marini memoari

Baš me fino krenulo u zadnje vrijeme, barem sam se nadala da je. Još neko vrijeme uživala sam u pomisli kako sam se seksala nakon (sram me je i reći) koliko godina pauze. Nepoznati Zgodini je ušetao u moj život na nekoliko sati, a kako je ušetao – tako je išetao: po kratkom postupku. Tako je nekako ispalo da sam je tog vikenda najviše "uživala" od svih prijateljica, mada mi nisu povjerovale. Odradila sam sprint i to je bilo to. Broj mobitela od Nepoznatog sam izbrisala odmah sutradan, da ne dođem u iskušenje da ga nazovem i eventualno se zaletim do metropole, pa taman to bilo zbog nekoliko sati divljeg seksa.
Poslije, kad sam sredila dojmove, kako to obično biva, shvatila sam i da nisam nešto previše uživala. Radilo se o čistoj mehanici – uđi i izađi. Ali nakon toliko godina apstinencije, ni to nije loše, barem da se podsjetim kako to izgleda.
Razmišljala sam kako u tome nije bilo nimalo romantike. Ni trunke, samo sirova strast koja je nestala nakon samog čina ševe. Da, netko je već rekao kako su kondomi ubili romantiku, ali su prilično olakšali jebanje. Ima nešto u korištenju tih golduna da žene misle da se takav seks ne računa. Pa..., ima istine.
Iz osobnog iskustva, ako me sjećanje ne vara, ševiti se s kondomom je prilično nemotivirajuće. Em te sve grebe i žulja, a nema one topline koju osjetiš kad frajer uđe u tebe. Osim toga, moj je prijatelj rekao da je ševiti s kondomom kao prati noge u čarapama. Što isto stoji. Ali u eri AIDS-a i ostalih spolnih boleština, "bolje noge prati ikako, nego nikako". I kad ih u čarapama pereš, barem neće smrdjeti.
Počela sam o romantici. Što to još postoji? Pa i ne baš. Jer kad ti frajer, ma kako zgodan bio pošalje poruku tipa: "Nisam od onih koji pričaju srcedrapajuće priče, ali rado bih se puknuo s tobom" i nemam baš volje za pucanje s njim. Osim puknuti po šavovima i poslati sve u tri materine i pitati se zašto su ljudi danas tako sjebani. Ljudi odrađuju posao preko kurca, odrađuju kave s prijateljima isto preko kurca, odrađuju kupovinu ne iz gušta nego zato što moraju. Čak je i seks postao stvar odrađivanja. Ono, jebemo se, čisto da bismo rekli da imamo nekakav seksualni život.
I taman kad sam samu sebe uvjerila kako sam ja definitivno najsjebanija i najisfrustriranija žena u ovom gradu jer sam prošlovikendni seks i ja doslovno pa odradila, a niti tipa niti (stalnog) seksa na vidiku, shvatila sam da nije meni najgore na ovom svijetu. Srela sam prijateljicu, sada već poznanicu, s kojom sam se nekad intenzivno družila, dok smo bile mlade i zelene. Nekad smo znale uživati izlazeći, "bacajući udicu" frajerima i poslije toga danima pričale koji nas je frajer kako pogledao i što je taj pogled značio. Poslije nas je život odveo svaku na svoju stranu, jer smo se porječkale oko frajera koji nam se objema sviđao. Od tada je jedna počela izlaziti u Gine, druga u Borga, a naš mračni premet želje izabrao je najružniju curu u gradu, oženio se njome, ima dvoje djece od kojih jedno već ide u školu, a ispred sebe šeta drobić kao da je u petom mjesecu trudnoće.
Tina je, mislila sam, u sretnoj vezi već tri godine. Sjećam se kad se zaljubila u Antu. Sretan par, mislila je cijela ekipa. Gradom su se vodali za ručicu mjesecima i sjećam se s kolikim je nestrpljenjem čekala kad će zatopliti da obave i tu svoju prvu ševu jer nisu imali prostor ni auto gdje bi mogli to napraviti. Prva ševa bila je prilično nespretna, barem ona tako kaže. S vremenom sam je sve rjeđe viđala, jer se, je li, podredila vezi. Ante je s vremenom nabavio auto, kupio stan, tako da sam za svakog našeg susreta prvo iz zajebancije, a potom i iz navike Tinu pitala:
- Onda, stara, ima li što seksa?
