Margelov institut i Centar za društvena istraživanja dr. Branko Horvat posjetili su 14. listopada 2010. godine Predsjednika Republike Hrvatske dr. Ivu Josipovića. Središnja tema razgovora bila je potreba izmjene stalnog postava JUSP Jasenovca. Delegaciju dvaju udruga predvodio je direktor Margelovog instituta i v. d. glavni tajnik CBH Alen Budaj. Predsjedniku su tom prilikom poklonjene i knjige troje članova delegacije Margelovog instituta. Posjet Predsjedniku RH bio je visoko sadržajan i iznimno uspješan.

* * *


- prof. dr. IVI JOSIPOVIĆU, PREDSJEDNIKU REPUBLIKE HRVATSKE

UOČI POSJETA DELEGACIJE MARGELOVOG INSTITUTA UREDU PREDSJEDNIKA REPUBLIKE HRVATSKE 14. LISTOPADA 2010.


Vaša ekselencijo, poštovani gospodine Predsjedniče,

Margelovog institut iz Zagreba osnovan je 23. veljače 2007. u Zagrebu i djeluje kao nevladina organizacija židovske nacionalne manjine i nosi ime vrsnog leksikografa i hebreiste, direktora Židovske osnovne škole u Zagrebu rabina pokojnog dr. Moshe (Mojsija) Margela. Organizacija djeluje samostalno na čitavom području Republike Hrvatske i jedna je od najuglednijih židovskih organizacija u Hrvatskoj, sve poznatija i u svijetu. Usko surađuje s Centrom Simona Wiesenthala iz Jeruzalema. Ciljevi su i svrha osnivanja Margelovog instituta praćenje i suzbijanje svake pojave antisemitizma te svih drugih oblika rasne i vjerske netrpeljivosti u hrvatskom društvu. Udruga radi na širenju pozitivnog ozračja između židovskog i hrvatskog naroda putem popularizacije židovske kulture te brige o židovskoj kulturnoj ostavštini i povijesnoj baštini u Republici Hrvatskoj. Proučavanje židovske povijesti naših prostora također je jedan od važnijih ciljeva, kao i očuvanje židovske vjerske tradicije, ali i čuvanje uspomene na Holokaust uz upoznavanje javnosti s tom tematikom. 2008. godine smo pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske klasificirani kao znanstveno-stručna udruga. Naši članovi i znanstveni suradnici su i visoko obrazovani stručnjaci iz raznih domena. Naša udruga 2007. godine imala je svojeg kandidata na izborima za predstavnika židovske nacionalne manjine u Gradu Zagrebu. Izdali smo i jednu široko prihvaćenu publikaciju o povijesnom revizionizmu financiranu od strane Veleposlanstva Švicarske Konfederacije u Republici Hrvatskoj. Sudjelovali smo na raznim konferencijama i simpozijima u zemlji i inozemstvu, između ostaloga i na Međunarodnoj konferenciji o Jasenovcu 2007. godine. Zalaganjem Margelovog instituta kod Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske krajem 2008. godine postignuto je da Agencija za odgoj i obrazovanje u sklopu šire teme edukacije o Holokaustu uključi temu i progona homoseksualaca tijekom nacističkog režima, i to je uvršteno u program stručnog usavršavanja voditelja županijskih stručnih vijeća za povijest za 2009. godinu.

Radimo u iznimno teškim uvjetima. Od osnutka do danas naši mnogi projekti u Hrvatskoj su u pravilu uvijek odbijani bez pravih razloga, iako su na njima radili naši eksperti, a projekti su bili na visokom stručnom nivou. Tako nam je ove godine od strane Ureda gradonačelnika Grada Zagreba odbijena potpora projektu realizacije izložbe o povijesti Židova Grada Zagreba. Godišnje potpore iz Državnog proračuna bile su minimalne. Nasrtaji profašističke hrvatske desnice i pojedinaca u njihovim medijima i internet glasilima bili su upravo neizdrživi, te smo uz posvemašnje negiranje hrvatskog antifašizma i sustavno sotoniziranje antifašističke prošlosti Hrvatske bili proskribirani i omalovažavani do krajnjih granica ljudske pristojnosti. U Hrvatskom društvu zavladala je prava epidemija povijesnog revizionizma, neofašizam se uvukao u sport, zabavu, u škole i na ulice. Netrpeljivost prema drugima i različitima postala je uobičajenom pojavom. Društvo je postalo bolesno, a potreba za denacifikacijom društva po uzoru na Njemačku nikada nije bila poželjnija. Tužno je živjeti u zemlji gdje se zločinci promoviraju u svece i mučenike, gdje se sa sportskih stadiona poziva na linč i ubijanje jedne nacionalne manjine, gdje se pjevaju koljačke budnice i veličaju simboli ustaške zločinačke ideologije. U svojem radu sustavno su nas ugrožavali i mediji u kojima vlada senzacionalizam i neprofesionalnost. Antifašističke udruge trpe blokadu u hrvatskim medijima, počevši od HINE i HRT-a, a kada se i izvještava o događajima i skupovima istih onda se izvještava na krajnje nekorektan odnosno neadekvatan način. Afirmativno tretiranje antifašizma u hrvatskom medijima tek je prigodničarsko, dok se povijesni revizionizam razmahao do te mjere da rušenje netom postavljene obnovljene spomen-ploče ove godine na mjestu bivšeg ustaškog koncentracijskog logora na otoku Pagu namjerno ne bilježe niti jedne novine, niti jedna televizijska i radio stanica, a izostala je i službena reakcija lokalne i državne uprave, političkih stranaka, odnosno policije i pravosuđa. Premda su mjesta bivših koncentracijskih logora štićena UN konvencijama, te konvencije izgleda u Hrvatskoj ne važe, žrtva se na taj način ponovo simbolički ubija, fašizam je iznova na djelu, ali ga ovoga puta nitko ne sankcionira. Takva tolerancija spram neofažizma, neonacizma i neoustaštva rezultira i javnom provokacijom nacističkog pozdrava ispred zgrade Židovske općine u Osijeku ove godine. U Gradu Zagrebu donedavno je jedan mjesni odbor devetnaest godina nosio ime ustaškog doglavnika Mile Budaka pod egidom hrvatskog književnika. Našom akcijom na Međunarodni dan sjećanja na Holokaust 27. siječnja 2010. godine ovom odboru vratilo se izvorno ime antifašističkog pjesnika Otona Župančića.

