marini memoari

Ne volim ni maškare ni korizmu iz više razloga. Jer kako su me prije pilali time u što će se zamaskirati, tako su me na početku korizme svi pilali čega su se odrekli. Ja se iz principa nisam odrekla ničega jer sam se ionako odrekla svega u životu – izlazaka, seksa, cigareta… Mislim, stvarno nema veće korizme od toga, pa prema tome…
Nego, prijateljica mi je smršavila koju kilicu i od crvenokose postala plava. Kako je nije bilo u Zadru nekoliko mjeseci, kad se vratila nitko je nije mogao prepoznati. To su se tipovi počeli lijepiti na nju ko blesavi. A kako i neće kad je obukla štikle, utegnute gaće i majicu u kojoj joj cice stoje na izvolite.
- Sestro, sad si prava pička, rekla sam jo najiskrenije. Bome, da je ne znam i ja bi se okrenula za njom.
- Ma kako mi to možeš tako grezo reć! Pa samo sam skinula 5 kila i promijenila stajling, rekla mi je sva u šoku.
- A što jebate led! Skineš salo, dobro zapakiraš guzicu i cice i eto te, zvjerka i po. Ja ti samo govorim ono što muški neće reći naglas, rekla sam joj.
A onda smo kroz priču zaključile da muški stvarno više vole plavuše. Dobro, na stranu ona teorija kako više vole plavuše, a žene se brinetama - to ostavljam onima koje su godine opizdile po glavi pa se opterećuju udajom. Ali kad pogledaš stvarno je tako. Ako je žena plava, na ljestvici od jedan do deset, odmah će dobit peticu samo zato što je plava. A ostalih pet će rasporedit na ostale atribute.
Ja sam u životu bila sve. I crna i crvena i na pramenove, a sad sam, ne radi ocjene nego promjene radi, odlučila postati plava. I to ko Šveđanka. Plava, plava. Pa da vidim kako će mi to stajati. I odlučila sam se pod stare dane tetovirati. Stavit ću kao Pamela žicu oko ruke, poći u solarij i prvi put kompletno spremna dočekati ljeto. Ali prije toga moram skinuti koju kilicu, doslovno tri i to na bokovima tako da mi guza dobije puš-ap efekt. Mislila sam i napumpat malo usta, ali kad vidim onu Yo Pavičić na teveu prepadnem se pa ne mogu spavati tu večer. A božemeprosti, nekako imam filing da ti ispumpaju mozak da bi ti napumpali usta,pa me sve nekako strah da i ne poglupim. Onda bi bila ne samo plava nego i glupa i plava. Osim toga, u takvom gradu živimo da se uopće ne bih čudila kad bi mi na dućanu napisali transparent da sam napumpana. Mislim na usta. Barem to ako me ne bi izopćili iz zajednice. Još kad se sjetim da bi i baba vlajina i baba bodulica popizdile, bolje mi se ne igrat s vragom. Pa sam zaključila da je blajhanje i tetoviranje i više nego dovoljno.
A kad sam se već dotakla prijateljice, rekla mi je da joj i nije baš nešto do tipova, da joj je to tlaka. Te obaveze, te svađe, dogovori i odgovori i slične stvari i da joj je najbolje biti sama.
- Sve u životu što mi trenutno treba je jedan dobar vibrator, rekla mi je.
A ja sam svoga bila prisiljena baciti jer mi je stara došla smetat na nekoliko dana u stan. Bilo me strah da mi ne počne kopati po stvarima i da ga ne nađe pa da ne nazove bolnicu na Ugljanu i ja ga bacila u škovace. Neki dan sam išla đir do Splita u šoping i kao da je sam svevišnji htio da prođem kraj Sexylanda. Ušla sam unutra frendici kupit umjetnu inteligenciju, onu koju bi točno znala iskoristiti kako treba, ali sam se osramotila kooooo nitko do sada.