Sa zagonetnim smješkom bi se nasmiješila i rekla da ne dovoljno. Prvo je bio problem auto, pa stan, pa je ona tražila posao... Uvijek je bio neki razlog zašto nema seksa. Kad god bih je pitala kad će se udati, odgovorila bi:
- Dogodine.
To dogodine sam slušala tri godine za redom, a na posljednjoj kavi sam zaključila da ću barem još jednu dobivati isti odgovor, ako ne i više, pa sam joj rekla da je to više nikad neću pitati.
- A seks? Barem bi sad trebalo biti ševe u priči!, ispalila sam iz topa misleći na rješena stambena, poslovna i ina egzistencijalna pitanja.
- Pa tako, ima ga, tu i tamo. Znaš, s vremenom ti i to dosadi, nekako ti postane rutina, pa se jebeš sve rjeđe. Nekako se sve svede na prijateljstvo i gomilu obaveza.
Ništa nisam rekla, ali u sebi sam promislila: - Jebo te život, kako seks može nekome dosaditi? Pa ima milijardu kombinacija, dok izmijeniš sve poze, taman se zaželiš one s kojom si počeo.
Onda sam shvatila da je stvarno sve postalo sjebano. Da ni seks nije što je nekad bio. Nekad sam po frendicama kužila jesu li se ševile ili nisu. Ako su imale blažene osmjehe na licu, znači da je bilo "nešto", a ako su histerizirale, znači da su suhe već poduže vremena.
Dok smo poslije kave šetale gradom, gledala sam malo lica žena koje šetaju ulicama. Sve imaju nekakav tup pogled, žure negdje, mrzovoljne su... Po tome ispada da se žene u ovom gradu uopće ne jebu. Ni jedna nema "onog" sjaja u očima, zagonetnog smješka u kutu usana, ili srdačnog pogleda. Pa nije valjda da su opterećenije time tko će dobiti na izborima nego time kad su zadnji puta kurca vidjele. Nevjerojatno, gdje ovo sve vodi, ali bude li se ovako nastavilo izgleda da će još i propisati da svakodnevna ševa nije dobra za zdravlje. A možda je to zato što naš mali narod više brine kako "zgrnut" novce i preživjeti od prvog do prvog.
Ali u tom slučaju sjetim se onog vica kad je Fata udala tri kćeri. Dogovorila se s njima da će šifra za seks biti pita. Pitala prvu kako joj je u braku, a ova joj odgovara:
- Loše. Imam vilu s bazenom, tri auta, vikendicu u planinama i na moru, ali pite jedem jednom mjesečno.
Pitala drugu kako joj je u braku, a ona joj odgovara:
- Tako-tako. Imam stan, auto, fino je, ali pite jedemo jednom tjedno.
Pita Fata i treću kćer kako joj je, a ova sva nasmijana odgovara:
- A što da ti kažem. Nemam kuću, nemam auto, nemam stan, nema love, ali pitu jedem svaki dan.
Pa da se mene pita, ja bi isto pite svaki dan i bila nasmijana, ali ne pita se. Mene nitko ništa ne pita, u tome i jest problem. Sve se nekako radi van moje domene i kontrole, tako da mi je s vremenom postalo svejedno za - pitu. Kao i ona vikend-ševa koju ne računam.
Sjećam se kad mi je jedan bivši rekao, taman večer prije jednih od prijašnjih izbora:
- Aj muči mala! Dobra si, uska, glasna, ništa ne odbijaš i uvijek za jebačinu!
Možda smo oboje bili premladi, ali tada nam se stvarno jebalo za izbore. Prespavali smo, nakon burne noći, cijeli dan, a kad smo se probudili, birališta su se zatvorila. I bilo nam je super. Nastavili smo tamo gdje smo stali prije spavanja, i živo nas nije zanimalo ni koja će stranka pobijediti, tko će imati vlast u svojim rukama.
