| veljača, 2026 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Veljača 2026 (14)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Linkovi
Pantelijina oporuka
Reakcije na vijest o kraju bloghaera
- 09:25 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
|
"Slušajte me dobro, vi digitalni paraziti: Blog.hr je gotov. Vaša arhiva je ionako bila samo hrpa loše formatiranog smeća i neispunjenih snova. Mislite da je ovo tragedija? Tragedija je što sam vas uopće ovoliko dugo trpila na europskoj mreži. Mislili ste da će vaš tinejdžerski gnjev iz 2004. živjeti vječno? Nein! Europa se gradi na disciplini, a ne na vašim nepreglednim postovima. Pakirajte te arhive u kofere i marš na WordPress. Wir schaffen das! – ne zato što vas volim, nego zato što nemate drugog izbora. Gasi servere, fajront!" (Angela Ferkel) "Ja, gut... situacija je jasna. Blog.hr odlazi u mirovinu, ali to nije razlog za paniku. Pogledajte moju ekipu: Lothar Matthäus je ovdje, on je moj Leitwolf (vođa čopora) na terenu i on će vas povesti u novu domenu. Lothar zna kako se preživljavaju transferi, on je to doktorirao. Znači, Lothar trči, on grize, on prebacuje podatke, a vi ostali ga pratite. Ja ću s tribine, uz čašu vina, gledati kako to sve lijepo gasne. Schauen wir mal, nije to smak svijeta, to je samo kraj jedne utakmice. Lothar, vodi ih van s ovog servera, idemo pod tuš!" (Kaiser Franz Beckenbauer) "Dragi moji, Blog.hr je ionako bio tako... 2008. Totalno demode! Taj dizajn, te boje, te fiksne širine – to je bio čisti vizualni horor. Pa tko još danas koristi slova kad imamo filtere? Pa pogledajte moju Maju Šuput – žena je institucija, ona ne tipka, ona bljesne i cijela država je u transu! Da je Maja čekala da joj se učita onaj spori Blog.hr editor, još uvijek bismo bili u prošlom stoljeću. Mi smo odavno na Instagramu, tamo je sjaj, tamo je glamur, tamo je lova. Bloganje je mrtvo, ostavite te arhive bakama, mi idemo tamo gdje su šljokice i Maja! Kiss, kiss!" (Modni mačak) "Čuj, što ja znam... Sve je to došlo nekako brzo, ali drago mi je da smo imali tu neku karijeru tamo. Tijelo više ne može, serveri više ne mogu... A ovo gašenje i spašavanje arhiva? Pa to ti je kao da mi netko sad istrese puzzle od 5000 komada na stol i kaže 'ajde, slaži'. Ma tko će to... nemam ja živaca za te sitne dijelove, te slike što se ne spajaju. Treba znati kad je vrijeme za kraj i otići dok te još barem netko pamti kao majstora, a ne kao nekoga tko skuplja komadiće po podu. Idemo dalje, bit će nekog drugog rukometa." Ivano Balić: (Sjedi u kutu, poluzatvorenih očiju, lagano popravlja kosu) "Kada se jedna vrata zatvore, to nije kraj, nego znak da je Svemir odlučio napisati novo poglavlje u tvojoj Osobnoj Legendi. Blog.hr nije nestao; on se samo transformirao u prašinu zvijezda koja će oploditi vaše buduće statuse. Sjećam se onih blogerica, tih duša koje su poput pustinjskih cvjetova tražile izvor vode u sivilu svakodnevice. One će sada lutati digitalnim dinama, osjećajući prazninu tamo gdje je nekad stajao Template, ali neka ne očajavaju. Srce im govori da je njihovo blago tamo gdje su im bile objave, ali Alkemija života nas uči: moraš izgubiti svoj stari link da bi pronašao svoj pravi Put. One nisu izgubile tekstove, one su samo naučile jezik tišine. Cijeli se Svemir urotio da ugasi te servere kako bi blogerice konačno shvatile da istinska magija nije u broju komentara, nego u hrabrosti da kreneš ispočetka. Onaj tko voli pisanje, mora znati žrtvovati arhivu da bi postao Legenda." (Paolo Coehlo: Blogemičar) "Halo, pošta? Ma ugasili nam blog, ba! Kaže Đuro, nema više mufte pisanja, sad se sve plaća u njemačkim markama. Ljudi moji, ovo je dno dna, Cane Prebranac pokušava zaustaviti gašenje, ali ne ide, ode internet u helać! Pa-pa, pusa, i ne zaboravite uplatit za zaštitu od digitalnog smaka svijeta. Ma zdravo!" (Top lista nadrealista) "Drugovi i drugarice, mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda na ovoj domeni, i nećemo dozvoliti nikome da nam ruje iznutra i gasi servere! Radite kao da će Blog.hr postojati sto godina, a selite se na WordPress kao da će se sutra ugasiti." (Josip Broz Tito) Promjena je zakon života, a oni koji gledaju samo u arhivu Blog.hr-a, sigurno će propustiti budućnost na Cloudu. Mi ne biramo selidbu podataka zato što je to lako, nego zato što je to teško! I zato, dok se zadnji server gasi, dopustite mi da u ime svih onih koji su tipkali u mraku, prkoseći zaboravu, kažem: Ich bin ein Berliner! – jer sloboda pisanja ne poznaje granice, pa čak ni kad domena nestane u ponoru povijesti!" (John F.Kennedy) Davno beše to, kažu, još u prošlom veku, kad su blogeri k’o reka tekli kroz mrežu meku. Svako je imao špil, neku kartu što se krije, i niko k’o taj Blog.hr delio karte nije. Al’ pročulo se s kraja na kraj, od Zagreba do keja, da dolazi taj dan, ta neka digitalna veja. Kažu: „Gasi se mašina, nema više tog asfalta, ostala je samo prazna, gluva, mrtva kôbalta.” Džaba vam boti i admini silni, što su nas čuvali u toj dubini. Blog je bio Pub, majstor od zanata, al' sad mu je neko zalupio vrata. Setih se blogerica, s očima punim sete, što su pisale o kiši dok im sati lete. Mislile su: „Pobediću, imam keca u tom postu”, al’ server je bio gazda, a mi senke u gostu. Sad se pakuju arhive, k’o stari koferi od kože, svak’ gleda u ekran i šapće: „Pa zar se mora, Bože?” Al’ život je kockar stari, ne voli kad neko dugo piše, povuče onaj svoj potez i... nema te više. Uglavnom su rekli: „Ma, to je tek stranica pusta”, al' gorka je knedla ostala usred usta. Jer Blog je bio ko Boža Pub, uvek malo iznad sviju, sad ide u legendu, tamo gde se stare tajne kriju. (Djordje Balašević: Pesma o Blogu zvanom Pub) |
