Nepoznavanje Pisma je
nepoznavanje Krista.

(sv. Jeronim)

Ne može imati Boga za Oca
onaj tko nema Crkvu za majku.

(sv. Ciprijan)

Cijelo Sveto pismo tvori jednu jedinstvenu knjigu, a ta knjiga jest - Krist. Jer cijelo Pismo govori o Kristu i svoje dovršenje nalazi u Njemu.
(Hugo od sv. Viktora)

I dok promatramo taj uski vez između svetih knjiga i Božjeg naroda - između Biblije i Crkve - ne zaboravimo istaknuti: Biblija nije nastala kao neka ideološka knjiga, kao obična zbirka istina, misli, pouka - sama zbog sebe. Ona se od svojih početaka srasla s narodom u kojemu i za koji je napisana. I zato se ni u jednu drugu knjigu svijeta nije slilo toliko srca, ljubavi, voljenja kao u njoj. Ona je sudbinski povezana s narodom, a narod je sudbinski povezan s Biblijom.
I oni koji su je pisali i oni koji su je prvi čitali; i oni koji su je prvi preveli i oni koji su je kroz stoljeća i tisućljeća prevodili - do danas već u tisuću i više jezika i oni koji su je prenosili od koljena do koljena - svaki je u nju unio nešto svog srca, svoje ljubavi, svog voljenja. Kadili su je i ljubili, čitajući je na svetim sastancima. Zlatom su je pisali a u srebro ukoričili. Po njoj su živjeli i za nju umirali, na nju su - puni vječnih nada - smireni mrtvu glavu naslanjali.
To je ono pravo odličje Biblije: ona je knjiga srca. I to baš, ako stvar do kraja domislimo, knjiga Srca Božjega srcu čovjekovu. Biblija je knjiga voljena. I ne može se pravo razumjeti nego tek kad je zavolimo.

(fra Bonaventura Duda)

Biblija je najčitanija i najviše prevođena knjiga koju je dao stvaralački genij čovječanstva. Za kršćane - katolike, pravoslavne i protestante - ona je sveta, ispirativna i kanonska knjiga. Za svakog čovjeka Biblija je istovremeno zbirka povijesnih isprava i književno djelo izvorne i neprolazne vrijednosti. Ona pripada zajedničkoj kulturi čovječanstva.
(Jure Kaštelan)

Samo je Biblija vječno mlada, kao planinski potok koji teče tisuće godina... Čovjek koji će pisati za tisuću godina već je u zakašnjenju prema njoj. To nije knjiga prošlosti, to je ogledalo koje nam odrazuje sliku budućih vremena... ona je osobno pismo koje je Bog upravio svakome od nas.
(Julien Green)



Marana tha

subota, 22.04.2006.

Sestra Maria Faustina Kowalska (1905. - 1938.)

Spomendan: 5. listopada

Siromaštvo, molitva i služenje Gospodinu

Sestra Maria Faustina Kowalska danas pripada grupi najpopularnijih i najpoznatijih svetaca Katoličke Crkve. Preko nje Gospodin Isus prenosi svijetu veliku poruku Božje milosti i pokazuje uzor kršćanske savršenosti, koja se zasniva na povjerenju u Boga i stavu milosrđa prema bližnjima. Pravim imenom Helena, rođena je 25. kolovoza, 1905. godine u mjestu Glogowiec, u Poljskoj. Odrasla je u siromašnoj obitelji kao treće od desetoro djece. Od rane mladosti isticala se ljubavlju prema molitvi, radu i osjetljivosti za siromahe. Već sa sedam godina počinje osjećati poziv za dublje služenje Gospodinu. Nakon završetka školovanja, imala je želju ući u samostan, ali su roditelji bili protiv toga.

Pobožnost u čast Božjeg milosrđa

Čini se da je taj redovnički poziv bio iznimno jak, jer je 1. kolovoza 1925. godine nakon vizije Krista koji pati, ušla u zajednicu sestara Majke Božje od Milosrđa te uzela ime sestra Maria Faustina. Svrha te zajednice bila je briga za nezbrinute djevojke u moralnom i materijalnom pogledu. Sestra Maria Faustina bavila se svojim apostolatom u predgrađu Krakowa Lagiewniki. U tom mjestu je položila svoje prve zavjete 30. travnja 1928., a nakon pet godina i vječne. Živjela je u zajednici trinaest godina. Provodila je vrijeme u Krakowu i Vilniusu, gdje je radila kao kuharica i vrtlarica. Revno je obavljala svoje svjetovne obveze i vjerno vršila svoje zadaće u vjerskom životu zajednice. Iako se njezin život izvana činio neznačajan, monoton i sumoran ona je u sebi gajila neuobičajeno zajedništvo sa Bogom. Bio je to misterij Božjega milosrđa kojeg je ona kontemplirala u Riječi Božjoj, kao i u svakodnevnim aktivnostima što zapravo i čini osnovu njezine duhovnosti. Upravo je taj proces kontempliranja i upoznavanja Božjeg misterija pomogao sestri Marii Faustini da stekne stav dječjeg povjerenja u Boga i ljubav prema bližnjem. Sestra Faustina je bila vjerna kćerka Crkve, koju je voljela kao majku. Vrijeme koje je provela u samostanu bilo je ispunjeno neobičnim darovima, kao što su: objave, viđenja, dar bilokacije, čitanje ljudskih duša, dar proroštva i rijetki dar mističnih zaruka i braka. Živući odnos sa Bogom, Blaženom Djevicom Marijom, anđelima i svecima, dušama u čistilištu – sa cjelokupnim nadnaravnim svijetom – bio je jednako tako stvaran kao i onaj kojega je percipirala svojim osjetilima. Unatoč svim tim darovima i neuobičajenoj milosti koju je primila, znala je da to ne konstituira njezinu svetost. Zapisala je u svoj dnevnik: «Ni milosti, ni objave, ni zanosi, ni darovi ne jamče savršenu dušu, već intimna veza duše i Boga. Ti darovi su ukras duši, ali ne konstituiraju niti njezinu bit, niti savršenost. Moja svetost i savršenost bazira se na bliskom zajedništvu moje volje sa Božjom voljom.»