Vrzman se ja oko onih umjetnih kurčića svakojake vele i ne znam izabrati. Žuti, plavi, crni, metalni, plastični, gumeni… Zapelo mi je oko za jedan ljubičasti jer joj je to omiljena boja, ali mi se nekako učinio prevelik, a sve mi neugodno pitati. Prišao mi prodavač i pita da je li mi treba pomoć.
- Ma kako ne, mislim se ja, ali bila sam pristojna pa kažem da ne treba. Ovaj me u čudu gleda, a ja u još većem čudu ona čuda na polici.
- Za prijateljicu mi je, pa ne znam izabrati, kažem ja, a čitam ovome na pogledu kako misli da ga muljam. Da izbjegnem neugodu, ja lijepo okrenem frendicu i kažem joj:
- Ej, stara! Što si ono rekla, koliko centimetara?
- Što više, to bolje, kaže ona kad sam joj objasnila da mislim, na je li, ono bez čega se danas ne može. Jer vibrator je, uz mikser, mikrovalnu i aparat za kavu, sve mi se čini, imale ženske tipove ili ne, postao normalno kućno pomagalo ili još bolje potrepština.
- Dajte mi najveći, rekla sam prodavaču, a on mi je umjesto ljubičastog donio crni. Kažem ja njemu da neću crni nego ljubičasti.
- Oprostite, rekli ste najvećeg, a crnci imaju najvećeg, prema tome ili ovaj ili, ako ste baš zapeli za ljubičasti, onda prosječan. Ako vam je do mog mišljenja, na vašem bih mjestu ipak odabrao prosječan, ovaj mi se nekako čini prevelik za vas.
A tip je sa strane, koji se nemam pojma kojim čudom zatekao kod njega (očito su frendovi) dobacio:
- Ma daj curi većega, ne mora joj uć cili ako joj bude prevelik.
Pocrvenjela sam do korijena kose. Kiselo sam se nasmijala, kupila što sam imala i izletjela iz dućana. U sebi sam spusti9la sve one s neba na zemlju i vragove koji su me natjerali na tu glupost da frendici ja biram vibrator. Pa gdje mi je bila pamet, ne bi da ću joj ja još i demonstrirat prije nego li joj ga svečano uručim. Nego, sva sreća da me nitko ne zna i da neću opet uskoro u Split, jer da je to u Zadru bilo, sutra bi cijela Kalelarga brujala o «mom» crncu.
Svečano sam preksinoć prijateljici uručila poklon. Iskreno se obradovala:
- Vidiš, ovo je ostvarenje sna svake žene. Ne traži od tebe da mu kuhaš i peglaš, ševi kad god hoćeš, u pozi u kojoj god hoćeš, ne prigovara, svrši kad ti hoćeš… Ma gdje ćeš bolje od toga, rekla sam ti ja da je umjetna «!inteligencija» kad je seksu pitanju najbolja.
Eto, ja se u korizmi ničega nisam odrekla, ali sam napravila dobro djelo. A kad bolje razmislim, ne bi bilo loše i za sebe napraviti dobro djelo, ali ovog puta preko interneta, a ne fejs tu fejs.
Mare

Jučer sam radila jutarnju smjenu. I zakasnila pola sata. Došla sam raščupana, nenašminkana, s podočnjacima do brade i u totalnoj komi.
- Bila burna noć nakon dugo vremena, ha?, pitala me kolegica uz napomenu kako ionako od osam do osam i pol nitko ne ulazi u butik i kako joj uopće nije jasno zašto uopće radimo prije devet.
- Ma vraga burna noć. Ustvari jest, ali ne zbog nekog zgodnog komada nego susjeda, odgovorila sam joj i otišla u skladište puderom barem podočnjake prikriti i počešljati se.