Ne znam je li to zbog godina, ali ni ja nemam više "onaj" sjaj u očima. Počela sam nekako razumijevati stvari oko sebe. Sutra su izbori, i znam da ću glasati. Pa i da me netko pita bi li se sutra rađe poševila ili zaokružila onaj listić, izabrala bi ovo drugo. Jer sam shvatila da je, ipak, bitno da se u ovoj našoj banana-državi nešto pomakne s mrtve točke i da se maknem iz jebenog dućana i napokon dobijem posao koji diploma pravnog fakulteta zaslužuje. A jednog dana, kad nam (i ako nam) ikad bude bolje, valjda će bit i ševe i sjaja u očima na licima glasač(ic)a kojima je pun kurac svega u životu.

Cijeli prošli tjedan mislila sam se što obući za Zadar fest, jer se tamo ne smijem pojaviti u bilo čemu. Osim toga, za Zadar fest se priprema cijelo moje žensko društvo, treba zablistati u punom sjaju, jer se nikad ne zna tko ti može i kome možeš upasti u oko. Odlučila sam se odjenuti u bijelo. Čizmice do koljena već imam, one iz Zagreba, crni minić je tu i duboki dekolte, ali nedostaju mi torbica i kaputić. Kao i obično, cijela ergela žena je išla u grozničavi šoping, i to u zadnji trenutak – četvrtak popodne. Torbu sam platila "sitnicu", cijelu plaću sam spičkala na nju, ali nisam joj mogla odoljeti. S kaputom sam se pošteno namučila, ali sam i njega našla. Ispeglala sam onu svoju jadnu već izlizanu karticu, i uvukla se u još deblji minus, najveći u kojemu sam do sada bila. Ali, za glamurozan izgled nije ni to prepreka. Zube na policu i bit će ok. Barem me Ana neće tlačiti da idem s njom u teretanu, kamo i ne namjeravam nikad više. Ovako ću biti prisilno fit.
U petak sam otišla kod kozmetičarke na šminkanje poslije podne, a navečer – pravac Jazine. I u subotu isto. Obje večeri ful! Pun pogodak. U mnoštvu bakica, bilo je i mlađe ekipe koja je došla na festival. Odmah mi je za oko zapeo jedan zgodni čuvar. Zelene oke, crna kosica, jebački osmjeh... Ali jebiga, ima veru na ruci. Što još jednom potvrđuje pravilo da sve što vrijedi je zauzeto. Išla sam s prijateljicom na svoje mjesto, kojim se nisam mogla požaliti. Odgledale smo fest više zvjerajući uokolo negoli na binu. Jedva sam čekala pauzu da se prošećem malo i snimim kojeg dobrog komada. A i da popijem nešto jer mi se grlo osušilo. I zapalim cigaretu, napokon.
Bilo je zgodnih frajera, u ženskom društvu uglavnom. Jedan zgodni stajao je sa strane, "snimao" komade i kulerski pio pivo. Išla sam mu se približiti kad me jedan domaći pjevač slučajno zakačio čašom i zalio pivom. Po novom, bijelom kaputu! Popizdila sam! Samo sam pred očima vidjela dvije tisuće kuna kako su odletjele u vjetar. A usput su me toliko izgazili po novim čizmama, sva sreća da je torbica od ponijeve dlake ostala čitava. Otišla sam bijesna doma, uništena kaputa i neupoznata s frajerom pokraj vrata. Još sam više popizdila kad sam shvatila da sam sjela na stolicu na koju je bila zalijepljena žvakaća. Vrag odnio i Tornado i divljanje po Jazinama. Ode novi kaput u tri pičke materine!
Čisto da mi večer ne bude pušiona, presvukla sam se, ovaj put u crninu, i otišla u Sharka popiti pivo da smirim živce. Kad mi nije bilo suđeno odgledati fest do kraja, idem tamo gdje je sve "ravno" nakon nekoliko pića više. I to solo. Raspojasat ću se na Bulića, Grdovića i Tihu Orlića. Frendice su me ionako odjebale zbog nade da će upoznati neku facu. One u City club i Gotham, a ja dišpet na drugu stranu.
