Poštovani suci Ustavnog suda Republike Hrvatske!

Zakasnio sam tj. preduhitrili ste me da Vam u ime udruge koju vodim pošaljem ovaj apel službeno, iako sam i mislio, a imao sam nekako isuviše loš predosjećaj kao i onih na tisuće Židova koji su se obraćali vlastima tzv. NDH da će se odlučiti upravo onako kako to traži politika. Moja prabaka Julijana Budaj pisala je baš ovih dana prije 72 godine kada je njena zamolba stigla na adresu Židovskog odsjeka Ravnateljstva ustaškog redarstva u Zagreb 9. studenog 1941, gdje je usrdno molila da se jedini hranitelj njene djece i njen muž Imbro pusti iz logora Jasenovac. Molbi nije nikada udovoljeno, ona je stavljena Ad Acta! Imbro je nakon što je 22. listopada 1941. s većom skupinom zagrebačkih Židova deportiran u Jasenovac tamo i ubijen krajem iste godine, skupa sa svojom braćom Leopoldom i Mavrom. Ubijeni su i mnogi drugi rođaci iz naše obitelji samo zato što su bili označeni kao drugačiji. Osjećam se kao čovjek jako loše da ovaj visoki sud bespogovorno slijedeći politiku vladajućih pravničkim nožem hladnokrvno siječe grlo ljudske slobode. Gospodo i gospođe, osjećam strah kao i moja pokojna prabaka 1941. da dolaze loša vremena gdje su ljudi koje znam, s kojima živim svrstani u građane drugog reda. Sramim se što je moja Domovina ta koja je odobrila referendum skupinama koje mrze one druge i drugačije, one koji se ne ukalupljuju u sustav za “normalne” građane, jer iskaču, jer strše, jer smetaju. Bilo bi lijepo kad biste svi skupa odstupil s ove časne dužnosti, ali nekome je čast i slava važnija od ljudskosti. Tko će nam garantirati da nakon referenduma neće uslijediti progoni homoseksualaca?! Vi sigurno ne, jel je Vaša pravna odluka birokratsko pranje ruku, a zapravo podrška održanju referenduma i k tome prvi korak pravne štete ka oduzimanju prava i ljudskih sloboda homoseksualnim građanima ove zemlje. Napisali ste u odgovoru Nevenu Rauku "ne postoji ustavna mogućnost da taj postupak, prije donošenja odluke o raspisivanju državnog referenduma, Ustavni sud pokrene na vlastitu inicijativu”. To zapravo znači da ako ograničiš prava jednoj manjini sutra se može krenuti i na ostale manjine, Srbe. Židove, Rome i sve je to upakirano u dio Vašeg pravnog birokratskog odgovora kako ne postoji ustavna mogućnost. Demokracija je dovela i Hitlera na vlast. Toliko od mene.

Običan građanin, a ne birač Alen Budaj


APEL KOJI JE OTIŠAO U VJETAR!

Ovo je apel udruge građana jedne nacionalne manjine, kojim se izražava prosvjed zbog pokušaja zatiranja ustavnih prava drugoj manjini. Ako polazimo od pretpostavke da su svi državljani ove zemlje jednaki pred Ustavom, onda to pravo vrijedi za sve društvene aspekte, pa tako i za pojam životne zajednice koju nazivamo brakom. Dva ljudska bića svojevoljno stupaju u životnu zajednicu – bez obzira jesu li različitog ili istog spola. Već samom željom da sklope brak, za ta je dva ljudska bića pokrenuto nešto što je po svoj prilici njihova najuzvišenija osobna životna odluka koju ne može priječiti nitko, jer bi to bilo grubo zadiranje u intimu pojedinca i ozbiljno kršenje ljudske slobode svakog od nas.

Postoji građanski brak – koji se sklapa pred državnim činovnikom – i vjerski brak. U židovstvu pojedine kongregacije, rabini i kantori kao duhovni autoriteti vrše vjerski obred pri stupanju istospolnih parova u bračnu zajednicu. Iz razloga židovskih istospolnih brakova, Visoki sud pravde Države Izrael priznaje takve brakove sklopljene izvan Izraela. Nije samo židovska religija otvorena prema istospolnom braku, to danas čine i mnoge protestantske vjerske zajednice, ali i napredne države Europe i ostatka svijeta. Kako je židovska nacionalna manjina sastavni dio Ustava RH – te kako su vjerske slobode zagarantirane Ustavom RH – ne možemo, a da ovaj ciljani referendumski akt ne nazovemo ubijanjem slobode i gaženjem osnovnih ljudskih prava, gdje se pravo na brak ekskluzivno izdvaja samo za jednu većinsku skupinu društva – heteroseksualce.

Jednom, ne tako davno, nacistička Njemačka je obilježavala homoseksualce, baš kao i Židove, sramotnim raspoznavajućim znakovljem, te posebnim antihomoseksualnim rasnim zakonom nesmiljeno ih progonila, zatvarajući ih po zatvorima i koncentracijskim logorima i naposljetku ih lišavala života samo zato što su drugačiji, zato što su manjina koja smeta zamišljenoj arijskoj (rasnoj) čistoći njemačkog naroda.

Jednom, ne tako davno, 30. travnja 1941. godine, fašistički satelit Trećeg Reicha i fašističke Italije tzv. Nezavisna Država Hrvatska donijela je Zakonsku odredbu o zaštiti arijske krvi i časti hrvatskog naroda. Tom zakonskom odredbom zabranjen je brak između Hrvata i ostalih nearijaca (Židova, Roma, crnaca i drugih skupina) te ograničeno sklapanje brakova između državljana (Hrvata) i državnih pripadnika (Srba).

Ako ćemo, kao nacisti i njihovi satelitski režimi, favorizirati heteroseksualno ponašanje kao jedino ispravno, te ustavom vrednovati isključivo životnu heteroseksualnu bračnu zajednicu, ako ćemo, slično kao ustaški fašistički režim, odlučivati tko s kime i kako može stupiti u brak, te pri tome obezvrjeđivati i unaprijed jednom za svagda lišiti homosekusalne građane mogućnosti da sklope brak, onda smo na putu gaženja antifašističkih vrijednosti hrvatskog Ustava i temeljnih ljudskih sloboda.

Hrvatsko društvo je u teškoj ekonomskoj krizi, otprilike sličnoj onoj u kakvoj se nalazila Weimarska Njemačka u prednacističko doba. Apeliramo na Ustavni sud Republike Hrvatske i njegove suce da spriječe nepromišljenu odluku zastupnika u Saboru Republike Hrvatske o raspisivanju ovog neustavnog i fašistoidnog referenduma, koja je ishitrena, bespotrebna i vrlo štetna, s dalekosežnim posljedicama po manjinska prava.

Ukoliko ovaj i slični referendumi kojim se neke skupine i pojedinci u državi poigravaju s ljudskim slobodama i temeljnim pravima na brak – baš kao i uporabom manjinskog pisma i jezika – budu dopušteni, sutra se može zakotrljati i nešto puno opasnije i gore. Na Vama je velika moralna i ljudska odgovornost da ovo u začetku zaustavite.