Da, zbog susjeda sam imala burnu noć. Par u ranim tridesetim se prošle godine doselio kat poviše mene. Prvo sam otrpjela dobrih dva-tri mjeseca preuređivanja stana. Ti ljudi stvarno nisu bili normalni. Dobro, razumijem da rušiš zidove od sedam i pol preko tjedna, ali nedjeljom… To je bila strava. Jedini slobodan dan u tjednu nisam mogla odspavati do mile volje dva mjeseca. Toliko bih se bijesna i nedjeljom budila rano i skidajući sve svece s neba po sto puta bih se uhvatila za kvaku da ću otići do gore i pitat ih jesu li normalni. Ali umjesto toga, otišla bih na kavu ili đir autom da se ispušem. Računala sam, što više sad otrpim, prije će sve završiti.
Nakon torture s preuređivanjem stana koje je trajalo svakodnevno, pa čak i u ranim popodnevnim satima kad bih umorna s posla poželjela «ubiti oko», uslijedio je mir i tišina. Susjeda koju sam tu i tamo sretala ispred zgrade djelovala je prilično simpatično. A onda je postajala sve deblja i deblja. A kad je rodila na ljeto počela je tortura buđenja zbog djetetova plača. Sva sreća da je bejbi uhvatila ritam spavanja po noći nakon mjesec dana, a i stigla je jesen pa sam pozatvarala prozore tako da sam počela opet normalno spavati.
I spokoj je trajao sve do preksinoć. Nakon dobre klope odlučila sam pogledati neke stare filmove na video kasetama koje nisam gledala sto godina. Ali umjesto filmskog maratona do ponoć-jedan, san me prevario i zaspala sam u trenirci nepokrivena na krevetu. Usred noći probudilo me lupanje. Preplašeno sam se trgnula iz sna i osluhnula.
- O, ne! Opet preuređuju stan!, rekla sam naglas, ali kad sam na satu vidjela da su tri sata, više mi ništa nije bilo jasno.
- Još, još! Tako, ajde, tako… čulo se uz lupanje s kata poviše mene. Zbrojila sam dva i dva i sve mi je postalo jasno. Ovi gore ne preuređuju stan, nego susjed pegla ženu. Nasmijala sam se, prevrtila film i počela ga gledati od početka. Nakon desetak minuta ovo dvoje se primirilo i lupanje je prestalo.
Sasvim sam se uživila u film i Mel Gibson mi je izgledao neobično smiješno s fudbalerkom koje su osamdesetih bile in. Prisjetila sam se i tipa s kojim sam se prvi put poljubila. Isto je imao plave oči kao Gibson i fudbalerku, a sad mi to sve izgleda tako bljak. Ovi gore su opet počeli sa ševom jer se opet čulo lupanje o zid.
- Kad prije, promislila sam, pa prije dvadeset minuta su tek prestali. A i odakle im snage više za to, promrmljala sam i pojačala teve. Osim toga, susjed mi uopće ne izgleda kao neki rasturač u krevetu, više kao neki šmokljan, ali očito da sam se zajebala. Buka je postala nesnošljiva i koliko god sam pojačavala teve, i dalje se čula. Došla sam u iskušenje da im pozvonim na vrata i kažem:
- Ljudi moji, četiri sata su! Prvo što mi nije baš napeto voditi statistiku koliko je puta bio unutra a koliko van, a druga stvar - od vas uopće ne čujem što Mel Gibson govori na teve.
Ali, suzdržala sam se. Jer znam koji bi im bed bio kad bi se sreli. Znam kako je meni bilo jednog vrućeg popodneva kad mi je stari susjed uletio sa spikom:
- Susjeda, ja znam da ste vi mladi i da uživate u životu, ali mi smo ipak stari ljudi naviknuli spavati popodne. Sljedeći put, ako ikako možete, budite malo tiši ili barem nek vam maramom vežu usta da mi ne nabijate komplekse, rekao je stari a meni je došlo propasti u zemlju. Ja ga ni danas u liftu ne mogu pogledati u oči a on mi se svaki put uz debilni krezubi smješak zapilji u dekolte ili u guzu ako je iza mene. Znam, jer vidim u ogledalu sa strane. I svaki put mi je neugodno.