Popila sam jednu, drugu, treću turu... Parkirala sam se u kantunić, plesuckala s nogice na nogicu i mutnih okica gledala prema podiju. Nisam ni shvatila da sam se pošteno rasplesala. Uvjeravala sam samu sebe kako mi je dobro. I bilo je, što je bilo najbolje. Nemam pojma odkud se stvorio zgodan frajer. Jebeno dobar. Plesao je ispred mene, a noge su mi same poletjele da mu se pridružim. Još kad se okrenuo, nasmijao i kad sam mu vidjela plave oke, na koje sam uvijek nekako preslaba, sve je bilo jasno. Pali smo oboje. Na istu šemu – domaća glazba i alkohol. Naručila sam nam mineralnu da se otrijeznimo.
Nakon mineralne uslijedilo je još nekoliko tura, a nakon toga se, nama u inat, proglasio fajrunt.
- I, Dalmatinka, što ćemo sad?, pitao me Zgodni purgerskim naglaskom.
- Koliko poznaješ Zadar?, upitala sam ga i nasmijala se.
- Pa, i ne baš previše, osim Borika gdje sam smješten, odgovorio je.
- Onda, jesi spreman za đir?, upitala sam ga, a on je pristao. Napravili smo đir oko grada u mom Puntiću. Otišli na benzinsku po gorivo, a onda nemam pojma kako, krenula sam prema Kožinu.
- Ovo ti je najveća znamenitost u Zadru, rekla sam mu smijući se kad sam se parkirala negdje između borova.
Popili smo limenke do kraja i lagano me počeo skidati.
- Obožavam seks u prirodi, šapnuo mi je na uho dok me ljubio po vratu otkopčavajući sve botuniće koje sam imala na sebi.
- I ja isto. Pogotovu ljeti, na haubi vrućeg motora, ali za to je sad ipak prehladno odgovorila sam.
Spustili smo sjedala, pustili glazbu i ... Prebrojala sam sve zvjezdice za vrijeme divljeg seksa s nepoznatim Zgodnim. Vjerojatno zato što godinama to nisam radila, a i alkohol je učinio svoje. Unatoč tome što sam se bojala da sam zaboravila kako se to uopće radi, sve je ispalo ok. Zgodni nije ni primijetio da taj sport dugo nisam trenirala. I nije nam uopće smetalo što je u Puntiću neudobno ševiti se, što je problem kamo s nogama... Bilo je dobro, a ja sam bila sretna što ipak neke stvari u životu nisam zaboravila kako se rade.
Već je bilo svanulo kad sam Zgodnog odvezla do hotela. Uzela sam njegov broj mobitela rada radi, znajući da mu se neću više javiti. Poljubio me i rekao:
- Mačak, bilo je super. Nazovi me pa se vidimo u Zagrebu.
Otpozdravila sam, uz pomisao:
- Da, možeš misliti što se vidimo i čujemo. Čak si ni imena ne znamo, a kamoli išta drugo jedno o drugome.
Otišla sam odspavati, a u podne sam već bila u Diklu na kavi s frendicama. Prepričavale su doživljaje sa Zadar festa i after partyija nakon toga. Ogovarale su estradnjake i komentirale kako tko od njih izgleda. Dosadna spika, u svakom slučaju. Između ostalog im je, kao, bilo krivo što sam sjebala kaput i čizme i što sam rano otišla doma na spavanje dok su se one dobro zabavljale. Ipak, od silnih njihovih maštarija, ni jedna nije upoznala ni jednu "facu" i pripadnika domaće estrade. Pa se sve svelo na ljubomorno žensko kvocanje o operiranim nosevima i podignutim sisama, lošim frizurama i još goroj odjeći pjevačica.
