Jučer sam radila jutarnju smjenu. I zakasnila pola sata. Došla sam raščupana, nenašminkana, s podočnjacima do brade i u totalnoj komi.
- Bila burna noć nakon dugo vremena, ha?, pitala me kolegica uz napomenu kako ionako od osam do osam i pol nitko ne ulazi u butik i kako joj uopće nije jasno zašto uopće radimo prije devet.
- Ma vraga burna noć. Ustvari jest, ali ne zbog nekog zgodnog komada nego susjeda, odgovorila sam joj i otišla u skladište puderom barem podočnjake prikriti i počešljati se.
Da, zbog susjeda sam imala burnu noć. Par u ranim tridesetim se prošle godine doselio kat poviše mene. Prvo sam otrpjela dobrih dva-tri mjeseca preuređivanja stana. Ti ljudi stvarno nisu bili normalni. Dobro, razumijem da rušiš zidove od sedam i pol preko tjedna, ali nedjeljom… To je bila strava. Jedini slobodan dan u tjednu nisam mogla odspavati do mile volje dva mjeseca. Toliko bih se bijesna i nedjeljom budila rano i skidajući sve svece s neba po sto puta bih se uhvatila za kvaku da ću otići do gore i pitat ih jesu li normalni. Ali umjesto toga, otišla bih na kavu ili đir autom da se ispušem. Računala sam, što više sad otrpim, prije će sve završiti.
Nakon torture s preuređivanjem stana koje je trajalo svakodnevno, pa čak i u ranim popodnevnim satima kad bih umorna s posla poželjela «ubiti oko», uslijedio je mir i tišina. Susjeda koju sam tu i tamo sretala ispred zgrade djelovala je prilično simpatično. A onda je postajala sve deblja i deblja. A kad je rodila na ljeto počela je tortura buđenja zbog djetetova plača. Sva sreća da je bejbi uhvatila ritam spavanja po noći nakon mjesec dana, a i stigla je jesen pa sam pozatvarala prozore tako da sam počela opet normalno spavati.
I spokoj je trajao sve do preksinoć. Nakon dobre klope odlučila sam pogledati neke stare filmove na video kasetama koje nisam gledala sto godina. Ali umjesto filmskog maratona do ponoć-jedan, san me prevario i zaspala sam u trenirci nepokrivena na krevetu. Usred noći probudilo me lupanje. Preplašeno sam se trgnula iz sna i osluhnula.
- O, ne! Opet preuređuju stan!, rekla sam naglas, ali kad sam na satu vidjela da su tri sata, više mi ništa nije bilo jasno.
- Još, još! Tako, ajde, tako… čulo se uz lupanje s kata poviše mene. Zbrojila sam dva i dva i sve mi je postalo jasno. Ovi gore ne preuređuju stan, nego susjed pegla ženu. Nasmijala sam se, prevrtila film i počela ga gledati od početka. Nakon desetak minuta ovo dvoje se primirilo i lupanje je prestalo.
Sasvim sam se uživila u film i Mel Gibson mi je izgledao neobično smiješno s fudbalerkom koje su osamdesetih bile in. Prisjetila sam se i tipa s kojim sam se prvi put poljubila. Isto je imao plave oči kao Gibson i fudbalerku, a sad mi to sve izgleda tako bljak. Ovi gore su opet počeli sa ševom jer se opet čulo lupanje o zid.
- Kad prije, promislila sam, pa prije dvadeset minuta su tek prestali. A i odakle im snage više za to, promrmljala sam i pojačala teve. Osim toga, susjed mi uopće ne izgleda kao neki rasturač u krevetu, više kao neki šmokljan, ali očito da sam se zajebala. Buka je postala nesnošljiva i koliko god sam pojačavala teve, i dalje se čula. Došla sam u iskušenje da im pozvonim na vrata i kažem:
- Ljudi moji, četiri sata su! Prvo što mi nije baš napeto voditi statistiku koliko je puta bio unutra a koliko van, a druga stvar - od vas uopće ne čujem što Mel Gibson govori na teve.
Ali, suzdržala sam se. Jer znam koji bi im bed bio kad bi se sreli. Znam kako je meni bilo jednog vrućeg popodneva kad mi je stari susjed uletio sa spikom:
- Susjeda, ja znam da ste vi mladi i da uživate u životu, ali mi smo ipak stari ljudi naviknuli spavati popodne. Sljedeći put, ako ikako možete, budite malo tiši ili barem nek vam maramom vežu usta da mi ne nabijate komplekse, rekao je stari a meni je došlo propasti u zemlju. Ja ga ni danas u liftu ne mogu pogledati u oči a on mi se svaki put uz debilni krezubi smješak zapilji u dekolte ili u guzu ako je iza mene. Znam, jer vidim u ogledalu sa strane. I svaki put mi je neugodno.
Ali stari vrag mi je dao dobru ideju s maramom koju još uvijek nisam iskoristila, a kako sam počela, neću ni imati prilike. Svejedno, susjedi nisam ništa htjela reći. Pogotovo kad sam je u dućanu srela popodne kad sam se vraćala s posla.
- Dobar dan susjeda. Izgeldate umorno, bio naporan radni dan, pitala me kulturno žena s osmjehom od uha do uha. Onako, s očima na pola koplja, učinilo mi se da bi joj osmjeh bio oko cijele glave da nema ušiju.
- Ma da, a imam i migrenu pa ne spavam dobro zadnjih dana, kulturno sam joj odgovorila pazeći da mi ne izleti što.
Sinoć su se opet ševili i opet nisam mogla spavati, ali sam zato nadoknadila jutros. Da ne slušam ritam bubanja i kreveta i susjede, zapalila sam i sjela za kompjuter. I dok sam ja surfala, između ostalog i po porno stranicama, ovi poviše mene su imali pornić uživo. A onda sam naletjela na neke raspravice na nekom od domaćih foruma. Jedna od tema bila je kako ga dobro popušiti, pa kako izgleda ženski orgazam… Htjela sam ekipu pozvati kod sebe u stan da uživo čuju kako to izgleda, a onda sam naletjela na temu o tome što je to seksualno osviještena žena. Tu su pala totalno oprečna mišljenja i muška i ženska. Uglavnom, definicija barem pedeset iz muško-ženskog ugla, ali najbolju je dao jedan frajer koji je napisao: Seksualno osviještena žena je uglavnom nedojebana, a one dojebane nemaju vremena, a ni zašto, baviti se razmišljanjima o svojoj seksualnoj osviještenosti. Dakle, moja susjeda, blago joj se, živi u seksualnoj nesvjesti. Kad bolje promislim, što ju boli kita, zašto bi kao mi razmišljala o seksualnoj (ne)osviještenosti, dobro je njoj i bez toga. A ja ću i dalje kako je započelo proteklih dana zbog ševe na posao s podočnjacima do poda. Ali ne zbog svoje nego tuđe ševe.
Mare
(mare-zd@net.hr)
Post je objavljen 16.03.2005. u 19:43 sati.