|
Nepoznavanje Pisma je
nepoznavanje Krista.
(sv. Jeronim)
Ne može imati Boga za Oca
onaj tko nema Crkvu za majku.
(sv. Ciprijan)
Cijelo Sveto pismo tvori jednu jedinstvenu knjigu, a ta knjiga jest - Krist. Jer cijelo Pismo govori o Kristu i svoje dovršenje nalazi u Njemu.
(Hugo od sv. Viktora)
I dok promatramo taj uski vez između svetih knjiga i Božjeg naroda - između Biblije i Crkve - ne zaboravimo istaknuti: Biblija nije nastala kao neka ideološka knjiga, kao obična zbirka istina, misli, pouka - sama zbog sebe. Ona se od svojih početaka srasla s narodom u kojemu i za koji je napisana. I zato se ni u jednu drugu knjigu svijeta nije slilo toliko srca, ljubavi, voljenja kao u njoj. Ona je sudbinski povezana s narodom, a narod je sudbinski povezan s Biblijom.
I oni koji su je pisali i oni koji su je prvi čitali; i oni koji su je prvi preveli i oni koji su je kroz stoljeća i tisućljeća prevodili - do danas već u tisuću i više jezika i oni koji su je prenosili od koljena do koljena - svaki je u nju unio nešto svog srca, svoje ljubavi, svog voljenja. Kadili su je i ljubili, čitajući je na svetim sastancima. Zlatom su je pisali a u srebro ukoričili. Po njoj su živjeli i za nju umirali, na nju su - puni vječnih nada - smireni mrtvu glavu naslanjali.
To je ono pravo odličje Biblije: ona je knjiga srca. I to baš, ako stvar do kraja domislimo, knjiga Srca Božjega srcu čovjekovu. Biblija je knjiga voljena. I ne može se pravo razumjeti nego tek kad je zavolimo.
(fra Bonaventura Duda)
Biblija je najčitanija i najviše prevođena knjiga koju je dao stvaralački genij čovječanstva. Za kršćane - katolike, pravoslavne i protestante - ona je sveta, ispirativna i kanonska knjiga. Za svakog čovjeka Biblija je istovremeno zbirka povijesnih isprava i književno djelo izvorne i neprolazne vrijednosti. Ona pripada zajedničkoj kulturi čovječanstva.
(Jure Kaštelan)
Samo je Biblija vječno mlada, kao planinski potok koji teče tisuće godina... Čovjek koji će pisati za tisuću godina već je u zakašnjenju prema njoj. To nije knjiga prošlosti, to je ogledalo koje nam odrazuje sliku budućih vremena... ona je osobno pismo koje je Bog upravio svakome od nas.
(Julien Green)
|
Marana tha
utorak, 21.03.2006.
KOJI SE U TEBE UZDAJU, POSTIDJET SE NEĆE... (PS 25,3)
A tri čovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peć.
I hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda. Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako:
"Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših,
i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka!
Pravedan si u svemu što učini nama,
sva su tvoja djela istinita,
svi tvoji putovi pravi,
svi tvoji sudovi istina.
(...)
O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga,
i ne razvrgni Saveza svoga, ne uskrati nam svoje milosrđe
zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega;
zbog Izraela, sveca svojega, kojima si obećao umnožit' potomstvo
kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj.
Gospode, postadosmo najmanji među narodima,
prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih.
(...)
No primi nas slomljene duše, duha ponizna!
Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuće pretilih janjaca -
takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom -
jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.
Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje.
Ne postidi nas, već postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj!
Izbavi nas, kao nekoć, čudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode!
Neka se postide oni koji zlo čine slugama tvojim:
neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude!
Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!"
(...)
No Anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peći te usred peći puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost (Dn 3,23-26.34-37.39b-45.49-50).
|
0
|
|