Sestri Marii Faustini Krist je namijenio posebnu misiju koja se očituje u tri bitna zadatka:

§ Podsjećanje svijeta na istinu, objavljenu u Svetome Pismu, koja govori o Božjoj ljubavi prema svakom čovjeku.

§ Naviještanje Božjeg milosrđa svima, a osobito grešnicima.

§ Osnivanje pokreta Božjeg milosrđa koji teži za kršćanskom savršenošću (što se i realiziralo kroz Udrugu Apostola Božjeg milosrđa pod nazivom Faustinium, koja i danas djeluje.)

Sestra Maria Faustina je shvatila da je nužno sredstvo za ostvarenje tih zadataka pobožnost u čast Božjeg milosrđa, kroz blagdan Božjeg milosrđa (Prva nedjelja nakon Uskrsa), te krunicu i devetnicu na čast Božjeg milosrđa. Kako ističe sestra Faustina, za svetkovanje blagdana Božjeg milosrđa Isus obećava velike milosti i povlastice, a krunica i devetnica su sredstva koja pomažu da kršćanin dublje uđe u tajnu toga milosrđa. Sestra Faustina je doživjela brojna ukazanja i viđenja, ali je bila svjesna, kako smo već istaknuli, da se svetost ne postiže ukazanjima i viđenjima, nego u provođenju kreposna života u sjedinjenju sa Božjim milosrđem. Da postigne pravu poniznost, vježbala se je trajno u toj kreposti. To ju je stajalo velikih muka i napora. No hrabro je podnosila sve, te je u svom dnevniku zapisala: «Moj Isuse, za dušu nema ništa bolje nego što su poniženja, preziri: tajna radosti! Kad Bog vidi dušu u takvom stanju, nagrađuje ju svojim milostima.» Dok je bivala u teškim iskušenjima govorila je: «Isuse, Ti vidiš kako je Tvoja ljubav sve za me. Volja moga Boga. Ti si moja hrana, sreća moje duše. Milosrdni Isuse, uzdam se u te!»

Dana 5. listopada 1938. godine u Krakowu, sestra Marija Faustina umire od tuberkuloze.

Tajni dnevnik

Što još reći o ovoj iznimnoj svetici? Svoje je svjedočanstvo iznijela u glasovitom dnevniku, koji je pisala posljednje 4 godine prije svoje smrti. To je i jedna od najprodavanijih knjiga u Poljskoj, i najviše prevođeno duhovno štivo - u posljednje vrijeme i na arapski, japanski i švedski. Štovanje Faustine Kowalske započelo je odmah nakon njezine smrti, te su još u Drugome svjetskom ratu poljski vojnici širili poruku Božjeg milosrđa po cijelom svijetu.

«Bog bogat milosrđem»

Središnji događaj 98. apostolskog putovanja pape Ivana Pavla II., devetog u rodnu Poljsku pod geslom «Bog bogat milosrđem», bila je posveta svetišta u predgrađu Krakowa Lagiewniki, gdje počivaju i svetičini posmrtni ostaci. To svetište godišnje posjećuje milijun hodočasnika, iz Poljske ali i svih kontinenata. Samo na Bijelu nedjelju (Prva nedjelja nakon Uskrsa), koja je za katolike i Nedjelja Božjeg milosrđa, bude oko 120 – 130 000 hodočasnika.

Posvećujući novo svetište Ivan Pavao II. osvrnuo se na zlo u svijetu, ističući kako je svuda gdje vladaju mržnja i želja za osvetom potrebno Božje milosrđe, kako bi donijelo mir. Zanimljivo je da je i Ivan Pavao II. kao mladić često molio u samostanu u Krakowu gdje je djelovala Faustina Kowalska. «Poruka milosrđa Faustine Kowalske obraća se prije svega onima pogođenim teškoćama ili potisnutima počinjenim grijesima, koji su izgubili svaku vjeru u život», rekao je, uz ostalo, Ivan Pavao II. tijekom svečanosti. On ju je proglasio blaženom 1993., a svetom 2000. godine.

ŠIMO ŠOKČEVIĆ, Veritas, 26. rujna 2003.


- 16:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

0

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
da veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime, učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.

(Iv 14,12-14).

Image Hosted by ImageShack.us