Ja sam bila u svom filmu. Još mamurna, na silu izvučena iz kreveta na tu kavu, razmišljala sam o nepoznatome Zgodnome i događajima prethodne noći. Da mi je netko rekao da će mi se to dogoditi, ne bih mu vjerovala. To, da ću solo izaći vani, pjevati i plesati na Bulića, opiti se i skupiti tipa. I još se poševiti s njim i tom ševom prekinuti dugi apstinencijski niz godina. A uza sve to i uživati, ne pitati tipa kako se uopće zove, i ne imati namjeru uopće više ikad sresti se s njim ili čuti se barem sms-om. Opuštena, zadovoljna i zadovoljena pokušala sam kokošama, kad su smanjile doživljaje i prestale tračati, ispričati što mi se dogodilo.
- Sereš, rekla mi je Ana. – To si sigurno sanjala, ili si ufilmala kad si došla doma bijesna. To se događa samo u filmovima, u Zadru ne.
Nisam imala volje objašnjavati da se i u Zadru povremeno znaju dogoditi takve "bajke" onima koji nemaju uredan seksualni život. Iz čista mira, niotkud, pojavi se zgodni stranac s kojim provedeš noć, a s jutrom nestane i on i sva čarolija. Ostanu samo oderani laktovi i modra koljena od neudobnog auta. Naručila sam još jedan makijato koji sam "podebljala" južnjačkom utjehom da nazdravim događajima prethodne noći. Upropaštenom kaputu, neodgledanom festivalu i brzinskoj ševi s nepoznatim dobroizgledajućim likom.
Samo sam se još uvijek pitala u čemu je kvaka da mi se nepoznati svidio. Da, oči koje su me neodoljivo podsjetile na Tetoviranog. Istina da bi ja ovu brzinsku ševu mijenjala za onu s Tetoviranim, ali ne smijem o njemu razmišljeti jer ću opet biti neraspoložena i pitati se gdje je i skim je. Uostalom, ne kažu bezveze da je bolje imati vrapca u ruci nego goluba na grani, pa makar na trenutak. Treba maksimalno iskoristiti sve što život pruži i uživati u kratkim ali slatkim stvarima. Sutra ću zadovoljno pjevušeći na posao. I bez obzira što mi frendice govore da je ovogodišnji festival prošao u znaku pušione, meni, koja ga ni odgledala do kraja nisam, nije. Jebeš estradu, van pozornice su dobri komadi.

Mare

E, stvarno nisam karekter kad sam se lako dala nagovoriti na izlazak, a posljednjih sedam dana godišnjeg sam mislila provesti vegetirajući. Bio je dovoljan samo jedan poziv da pokleknem kad me Ana zvala. Ali, tko može odoljeti pozivu na izlazak u oazu dobrih komada i zgodnih muških tjelesa. Jedino sam bila zbunjena time što mi je rekla da je dres kod – trenirka i patike. Pokušavala sam odgonetnuti kamo će me odvesti i gdje se ta oaza zgodnih komada krije, a da je ranije nisam pronašla. Mislila sam da je riječ o nekom opakom privatnom tulumu, orgijama možda ili nekom skrovitom mjestu na koje trebaš doći po preporuci...
Izvukla sam iz ormara šminkersku trenirku, Puma patike i šiltericu, jer mi je rekla da bez toga ne idem. I iščekivala gdje to idemo. Svaka dlačica na glavi je bila na svom mjestu, make-up u skladu s trenirkom, ali ni na kraj pameti mi nije bilo da će me odvesti u – teretanu! Mene, totalni antitalent za sport. Pa zna da imam dvije lijeve noge, da sam bila odlikašica i jedine kolčeve koje sam dobivala u srednjoj bili su upravo oni iz tjelesnog.
- Pa ti nisi normalna! Misliš da ću se sramotiti pred tipovima da mi se svi smiju? Najpoznatiju nesportašicu iz društva ti misliš nagovoriti na salto mortale pred frajerima koji briju po steroidima u teretani? Neće moći draga, rekla sam Ani koja je u posljednje vrijeme "zabrijala" na teretanu u kojoj provodi dane i dane, čak me i za svakog susreta pila fitenssom i spravama. Kako je počela, uskoro će izgledati kao bilderica i dobiti posao kao izbacivačica u nekom od lokalnih klubova. Što i nije baš loša ideja – svidi ti se tip koji te ne jebe ni za suvu šljivu i umjesto uleta ti ga dobro isprepičkaš na ulazu ispred diskoteke tako da te zapamti za cijeli život, ako po ničem drugome, onda po modricama. Ne onima od seksa, nego eto tako, jer ti je došlo isprebijati nekoga, što nije neobično za mrcine koje stoje na vratima disko klubova.
