bili oni koji se kategoriziraju kao problematični, to nije dopustivo. – Uostalom, postavlja se pitanje, zašto je tolika velika brojka tih problematičnih učenika. Nije samo pojedinac kriv, postoje mnogi čimbenici i tu bi društvo, tj. država kao pravna i socijalna trebala djelovati.

SANKCIJE ĆE BITI JEDNAKE KAO I ZA UČENIKE KOJI ODBIJAJU POHAĐATI OSNOVNU ŠKOLU

"Kako ćete vi natjerati jednog pubertetliju koji ne želi biti na nastavi da tamo sjedi?", "Hoćete li oduzimati djecu roditeljima čija djeca neće željeti pohađati obaveznu srednju školu?", "Hoće li biti financijskih sankcija?" i još mali milijun pitanja glede problematike sankcioniranja onih učenika i roditelja čija djeca neće ići u školu.

SRAMOTAN ZAKLJUČAK KOJI SAM IZVEO OD STRANE PROFESORSKIH IZJAVA JEST POVRIJEĐEN EGO

Zaključak do kojega sam došao zaista me zabrinuo. Naime, razgovarajući s mnogim profesorima, slušajući intelektualce našga društva, "osobe od znanja" i ine, došao sam do poražavajućeg zaključka, a on bi glasio da se uvođenjem obaveznog srednjoškolskog obrazovanja vrijeđa ego mnogih profesora. Volio bih da to nije tako, ali to je jedan sasvim logički zaključak iz niza poražavajućih izjava profesora s kojima sam razgovarao o ovom pitanju i od kojih sam slušao njihova mišljenja sa strane. Konstatacija "Nisu svi za sve!" je toliko puta iskorištena kao argument kojime se opravdavalo mišljenje da obavezno srednjoškolsko obrazovanje ne treba biti uvedeno, i taj vid razmišljanja, pogotovo za jednog prosvjetarskog radnika, jest poražavajuć. –
Istina, nisu svi za sve, ali jedan ili dva dodatna razreda kvalifikacijske srednje škole ne bi bio sve, štoviše, bio bi veoma malo. Srednjoškolske profesore vrijeđa činjenica da bi ta "nedohvatljiva" srednja škola sada mogla postala obavezna, a takvi prosvjetari RH ne trebaju.

Siguran sam da će prijedlog proći, ukoliko ne, onda barem u produživanju osnovnoškolskog obrazovanja ( osobno smatram da bi taj model bio veoma loš jer osnovna škola nije stručna, već opća ). Nažalost, mnogi ne znaju čitati između redaka, a ono što se krije između njih glasi popunjavanje i dovođenje nove kvalificirane radne snage za područja rada na kojima nedostaju radnici, pogotovo sada kada se tako užareno raspravlja o sve eventualnijem ulasku Hrvatske u EU. Naime, danas u državi nema dimnjačara, kovača, tesara, bačvara i inih, a država bi upravo onih 15% učenika smještala u ta područja obrzovanja. Ne zavaravajmo se, vjerojatnost da će netko od njih upisati gimnaziju, ekonomsku, hoteljersko – turističku ili bilo koju drugu četverogodišnju školu ( ne treba generalizirati! ) jest veoma malena. – Nama treba jedan ovakav model koji bi osigurao smanjenju stopa neobrazovanih koja je veoma velika, ali i prije svega reforma dosadašnjeg obrazovnog sustava ( osnovnoškolskog kao i srednjoškolskog ) koji je i više nego loš. Mi posjedujemo "štreberski sistem" – nauči za ocjenu, prođi razred i zaboravi što si naučio, tj. naštrebao. Sve dok se taj sistem ne reformira, niti uvođenje obavezne srednje škole neće donijeti mnogo znanja, već mnogo uludo potrošenog vremena.