MaoTze - Abeceda života
| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (14)
Listopad 2006 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Kol'ko nas ima...
Free Counter |
Drug Mao, svjedok vremena
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
25.04.2007., srijeda
Ablativ
|
Nastavljamo sa slovom A. A kao ablativ. Ablativ je padež u latinskom jeziku koji odgovara našem lokativu i instrumentalu. Wooow - jedan padež koji mijenja dva. Ne može bolje. Ili se tako samo čini. Odmah da priznam da nisam nikada bio nešto posebno u latinskom, ocjenama usprkos. Naučio sam nekoliko deklinacija, dva glagolska vremena, tucet poslovica, i to je otprilike sve. Ni uz najbolju volju i želju ne uspijevam pročitati latinske natpise u crkvama iako prolaznicima vjerojatno izgledam jako pametno onako nagnut i zadubljen u natpis. Od svih gramatičkih zavrzlama latinskog najmanje sam volio ablativ (i gerundiv, ali to je neko drugo slovo). U moje vrijeme vrijedila je stara gimnazijska mudrost: "Ako nisi siguran o kojem je padežu riječ samo kaži - ablativ." Naravno, ne kaže se zaludu da je pretpostavka majka svih zajeba, pa je tako bilo i sa ovom. Nebrojeno puta sam (vidjevši da očito nije riječ o nominativu) spremno ispalio - ablativ, i najčešće pogriješio. Paralelno s tim, gotovo pola razreda je eskiviralo nastavu latinskog tako da smo mi preostali stalno bili prozivani i ispitivani. Tko je učio latinski zna što govorim. Hvala bogu što nisam učio starogrčki, ali pored mene je sjedila cura koja ga je učila i šalabahtere je pisala na klupi velikim slovima - na grčkom alfabetu. Nitko nije kužio što piše na klupi a ona je mrtva hladna imala ispisano pola klupe i obilato to koristila. Hmmm... dobra ideja. Danas je situacija drugačija. Ljudi koji znaju da sam "učio" latinski me pitaju da im prevedem neke poslovice ili (ne daj Bože) čitave rečenice. Nakon prigodnog latinskog citata, primjetim poglede u stilu - "vidi učenjaka!". I odmah se sjetim gimnazijskih dana, Orbis romanusa ispod klupe, naštrebetane -a/ae konjugacije i nesretnog ablativa koji mi je visio nad glavom poput Damaklovog mača. Sjetim se i profesora latinskog kojeg smo zvali lepi (lat. lepus, leporis, lepi). Navijao je za Juventus i uvijek je bio dobre volje kada je Juve pobjeđivao, a nas nekoliko koji smo to znali obilato smo koristili njegovo dobro raspoloženje. Najveći problem je bio što je nekim razredima predavao i njemački jezik, pa je stalno vukao paralele između latinskog i njemačkog (na kojem jedino znam reći - pivo i kobasice, molim!). Ali sve u svemu ostao je upamćen kao dobri profesor latinskog. Pozdravljam vas s prigodnim citatom "Per vitae non scholae discimus" MaoTze |