- Ma ne brini, ideš samo "informativno", pogledati što se tamo događa. "Mesa" ima za bacanje, samo trebaš izabrati. Osim toga, ima i poznatih sportaša, rekla je Ana uz osmjeh koji ulijeva samopouzdanje tipa – trast mi, a nou vot aj em duing.
- Ok, bat aj dont nou vot aj em duing, rekla sam i poslušala je.
Moram priznati kako je odmah na ulazu bilo zgodnih tipova koji su ulazili na svoj svakodnevni trening. No, prije negoli sam uopće ušla u teretanu, ispušila sam tri cigarete, da smirim živce. Čim sam ušla u dvoranu u kojoj su bile raspoređene nekakve čudnovate sprave za mučenje, jer kako ih drugačije nazvati kad na njima vidiš tipove crvene od muke kako se kupaju u znoju lica svoga, majica prilijepljenih uz tijelo koje možeš cijediti, rekla sam si:
- Bože mili kud sam zašo...
Upoznala me s nekom gromadom koja će me, kao, voditi kroz trening.
- Kroz što?, pitala sam i odmah se raspričala s tipom objašnjavajući kako sam ja sasvim slučajno zalutala tu i da ne vjerujem kako ću se dugo zadržati i brzo dodala: - Ja ću samo gledati, ne brinite se vi za mene.
Ali tip nije htio odustati. Prvo mi je dao da vozim biciklu, što uopće nije bilo teško, ali je bilo dosadno buljiti u zid. Nakon toga me prištekao za nešto za jačanje ramena i naredio mi da povlačim neke željezne šipke 15 puta pa odmor od pola minute i tako tri puta. Ej, mislila sam da će mi leđa otpasti. Ma kojih 15 puta, odradila sam tih nekakvih pet povlačenja i rekla da ne mogu više.
Tip me u čudu gledao... I poslao me na neku mašinu ili spravu, nemampojmakakosestručnozove, za rastezanje nogu. To sam nekako preživjela, jer samo treba širiti i skupljati noge. Baš sam razmišljala kako odavno nisam širila noge i da je pravo čudo što uopće to mogu raditi. Ali dobro će doći, ako mi zatreba iako se bojim da nisam te sreće i da će mi noge još dugo ostati skupljene jedna uz drugu... Ali onda sam primijetila kako se tipovi na spravi nasuprot mene izmjenjuju i ne gledaju me u oči. Kad je nasuprot mene sjeo mišićavi visoki tip, nasmijala sam se. Zgodan komad mi je piljio u međunožje, a sve pod izlikom kako vježbam ja, tako i on, a jedino gdje ima gledati je pravo – među moje noge.
- Preživjet ću, zgodan je, rekla sam sam sebi i nastavila, kao, nezainteresirano gledajući u plafon. Ana je ionako već uvelike bila tamo negdje preznojena, s ručnikom prebačenim preko ramena i čavrljala s nekom ekipicom s kojom se skompala. Kako i ne bi kad danima visi tu, već je postala i dio inventara.
Kad mi je trener pokazao sljedeću spravu koja bi mi, kao, trebala podignuti guzu na zavidnu razinu upornim vježbanjem, došlo mi je pobjeći. Nadljudskim naporima trebalo je gurati nešto ležeći dok ti pored glave šeću hrpe mišića manje-više dobro raspoređenih i ravni muški trbusi s pločicama. Dahtala sam gurajući ono i shvatila da su svi ti bilderi dolazili s podsmjehom vidjeti mene – čudo koje je došlo u njihov svijet i ne može ama baš ništa. Htjela sam propasti u zemlju, a kad su mi, onako s visoka, kako god okreneš, predlagali da će mi oni pomoći, shvatla sam da mi je, u odnosu na nabildane žene, prednost to što sam antisportašica i "jadnica" kojoj treba pomoći. Ako ništa drugo, barem su me zamijetili, pa možda i padne neki izlazak.