Ali stari vrag mi je dao dobru ideju s maramom koju još uvijek nisam iskoristila, a kako sam počela, neću ni imati prilike. Svejedno, susjedi nisam ništa htjela reći. Pogotovo kad sam je u dućanu srela popodne kad sam se vraćala s posla.
- Dobar dan susjeda. Izgeldate umorno, bio naporan radni dan, pitala me kulturno žena s osmjehom od uha do uha. Onako, s očima na pola koplja, učinilo mi se da bi joj osmjeh bio oko cijele glave da nema ušiju.
- Ma da, a imam i migrenu pa ne spavam dobro zadnjih dana, kulturno sam joj odgovorila pazeći da mi ne izleti što.
Sinoć su se opet ševili i opet nisam mogla spavati, ali sam zato nadoknadila jutros. Da ne slušam ritam bubanja i kreveta i susjede, zapalila sam i sjela za kompjuter. I dok sam ja surfala, između ostalog i po porno stranicama, ovi poviše mene su imali pornić uživo. A onda sam naletjela na neke raspravice na nekom od domaćih foruma. Jedna od tema bila je kako ga dobro popušiti, pa kako izgleda ženski orgazam… Htjela sam ekipu pozvati kod sebe u stan da uživo čuju kako to izgleda, a onda sam naletjela na temu o tome što je to seksualno osviještena žena. Tu su pala totalno oprečna mišljenja i muška i ženska. Uglavnom, definicija barem pedeset iz muško-ženskog ugla, ali najbolju je dao jedan frajer koji je napisao: Seksualno osviještena žena je uglavnom nedojebana, a one dojebane nemaju vremena, a ni zašto, baviti se razmišljanjima o svojoj seksualnoj osviještenosti. Dakle, moja susjeda, blago joj se, živi u seksualnoj nesvjesti. Kad bolje promislim, što ju boli kita, zašto bi kao mi razmišljala o seksualnoj (ne)osviještenosti, dobro je njoj i bez toga. A ja ću i dalje kako je započelo proteklih dana zbog ševe na posao s podočnjacima do poda. Ali ne zbog svoje nego tuđe ševe.
Mare
(mare-zd@net.hr)

Ubila me hladnoća prošlih dana. Nikako nisam mogla zgrijati promrzle nožice, a nije mi ih tko imao grijati. Ni klima raspičena na tuta-forca ni termo čarape mi nisu pomogle. Pa sam lijepo napunila dvije plastične boce mineralne od litre i pol i sa sobom odnjela u krevet. Barem da me Jamnica grije, kad nitko drugi neće. Radila sam popodnevnu smjenu i odlučila se naspavati, ali zajebali su me ovi u stanu poviše mene, opet su počeli preuređivati stan. A onda me probudio mobitel. Pisala prijateljica da idemo na kavu, pa frend da mu treba neka knjiga, a onda mi je uletjela sasvim neočekivana poruka u kojoj mi frend čestita Dan žena.
Jebote, pa ja sam zadnjih godina totalno zaboravila na taj ženski praznik. Ali ne svojom voljom, nego zato što su ga početkom devedesetih, sada već prošlog stoljeća. ukinuli! I tako su žene ostale bez jedinoga svog dana u godini. Pa su novi izmislili Dan majki. A one žene koje nisu majke ko jebe. Da prostite, to tako ispada. Jer ako nisi mater, nisi ni žena, pa ti ga eto na! Već odavno pokojna Roza Luxemburg se sigurno prevrće u grobu, jer ukidanje Dana žena u našoj državi nema veze s mozgom. Sve su to pripisali komunistima, pa i taj dan. Nekako je postalo moderno ukidati sve praznike koji su imali veze s prošlošću, a sve današnje podpredsjednice Vlade, ministrice i sve one koje su podržale odluku da se ukine taj praznik zaboravile su da ne bi bile tu gdje jesu da nije bilo tog praznika koji se svugdje u Europi slavi, jedino kod nas ne.
