Prijateljica iz Splita s kojom sam studirala udala se u Sinj. Još na prvoj apsolvenstskoj godini. Bila sam joj na svadbi, a od tada izrodila je troje djece. Štancala ih ženska kao na pokretnoj traci. Sve od reda curice. Ne zna se koja je ljepša od koje i jedna su drugoj do uha. Lijepe, pametne, vesele, vragolaste, no ujedno i vrlo poslušne dejvojčice. Najstarija je krenula u prvi razred i kad se za onih rijetkih telefonskih poziva koje razmjenjujem u posljednje vrijeme s njenom mamom dočepa slušalice, obavezno mi se pohvali kako je najbolja u razredu i kako do sada nije dobila ni jednu jedinicu. Uvijek kaže i kako je seke slušaju, ali da bio nda da joj mama rodi brata…
I upravo me mama nazvala neki dan da je napokon stiglo muško u kuću nakon tri ženske. Ante se nije trijeznio tri dna, jer zajebano je bilo to što ga nitko od ekipe nije shvaćao ozbiljno jer u kući ima tri kćeri. Papak, žena mu rađa samo ženske! Već je i u čašicu volio pogledati i ženi je rekao kako neće odustati dok mu ne rodi sina, pa makar desetero djece napravio. Pokušala sam prijateljici objasniti da nije baš normalno da prije svoje tridesete bude, čisto figurativno, u nekoliko godina braka više vremena u drugom, negoli u onom prvom i prvobitnom stanju, i da nije baš normalno to što se netko (njen muž) zainatio svim svojim kafanskim prijateljima i za dišpet svima njima i cilome mistu hoće imat muško. Ali jebiga, muško treba znati i napraviti! I moj stari je htio još jedno muško, pa kad sam se ja rodila, nije mu bilo baš pravo. Objesio nos do poda, a kad je shvatio da nogomet i beštimanje više zanima mene nego jedinog mu sina, čak je pred prijateljima izjavio da jedino dobro što je u životu napravio sam ja. Pa neka sam ja sto puta žensko! Što mom susjedu Hercegovcu koji je kupio kuću u bodulima i pokrenuo biznis nimalo nije išlo u glavu. Jer on je svojoj ženi nakon pete kćeri rekao da mu se ne vraća bez sina doma kad je po šesti put vodio u rodilište. I naravno, Bog ga je dovoljno kaštigao da mu da još jednu kćer. No, ženi mu nije bilo lako jer se žena htjela ubiti kad je rodila šesto pa žensko! Nije znala kako će doći doma, plakala je sve do odlaska iz rodilišta, a čak je došla u napast i zamijeniti dijete s nečijim tuđim. Na sve to moja stara joj je rekla da bi ona na njenom mjestu mužu fino otkinula kurac, kad mu već ne može dokazati da je u njemu «greška» što se rađaju samo kćeri, pa nek se onda misli!
Očito u Dalmaciji još uvijek vrijedi onda da prvo treba biti muško, a ostalo je sve manje bitno i još uvijek vrijedi onda, ako se rodi muško da se rodio sin, a ako se rodi žensko da se rodilo – dite. Grozno, kao u srednjem vijeku. Prvo se pita što je, pa tek onda je li zdravo. A koliko ljudska glupost nema granica najbolji je primjer moja susjeda iz zgrade. Vera je pomalo čangrizava usidjelica kojusu počele 'gaziti' godine pa je odlučila nabaviti mačke da joj prave društvo, ali muško i žensko, tako da ne budu usamljeni i da jednog dana naprave mačiće. Skoro godinu dana mace su živjele da nosom nisu provirile iz stana, a bojale su se i sjene svoje, a kamoli ne muhe ili pokojeg žohara koji bi pretrčao preko poda u Verinu stanu. Vera je s nestrpljenjem čekala kad ćeveljača i kad će Miki i Mini napraviti male mačiće. Prije nekoliko dana, dosadna kao i obično kad namanje to treba biti, Vera mi je panično pozvonila na vrata i kao furija uletjela u stan i rekla da miki nikako ne želi napraviti Mini mačiće, a da se ona tjera. Nije se dala urazumiti kad sam izvrtjela sve solucije u glavi i pokušavala je uvjeriti da se vjerojatno ne žele pariti jer su nerazdvojni i da su sigurno dopizdili jedno drugome, da i njima treba novih izazova u životu. Kad ni to nije upalilo kao objašnjenje, rekla sam joj:
- Jebiga Vera, mačak ti je gay.
Žena je šokirana otišla kući, a kako se nije mogla pomiriti s time da joj je mačak sklon istom spolu, natjerala me sutradan da idemo s njenim mačketinama ispred kuće, pa da se barem Mini spari s nekim mačorom, a možda i Miki usput baci oko na neku macu.
Žena se skamenila kad je shvatila da joj i mačka i mačku žele poševiti isti mačori. Uvjerila se da je Miki gay i alarmirala je cijelo susjedstvo, a htjela je unezvijerena i veterinara zvati i pitati ga ima li među mačkama gayeva.
Kad su se mačke dobro isprašile, pokupila ih je i unijela u stan. Tko zna koliko bi me još bila davila da nisam odlučila napraviti presedan – ma koliko mrzila mačke i gadila se njihove dlake, uzela sam tog Mikija, stavila ga na koljena, okrenula na leđa i raširila mu nožice, čak ga i popipala…
- Vera, pa ti stvarno nisi normalna! Pa Miki ti je žensko!!!, rekla sam joj u čudu jer mi nije bilo jasno kako netko godinu dana može odgajati beštiju a da ne skuži kojeg je spola, pa nije mačka zlatna ribica…
U tome trenutku nije bilo sretnije osobe od Vere. Samo se lupila po čelu i komentirala zbunjeno:
- A ja skoro od mikija napravila lezbu jer sam ga tjerala da bude s Mini, a on žensko!
Tri dana Vera se pokušavala prešaltati da je Miki žensko, a kad je shvatila da mu ne može i ne želi promijeniti ime, te da je ona u biti za njega on, pomirila se s činjenicom kako je bila u zabludi. U zabludi je odlučila i ostati, jer lakše joj je bilo prihvatiti činjenicu da joj je mačak gay, nego da je, ustvari – ona. Rekla mi je pomirljivo:
- Znaš, ma nek je on i gay, samo nek je on meni muško! Još dvije žene u kući pored mene ipak bi bile previše.
mare-zd@net.hr
Post je objavljen 03.03.2005. u 20:33 sati.