Grupa mladih antifašista u Hatzovoj 16. u Zagrebu sastala se i nezadovoljna radom antifašističkih udruženja osnovala 23. lipnja 2009. godine antifašističku udrugu pod imenom našeg slavnog ekonomiste pokojnog dr. Branka Horvata kao Centar za društvena istraživanja dr Branko Horvat. Zašto Branko Horvat? Pa Branko je bio antifašist, mladi partizanski borac požeškog kraja, koji je školske klupe Gimnazije zamjenio šumom jer mu je obitelj bila označena zbog židovskog porijekla nepoželjnom u nakaznoj ustaškoj tvorevini tzv. NDH. Kako je Brankov otac dr. Artur Horvat direktor bolnice nasilno smijenjen, a ubrzo hapšen, zatvaran, teško pretučen i zlostavljan od ustaških zlikovaca - i to ustaškog logornika Krešimira Kišpatića i šefa policije Milivoja Ašnera i njihovih ustaša - za Horvatove živjeti u Požegi više nije bilo sigurno. Prvo sin, a kasnije i otac pridružuju se partizanima na putu prema vlastitoj sigurnosti i antifašističkom otporu nacističim zvijerima.

Kako je Branko od 1990. pa sve do svoje prerane smrti bio ismijavan i omalovažavan u novoj Hrvatskoj - iako je iza sebe imao svjetsku znanstvenu karijeru koju mnogi Tuđmanovi kadrovi nisu mogli ni sanjati - željeli smo na neki način ponovo oživjeti sjećanje na tog velikana jugoslavenske, a onda i hrvatske znanosti, no slobodno možemo reći velikana svjetskih razmjera jer Branko nije bio običan čovjek, on je bio čovjek koji oplemenjuje svijet svojim životom i radom. Kandidatura Branka na Nobelovu nagradu iz ekonomije 1983. godine velika je stvar i govori o veličini dostignuća toga čovjeka. Kada bismo se usudili nabrojati sve njegove znanstvene radove ovdje ne bismo mogli sažeti sve što je ovaj čovjek učinio i zadužio svojom pojavom svijet u kojem živimo. Iako je Branko otišao 2003. godine, on je ostao s nama u mislima, a tako velik čovjek živi sve dok žive njegova djela, a ona su prevelika da bi ih sredina iz koje je ponikao mogla uopće i shvatiti, a kamo li primjeniti.

Što je Centar radio? Reagirali smo na mnoge neofašističke čine koji su u zemlji prolazili kao da su dobrodošli. Reagirali smo upravo onako kako bi to činio Branko. Primio nas je 2010. godine Predsjednik RH dr. Ivo Josipović, kritizirali smo i njega kada je to bilo potrebno. U zimu na Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta 27. siječnja 2010. na minus deset naši članovi tiskanim letcima koji su ubačeni u svaki poštanski sandučić te plakatima poljepljenim na javnim površinama, upoznali smo građane s ustaškom karijerom književnika Mile Budaka, ustaškog ratnog zločinca čije ime je nosio jedan gradski odbor. Tada smo dobili obećanje od vodećih ljudi Grada Zagreba da će se ime tog kvislinga i ustaškog doglavnika ukloniti iz Zagreba, što je i učinjeno. Godine 2011. izmjenjen je Statut i uz antifašiste u udrugu su stigli i ekonomisti, socijolozi i drugi građani poštovatelji lika i Horvatovog znanstvenog dostignuća. Tada je udruga dobila novog predsjednika i novog glavnog tajnika. Udruga je uspjela da jedan njen član postane i popredsjednik Vijeća mladih Grada Zagreba. Zadnji tajnik udruge, mladi diplomirani ekonomist Marko Krištof postao je pomoćnikom ministra rada, a odnedavno i ravnateljem Državnog zavoda za statistiku.



Udruga je 2010. godine učlanjena u Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, gdje joj je bilo i sjedište. Nakon odlaska predsjednice SABA RH dr. sc. Vesne Čulinović Konstantinović odnosi s matičnom udrugom su zahladili. Neka čudna strujanja zavladala su u SABA RH i ta strujanja teku i danas i mute antifašističku vodu u smjeru kojem hrvatski antifašizam ne smije i ne bi trebao ići. Branko bi o tome jasno rekao što misli, a to govorimo i mi preostali Horvatovci. Na zadnjem zasjedanju Skupštine CBH prošle godine odlučili smo, kako naša krovna udruga u koju smo bili učlanjeni nije pokazivala zanimanje za naš rad i da nakon što smo samoinicijativno i bez obavještenja uklonjeni iz prostorija SABA RH, odlučili smo da CBH prestane sa samostalnim radom, ali da ga nastavi u formi podružnice s imenom dr. Branka Horvata u okviru Margelovog instituta, gdje će se prebaciti čitavo članstvo. Tako se Branko vratio kući tamo gdje i pripada, jer kada smo 2011. organizirali komemoraciju na osmu godišnjicu Brankove smrti u dvorani SABA RH nitko od uprave SABA RH nije se odazvao. Na komoraciji su bili njegovi kolege profesori, prijatelji, znanstvenici i poštovatelji. Bilo je lijepo prisjetiti se Branka dok ga je čitava Hrvatska zaboravila. Jadno je društvo koje zaboravlja ovakve ljude a pamti i slavi zločince, kriminalce i svakojake fukare. Žalosno je da čovjek koji je bio partizan, uvjereni antifašist do kraja života, a na poslijetku tako čestit čovjek kao naš pokojni Branko nije zaslužio pažnju naših uvaženih i službenih antifašista - a kako i bi kad su ti isti bili na Bleiburgu i Teznom - iako tamo nisu imali što tražiti osim crne niti koje već prema potrebi isprepliću s crvenom. No to nije izvorni hrvatski antifašizam, to je iskrivljena verzija antifašizma, to je povijesni revizionizam, to je izdaja revolucije, to je travestija hrvatskog antifašizma danas.

Podružnica “dr. Branko Horvat” osnovana u okviru Margelovog instituta u Zagrebu okupila je sada bivše članove CBH te je tako Margelov institut dobio vrijedne ljude s visokim akademskim titulama. Nadamo se da ćemo uz pomoć Margelovog instituta i nadalje širiti pozitivne antifašističke misli i raditi u plodotvornom ozračju Horvatizma.