A onda sam se zamislila i već kad sam mislila da je lijepo što se netko od moje ekipe sjetio tog praznika, sjetila sam se da mi je frend koji mi je čestitao Dan žena u stranci koja još uvijek drži do toga. I nisam imala love na mobitelu da mu zahvalim na toj lijepoj čestitki, jer je lijepo znati da barem netko drži do žena i ženskog glasa, barem što se SMS-a tiče.
Čisto iz nekog svog hira, jer mi je bilo dosadno, a od spavanja ništa, otišla sam do grada i htjela stan ukrasiti karanfilima, bilo koje boje. Obišla sam gotovo sve cvjećare, ali na karanfile nisam naletjela. Očito, i njih su ukinuli, kao i praznik. A onda sam prije posla sebe počastila kavom u kafiću u koji inače ne zalazim i zaključila da nije ni toliko loše što sam sama. Radim što me volja, idem gdje me volja i nikome ne moram polagati račune. Jest da samoća ponekad ubija kad dođem doma, ali imam tv, kompjuter, dvd… a nerijetko napravim i haus partije na koje pozovem drage ljude. Pa se družimo uz obilje hrane i pića.
Shvatila sam da i nije toliko loše solirati. Bolje i to nego biti u lošem društvu udvoje. Moja baba bodulica uvijek kaže da je bolje bit sretno sam nego loše u dvoje. I tu je u pravu, još samo da me ne tlači što sam sama, bila bi još više u pravu. A kako sve ima svoje prednosti i nedostatke, moja je prednost ta što mi nema tko reći u nedjelju na teveu u najgledanijem terminu da sam doma, tamo di je ženi mjesto, kao što je Štimac rekao za svoju ženu. I čime je zaslužio trisketinu kad dođe doma od one koja je tamo gdje joj je mjesto.
Nekako je u našem društvu sasvim normalno da muževi okolo loču, ševe, kurvaju se i kartaju dok su žene tamo gdje im je mjesto – doma uz štednjak, djecu i da na teveu gledaju svoje muževe kako narodu objašnjavaju gdje su one – tamo gdje im je mjesto. Pa onda, ako su se udale za kretene koji imaju, osim ono malo muda što nose u gaćama svud sa sobom, i dovoljno love, svoje frustracije liječe slikajući cvijeće, svijeće, ili se počnu baviti modom. E, ali za to se treba «pametno» udati, iliti što se kod nas kaže, naći sponzora. Ali čime god se bavile, moraju se time baviti tamo gdje im je mjesto. Doduše, nelogično bi bilo da žene okolo banče, a muževi doma vezu goblene, ali…
U slučaju da žene, mislim na nesponzoruše, odluče svojim rukama i radom zaraditi novce, tu nastaju problemi. Prvo što se, osim glupih poslova gdje je bitno imati cice i guzice, na nekom «normalnom» poslu teško zaposliti. Ako to kojim slučajem i uspijete, onda će iskopati A listu – listu jebača s kojima jeste i niste bili, a ako im je ta nedostupna, vadit će vam B listu - genetsku kartu s kim ste u rodu od stoljeća sedmog i preko koga ste došli do posla. Naći će nešto sto posto, u tome nema greške. Napredovati uz muške kolege je vrlo teško, jer žena treba udati se, roditi, odgajati djecu, kuhati i pospremati, a to znači da će svako malo biti po bolovanjima, godišnjim odmorima i slično… U slučaju da pristanete beskompromisno žrtvovati se za karijeru, za puno manju lovu žena će raditi puuuno više od muških kolega, a u slučaju da napreduje, prišit će joj nešto s liste A ili B. Kako god okrenete, biti žena je jako zajebano. Ali barem imamo pravo raditi (na vlastitu odgovornost), imamo pravo glasa na izborima, imamo pravo birati koga hoćemo a koga nećemo u krevetu, što nekad nije bio slučaj…
Kad sam se rodila, moja baba vlajina je plakala ko kišna godina. Kad sam je i nedavno pitala zašto, rekla mi je:
- Ma više volin ja žensku unučad nego mušku, ali kad se si se rodila, sitila sam se što te sve čeka: - kuvat, prat, rintačit, slušat, mučat, trpit, rađat, služit… Ma sad vidim da su se vrimena malo prominila, da ni žensko nije ponizno ko u moje vrime. Ženske nisu više ko prije, uzjogunile su se ko mlade kobile, kako je dide reka…
Smiješno mi je to kako su se žene uzjogunile ko mlade kobile, ali istina je da žene imaju sva prava kao i muškarci, samo što je njima muškima lakše. Jer žene, ako furaju karijeru dobiju etiketu loše majke koje nikad nema doma i slično. A ako kojim slučajem sve društvene i obiteljske funkcije nastoje obavljati kako «bog zapovijeda», rezultat je ili loša zaposlena žena, ili loša žena majka i domaćica = isfrustrirana žena. Pa onda kad sve zbrojiš, biti sponzoruša je prva liga. Frustracije izliječiš lovicom, posao ti ionako ne treba pa se hobijima možeš baviti do mile volje.
