Nepoznavanje Pisma je
nepoznavanje Krista.

(sv. Jeronim)

Ne može imati Boga za Oca
onaj tko nema Crkvu za majku.

(sv. Ciprijan)

Cijelo Sveto pismo tvori jednu jedinstvenu knjigu, a ta knjiga jest - Krist. Jer cijelo Pismo govori o Kristu i svoje dovršenje nalazi u Njemu.
(Hugo od sv. Viktora)

I dok promatramo taj uski vez između svetih knjiga i Božjeg naroda - između Biblije i Crkve - ne zaboravimo istaknuti: Biblija nije nastala kao neka ideološka knjiga, kao obična zbirka istina, misli, pouka - sama zbog sebe. Ona se od svojih početaka srasla s narodom u kojemu i za koji je napisana. I zato se ni u jednu drugu knjigu svijeta nije slilo toliko srca, ljubavi, voljenja kao u njoj. Ona je sudbinski povezana s narodom, a narod je sudbinski povezan s Biblijom.
I oni koji su je pisali i oni koji su je prvi čitali; i oni koji su je prvi preveli i oni koji su je kroz stoljeća i tisućljeća prevodili - do danas već u tisuću i više jezika i oni koji su je prenosili od koljena do koljena - svaki je u nju unio nešto svog srca, svoje ljubavi, svog voljenja. Kadili su je i ljubili, čitajući je na svetim sastancima. Zlatom su je pisali a u srebro ukoričili. Po njoj su živjeli i za nju umirali, na nju su - puni vječnih nada - smireni mrtvu glavu naslanjali.
To je ono pravo odličje Biblije: ona je knjiga srca. I to baš, ako stvar do kraja domislimo, knjiga Srca Božjega srcu čovjekovu. Biblija je knjiga voljena. I ne može se pravo razumjeti nego tek kad je zavolimo.

(fra Bonaventura Duda)

Biblija je najčitanija i najviše prevođena knjiga koju je dao stvaralački genij čovječanstva. Za kršćane - katolike, pravoslavne i protestante - ona je sveta, ispirativna i kanonska knjiga. Za svakog čovjeka Biblija je istovremeno zbirka povijesnih isprava i književno djelo izvorne i neprolazne vrijednosti. Ona pripada zajedničkoj kulturi čovječanstva.
(Jure Kaštelan)

Samo je Biblija vječno mlada, kao planinski potok koji teče tisuće godina... Čovjek koji će pisati za tisuću godina već je u zakašnjenju prema njoj. To nije knjiga prošlosti, to je ogledalo koje nam odrazuje sliku budućih vremena... ona je osobno pismo koje je Bog upravio svakome od nas.
(Julien Green)



Marana tha

subota, 08.07.2006.

Akvila i Priscila



Danas u Crkvi slavimo bračni par, Priscilu i Akvilu, Pavlove suradnike. Nikad prije nisam posebno o njima razmišljala, ali me sada oduševila spoznaja da ih se u Svetom pismu nikada ne spominje odvojeno nego uvijek zajedno. Kao prave supružnike, koji se zajedno trude oko Riječi i poradi toga su i vrijedni Pavlovi suradnici. Koliko bi samo danas trebalo takvih bračnih parova, koji bi našim prezbiterima bili čvrst oslonac i pomoć u pastoralu, čiji bi domovi bili mjesta slavlja, okupljanja, molitve za sve svete. Svi smo pozvani na takvo služenje, zar ne?

Priscila (ili Priska) i Akvila bili su bračni par koji Rim napustio za vrijeme progona koje je poduzeo car Klaudije protiv Židova, 49. ili 50. godine. Nastanili su se u Korintu, a po zanimanju su bili šatorari, baš kao i Pavao kojeg su ugostili u svom domu kada je prvi put boravio u tom gradu. Nije nam poznat trenutak njihova obraćenja. Pratili su Pavla na njegovu putovanju u Efez, poučili aleksandrijca Apolona, za trećeg Pavlova putovanja proboravili s njim 3 godine u Efezu. Napustili su taj grad i pošli u Rim vjerojatno nakon pobune koju je u gradu potaknuo srebrar Demetrije. Pisma nam svjedoče da se Crkva okupljala u njihovoj kući i u Rimu. No ubrzo su napustili Rim, vjerojatno zbog Neronovih progona, i ponovo se nastanili u Efezu.

Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint. Ondje nađe nekog Židova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijaše došao iz Italije sa svojom ženom Priscilom jer je Klaudije naredio da svi Židovi napuste Rim. Pohodio ih je i, kako bijahu istog zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu šatorari. Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Židove i Grke (Dj 18,1-4).

Pavao osta još podosta vremena, a onda se oprosti s braćom pa pošto se u Kenhreji ošiša jer imaše zavjet, zaplovi prema Siriji, a s njime i Priscila i Akvila. Stigoše u Efez. Tu ih ostavi, a on uđe u sinagogu i stade raspravljati sa Židovima. Oni ga zamole da ostanu duže vremena, ali on ne pristade, nego se oprosti: "Još ću se, reče, vratiti k vama, bude li Božja volja." I otplovi iz Efeza. Kad stiže u Cezareju, uziđe pozdraviti Crkvu pa onda siđe u Antiohiju (Dj 18,18-22).

Neki Židov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, čovjek rječit i upućen u Pisma, stiže u Efez. On bijaše upućen u Put Gospodnji pa je vatrene duše govorio i naučavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krštenje. Poče on tako smjelo govoriti u sinagogi. Čuše ga Priscila i Akvila, uzeše ga k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji (Dj 18,24-26).

Pozdravite Prisku i Akvilu, suradnike moje u Kristu Isusu. Oni su za moj život podmetnuli svoj vrat; zahvaljujem im ne samo ja nego i sve Crkve pogana. Pozdravite i Crkvu u njihovoj kući (Rim 16,3-5).

Pozdravljaju vas crkve azijske. Pozdravljaju vas mnogo u Gospodinu Akvila i Priska zajedno s Crkvom u njihovu domu. Pozdravljaju vas sva braća. Pozdravite jedni druge cjelovom svetim (1 Kor 16,19-20).

Pozdravi Prisku i Akvilu i Oneziforov dom! (2 Tim 4,19).

Zanimljivi linkovi:

Meni :) njihov životopis

Aquila and Priscilla, Companions of the Apostle Paul
Bible questions
Women of the Bible - Priscilla
Aquila and Priscilla in 1 Corinthians 16:19
BibleGateway

Priscillas friends

Crkva u Rimu - Sv. Priska

- 12:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

0

< srpanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
da veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime, učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.

(Iv 14,12-14).

Image Hosted by ImageShack.us