Margelov institut djeluje u otežanim uvjetima, financijskoj besparici, nije među udrugama koje su obilato financirane od strane državnog establišmenta i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, koja potpomaže samo velike i bogate udruge, što je podsticanje bogaćenja razvikanih udruga gdje ljudska prava postoje samo u projektima na papiru ali ne i u implementaciji istih. Dok s jedne strane manje udruge grcaju u teškoćama, one velike traže zakonske okvire kako bi ih se izdvojilo i na taj način označilo kao visokokorisne udruge za društvo, čime bi se nanijela daljnja šteta malim udrugama i udrugama u nastanku, koje nemaju novca niti za održavanje bankovnih računa. Ukoliko se odnos prema nama ne promijeni i ukoliko nam se ne dodijele sredstva za normalan rad, Margelov institut će iduće godine biti prisiljen zatvoriti svoja vrata.

Nešto i o mom osobnom radu i zalaganju za afirmaciju antifašizma i antirasizma. Za svoj rad na otkriću ustaškog zločinca Milivoja Ašnera i na prikupljanju dokumentacije za ustaškog stožernika Ivu Rojnicu zaradio sam od hrvatskog društva samo podsmijeh i uvrede. Borba protiv rasizma, mržnje i šovinizma donijela mi je više neprijatelja nego prijatelja i podupiratelja. Na Općinskom sudu u Zagrebu Ašneru se omogućilo da me iz Austrije tuži za klevetu - jer sam se ogriješio o tako “časnu starinu” nazvavši ga ratnim zločincem - no ta pravosudna farsa koje je trajala godinama i o čemu sam izvijestio EU organe što prate napredak hrvatskog pravosuđa, još je jedna sramota u nizu sramotnih procesa hrvatskog pravosuđa, koja je završila fijaskom. Čak je i moja knjiga o povijesti požeških Židova (visoko ocijenjena od recenzenata prof. dr. sc. Tvrtka Jakovine i prof. dr. sc. Nevena Budaka, te financirana od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa) u samom Gradu Požegi doživjela posvemašnje ignoriranje. Već u vrijeme pripreme knjige za tisak savjetnik za kulturu bivšeg Ureda Predsjednika Stjepana Mesića zamolio je financijsku potporu Grada Požege za ovu knjigu, ali grad se oglušio na tu zamolbu, no knjiga je usprkos svemu izašla. Moja borba za jasenovačku žrtvu i druge žrtve ustaškog terora bila je moja osobna satisfakcija, ali i moje osobno gorko razočaranje radi izostanka potpore hrvatskog društva. Vjerujem da će jednoga dana te žrtve imati dostojanstvo i poštovanje cjelokupnog hrvatskog društva, te da neće biti predmetom vrijeđanja na stadionima i pozornicama pjevanjem koljačkih budnica i prizivanjem vremena kada su vladali rasni zakoni.

O ustaškom zločincu Ašneru poznato je gotovo sve, no od vremena bivše ministrice pravosuđa Vesne Škare Ožbolt nije se dogodio nikakav pozitivni pomak slučaja. Dok ga u Austriji pregledavaju razni strani liječnici i donose dijagnoze o nesposobnosti za izručenje i suđenje - a da Hrvatsku o tome nitko ništa ne pita – Republika Hrvatska i Republika Srbija (koje obje traže njegovo izručenje) trebale bi sastaviti zajedničku liječničku komisiju i izvršiti specijalistički pregled, kako bi utvrdile pravo zdravstveno stanje optuženika za ratni zločin iz vremena Drugog svjetskog rata.

Poštovani gospodine Predsjedniče,

Izvolite primiti moje poštovanje, i pozivam Vas da s Vašeg visokoga mjesta i nadalje štitite ljudska prava, te potpomognete rad antifašističkih udruženja u Hrvatskoj, koja su obezvrijeđena. Tražimo da se država adekvatno pobrine za potrebe rada antifašističkih asocijacija, jer su one jedina garancija za trajno očuvanje komponente antifašističkih temelja hrvatske ustavnosti.

S poštovanjem,


Alen Budaj, direktor