Muški su kod nas dobili dan očeva, majke su dobile svoj dan a žene koje su «samo» žene nisu dobile ništa. Ustvari jesu, dobile su kitu, ali ne cvijeća nego kitu kao etiketu onih koje nisu majke.

Prijateljica iz Splita s kojom sam studirala udala se u Sinj. Još na prvoj apsolvenstskoj godini. Bila sam joj na svadbi, a od tada izrodila je troje djece. Štancala ih ženska kao na pokretnoj traci. Sve od reda curice. Ne zna se koja je ljepša od koje i jedna su drugoj do uha. Lijepe, pametne, vesele, vragolaste, no ujedno i vrlo poslušne dejvojčice. Najstarija je krenula u prvi razred i kad se za onih rijetkih telefonskih poziva koje razmjenjujem u posljednje vrijeme s njenom mamom dočepa slušalice, obavezno mi se pohvali kako je najbolja u razredu i kako do sada nije dobila ni jednu jedinicu. Uvijek kaže i kako je seke slušaju, ali da bio nda da joj mama rodi brata…
I upravo me mama nazvala neki dan da je napokon stiglo muško u kuću nakon tri ženske. Ante se nije trijeznio tri dna, jer zajebano je bilo to što ga nitko od ekipe nije shvaćao ozbiljno jer u kući ima tri kćeri. Papak, žena mu rađa samo ženske! Već je i u čašicu volio pogledati i ženi je rekao kako neće odustati dok mu ne rodi sina, pa makar desetero djece napravio. Pokušala sam prijateljici objasniti da nije baš normalno da prije svoje tridesete bude, čisto figurativno, u nekoliko godina braka više vremena u drugom, negoli u onom prvom i prvobitnom stanju, i da nije baš normalno to što se netko (njen muž) zainatio svim svojim kafanskim prijateljima i za dišpet svima njima i cilome mistu hoće imat muško. Ali jebiga, muško treba znati i napraviti! I moj stari je htio još jedno muško, pa kad sam se ja rodila, nije mu bilo baš pravo. Objesio nos do poda, a kad je shvatio da nogomet i beštimanje više zanima mene nego jedinog mu sina, čak je pred prijateljima izjavio da jedino dobro što je u životu napravio sam ja. Pa neka sam ja sto puta žensko! Što mom susjedu Hercegovcu koji je kupio kuću u bodulima i pokrenuo biznis nimalo nije išlo u glavu. Jer on je svojoj ženi nakon pete kćeri rekao da mu se ne vraća bez sina doma kad je po šesti put vodio u rodilište. I naravno, Bog ga je dovoljno kaštigao da mu da još jednu kćer. No, ženi mu nije bilo lako jer se žena htjela ubiti kad je rodila šesto pa žensko! Nije znala kako će doći doma, plakala je sve do odlaska iz rodilišta, a čak je došla u napast i zamijeniti dijete s nečijim tuđim. Na sve to moja stara joj je rekla da bi ona na njenom mjestu mužu fino otkinula kurac, kad mu već ne može dokazati da je u njemu «greška» što se rađaju samo kćeri, pa nek se onda misli!
