Nepoznavanje Pisma je
nepoznavanje Krista.

(sv. Jeronim)

Ne može imati Boga za Oca
onaj tko nema Crkvu za majku.

(sv. Ciprijan)

Cijelo Sveto pismo tvori jednu jedinstvenu knjigu, a ta knjiga jest - Krist. Jer cijelo Pismo govori o Kristu i svoje dovršenje nalazi u Njemu.
(Hugo od sv. Viktora)

I dok promatramo taj uski vez između svetih knjiga i Božjeg naroda - između Biblije i Crkve - ne zaboravimo istaknuti: Biblija nije nastala kao neka ideološka knjiga, kao obična zbirka istina, misli, pouka - sama zbog sebe. Ona se od svojih početaka srasla s narodom u kojemu i za koji je napisana. I zato se ni u jednu drugu knjigu svijeta nije slilo toliko srca, ljubavi, voljenja kao u njoj. Ona je sudbinski povezana s narodom, a narod je sudbinski povezan s Biblijom.
I oni koji su je pisali i oni koji su je prvi čitali; i oni koji su je prvi preveli i oni koji su je kroz stoljeća i tisućljeća prevodili - do danas već u tisuću i više jezika i oni koji su je prenosili od koljena do koljena - svaki je u nju unio nešto svog srca, svoje ljubavi, svog voljenja. Kadili su je i ljubili, čitajući je na svetim sastancima. Zlatom su je pisali a u srebro ukoričili. Po njoj su živjeli i za nju umirali, na nju su - puni vječnih nada - smireni mrtvu glavu naslanjali.
To je ono pravo odličje Biblije: ona je knjiga srca. I to baš, ako stvar do kraja domislimo, knjiga Srca Božjega srcu čovjekovu. Biblija je knjiga voljena. I ne može se pravo razumjeti nego tek kad je zavolimo.

(fra Bonaventura Duda)

Biblija je najčitanija i najviše prevođena knjiga koju je dao stvaralački genij čovječanstva. Za kršćane - katolike, pravoslavne i protestante - ona je sveta, ispirativna i kanonska knjiga. Za svakog čovjeka Biblija je istovremeno zbirka povijesnih isprava i književno djelo izvorne i neprolazne vrijednosti. Ona pripada zajedničkoj kulturi čovječanstva.
(Jure Kaštelan)

Samo je Biblija vječno mlada, kao planinski potok koji teče tisuće godina... Čovjek koji će pisati za tisuću godina već je u zakašnjenju prema njoj. To nije knjiga prošlosti, to je ogledalo koje nam odrazuje sliku budućih vremena... ona je osobno pismo koje je Bog upravio svakome od nas.
(Julien Green)



Marana tha

srijeda, 11.01.2006.

Kad god razmišljam o sebi dolazim do jednog te istog zaključka: ukoliko ovisim o ljudskoj hvali i poštovanju, ja ću ljude prosuđivat s obzirom na to ugrožavaju li ili pospješuju moju ovisnost. Uzmimo da želite biti izabran kao političar, na što biste prije svega pazili kod ljudi, na što biste upravljali svoj interes? Vodili biste brigu o ljudima koji su vas izabrali. Ako ste zainteresirani za seks, što mislite, kako biste gledali na muškarce i žene? Ako vam je stalo do moći, to će sigurno imati utjecaj na vaš svjetonazor. Ako ste nekome na propast, to će sigurno razoriti vašu sposobnost za ljubav.
Što je ljubav? Ljubav je osjećajnost, ljubav je sposobnost opažanja.
Što je srce koje voli? Srce koje voli osjetljivo je za čovjekov sveobuhvatan život, za sve ljude; srce koje voli ne zatvara se pred ničim i nikim. Međutim, u trenutku kad postajete ovisni jedino o smislu riječi, vi blokirate mnoge druge smislove. Vi imate oči samo za ono o čemu ovisi vaše srce; vi imate uši samo za bubnjeve ili trube u orkestru, srce je okorjelo, ono je zaslijepljeno, ono više nije u stanju objektivno sagledati objekt svoje ovisnosti. Ljubav znači istinsko opažanje, objektivnost; nema ničega što bi bilo kristalno jasnije od ljubavi.







- 11:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

0

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
da veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje ime, učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.

(Iv 14,12-14).

Image Hosted by ImageShack.us