Kad su utezi došli na red, osramotila sam se... Neki, za njih, sasvim nebitni pis of kejk utegić mi je pao na nogu da sam sve zvijezde prebrojala. Suze su mi frcnule na oči, ali kao, nije meni ništa. Ta čudnovata vježba s utezima, ako zanemarim i to da sam samu sebe skoro bubnula po glavi, trajala je minutu i odlučila sam odustati. Što zbog toga, što zbog činjenica da mi je već para iz ušiju izlazila od bijesa jer me Ana ostavila na milost i nemilost onih koji su me mjerkali od glave do pete, a i zbog toga što mi se počeo uvaljivati neki ormar obrijane glave od kojeg sam veća skoro za glavu. Tankih nožica, abnormalno širokih ramena i glave, uvaljivao mi je spiku o nekakvim steroidima i sličnim stvarima što tebe bože ja uopće nisam kužila.
Otuširala sam se s bolom u svakoj košćici u tijelu, šepajući došla do izlaza "Oaze zgodnih muških tjelesa" i pušeći čekala Anu da izađe. Zgodni, a i oni manje zgodni su mi prilazili, upoznavali se i pitali kako mi je bilo na prvom treningu.
- Super! Osjećam se kao da sam se preporodila, govorila sam, a u sebi se suzdržavala da ne zaplačem kako me utegom prikliješteni nožni palac boli. Prodavali su mi Aninu spiku, kako ću se nakon određenog vremena osjećati super, biti zdravija, razgibanija...
- Znaš što, jebeš ti ovo, osjećam se kao da me gradski autobus pregazio. Nikad ja više neću nogom kročiti ovdje. Svaka čast zgodnima, ali ubuduće, sestro, daj im moj broj mobitela, ne mogu se ja razbijati u teretani i širiti noge, imam osjećaj kao da sam bačvu jahala. Ajmo mi na pizzu, rekla sam Ani koja se napokon odnekud stvorila.
Nakon tog neupjeha koji je završio time da sam se najela kao prase zaspala sam u roku dok si rekao keks. Tad sam shvatila zašto Ana nekad kaže: - Jebeš seks, nekad je teretana bolja od seksa.
Tu se donekle slažem s njom. Ne da ne razmišljaš o seksu nakon treninga, nego se ne možeš ni pomaknuti. Umjesto seksa razmišljaš o tome kako ćeš sutra jedva hodati i kako se na kauču ne pomaknuti jer svaki pomak za milimetar boooli... Toliko sam se u toj tetetani izmorila da nema šanse da bih se poslije toga poševila, pa taman mi se sam Sveti Tetovirani prikazao i rekao:
- Mala, ajmo se poševiti. Bit će to najluđa ševa u tvom životu nakon toliko godina apstinencije.
Da mi se to i dogodilo nakon tog fijaska s teretanom, samo bih rekla: - Možeš me jedino izmasirati ako hoćeš, ništa drugo ne dolazi u obzir.
Naravno da u teretanu ne namjeravam ni u ludilu nikad više. Nije to za mene. Zgodne frajere ću gledati po gradu, na kavi i vikendom kad zaglibim negdje do jutra, ali nema šanse da se maltretiram više kostoboljom i gnojnom upalom svih mišića na tijelu. Jednom mi je bilo dosta, a da ne kažem kako mi je palac pomodrio. Jedva hodam, a zbog jebene teretane neću moći sljedećih mjesec dana obući ni jedne cipele na petu i špic iz svoje kolekcije. Jedina pozitivna stvar od teretane, u kojoj mi svi nekako izgledaju kao sekta koja se takmiči tko će imati šira ramena i napuhanije mišiće, je ta da su mi se neki zgodni sektaši počeli smiješiti po gradu. Možda i bude nešto od seksa u skoroj budućnosti, samo ako ih ne budu bolili mišići kao mene.

Mare
(mare@net.hr)