Očito u Dalmaciji još uvijek vrijedi onda da prvo treba biti muško, a ostalo je sve manje bitno i još uvijek vrijedi onda, ako se rodi muško da se rodio sin, a ako se rodi žensko da se rodilo – dite. Grozno, kao u srednjem vijeku. Prvo se pita što je, pa tek onda je li zdravo. A koliko ljudska glupost nema granica najbolji je primjer moja susjeda iz zgrade. Vera je pomalo čangrizava usidjelica kojusu počele 'gaziti' godine pa je odlučila nabaviti mačke da joj prave društvo, ali muško i žensko, tako da ne budu usamljeni i da jednog dana naprave mačiće. Skoro godinu dana mace su živjele da nosom nisu provirile iz stana, a bojale su se i sjene svoje, a kamoli ne muhe ili pokojeg žohara koji bi pretrčao preko poda u Verinu stanu. Vera je s nestrpljenjem čekala kad ćeveljača i kad će Miki i Mini napraviti male mačiće. Prije nekoliko dana, dosadna kao i obično kad namanje to treba biti, Vera mi je panično pozvonila na vrata i kao furija uletjela u stan i rekla da miki nikako ne želi napraviti Mini mačiće, a da se ona tjera. Nije se dala urazumiti kad sam izvrtjela sve solucije u glavi i pokušavala je uvjeriti da se vjerojatno ne žele pariti jer su nerazdvojni i da su sigurno dopizdili jedno drugome, da i njima treba novih izazova u životu. Kad ni to nije upalilo kao objašnjenje, rekla sam joj:
- Jebiga Vera, mačak ti je gay.
Žena je šokirana otišla kući, a kako se nije mogla pomiriti s time da joj je mačak sklon istom spolu, natjerala me sutradan da idemo s njenim mačketinama ispred kuće, pa da se barem Mini spari s nekim mačorom, a možda i Miki usput baci oko na neku macu.
Žena se skamenila kad je shvatila da joj i mačka i mačku žele poševiti isti mačori. Uvjerila se da je Miki gay i alarmirala je cijelo susjedstvo, a htjela je unezvijerena i veterinara zvati i pitati ga ima li među mačkama gayeva.
Kad su se mačke dobro isprašile, pokupila ih je i unijela u stan. Tko zna koliko bi me još bila davila da nisam odlučila napraviti presedan – ma koliko mrzila mačke i gadila se njihove dlake, uzela sam tog Mikija, stavila ga na koljena, okrenula na leđa i raširila mu nožice, čak ga i popipala…
- Vera, pa ti stvarno nisi normalna! Pa Miki ti je žensko!!!, rekla sam joj u čudu jer mi nije bilo jasno kako netko godinu dana može odgajati beštiju a da ne skuži kojeg je spola, pa nije mačka zlatna ribica…
U tome trenutku nije bilo sretnije osobe od Vere. Samo se lupila po čelu i komentirala zbunjeno:
- A ja skoro od mikija napravila lezbu jer sam ga tjerala da bude s Mini, a on žensko!
Tri dana Vera se pokušavala prešaltati da je Miki žensko, a kad je shvatila da mu ne može i ne želi promijeniti ime, te da je ona u biti za njega on, pomirila se s činjenicom kako je bila u zabludi. U zabludi je odlučila i ostati, jer lakše joj je bilo prihvatiti činjenicu da joj je mačak gay, nego da je, ustvari – ona. Rekla mi je pomirljivo:
- Znaš, ma nek je on i gay, samo nek je on meni muško! Još dvije žene u kući pored mene ipak bi bile previše.

mare-zd@net.hr