MaoTze - Abeceda života
| < | studeni, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (9)
Studeni 2006 (14)
Listopad 2006 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Nepodnošljiva lakoća postojanja
Kol'ko nas ima...
Free Counter |
Drug Mao, svjedok vremena
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
Sunce je obasjalo Velikog vođu
Najdraži vođa
Pozdrav voljenom narodu
Ovako me vidio Andy Warhol
Andy je imao oko za lijepo
Zahvalni narod Kine
I Ivo Sanader ima ovakav sat
05.11.2006., nedjelja
Vježbanje demokracije
|
Demokracija - vladavina naroda, tiranija većine ili nešto treće? Post kolege Junca potaknuo me da neka svoja razmišljanja na ovu temu podijelim sa vama. U početku bijaše Riječ Razvojem ljudske vrste i spoznajom društva kao oblika ljudskog okupljanja i egzistenicje, pojavljuje se i promišljanje o adekvatnom društvenom uređenju. Možda će vas začuditi da je jedno od prvih idealnih modela društvenog uređenja bio - komunizam! Ideja prema kojoj bi ljudi u zajednici "sve" dijelili postoji od početaka ljudskog roda. Vidjeli smo je tijekom razvoja civilizacije u nekoliko pojavnih oblika, a nama su najpoznatiji pokušaji Sovjetskog saveza da uvede svjetsku revoluciju i tzv. komunizam, što se reflektiralo u našim krajevima. Na žalost ovdje nije riječ o komunizmu nego o pokušaju uspostavljanja komunizma na principima marksizma, odnosno samoupravnog socijalizma (u Jugoslaviji). Oba su eksperimenta završila bezuspješno, a ideja komunizma ostaje (još uvijek) nedostižna utopija. Uostalom kako bi nazvali društveno uređenje koje vidimo u Zvjezdanim stazama? Ništa drugo do komunizma zasnovanog na principima tehnokracije. Na pitoresknom dijelu svijeta zvanom Grčka, zemlja se dijelila na tzv. gradove-države (polise). Polisi su međusobno trgovali, ratovali, sklapali saveze i razvrgavali ih. Upravo tamo se razvila ideja demokracije - zamišljena kao vladavina naroda. Kako je to izgledalo? Ovisno o veličini polisa demokracija se manifestirala skupovima građana-državljana na glavnom trgu, zasjedanjima tadašnjih skupština na prigodnim (naravno velikim) prostorima, glasovanjem na pločicama i sl. Štoviše stari Atenjani su pazili da neki od njihovih sugrađana ne bi postali previše moćni pa su svake četiri godine protjerivali onog čije bi ime većina Atenjana uklesala na glinene pločice. To su zvali časnim progonstvom, a prognani su zadržavali sav svoj imetak i čast ali su morali napustiti teritorij Atene. Dugo vremena je monarhija bila prilično popularna kao model društvenog uređenja, a uvijek se temeljila na nekakvoj priznatoj supremaciji kraljevske loze. Naša draga Europa objedinjuje neke od tih modela prilično dobro - parlamentarne demokracije, parlamentarne monarhije, kraljevine, kneževine, pa čak i papinska država (koja se nekada prostirala preko pola Italije)... dodajmo tome sveprisutne tiranije, despocije i ina uređenja koja se temelje na sili, a u rukama pojedinca ili vrhuške koncentriraju svu moć, i saželi smo gotovo sve modele društvenog uređenja u jednu rečenicu. Moj dom je Hrvatska... Dobrodošli u Hrvatsku, mladu demokratsku državu koja je od 10. stoljeća do danas bila u različitim državnim uređenjima, rascjepkana, osvajana, ovakva i onakva, ali nikada svoja. Do 90-ih. Danas je demokracija uhvatila malo zamaha i ta-dam dolazimo do Junčeva posta. U Republici Hrvatskoj postoji stotinjak političkih stranaka. Veliki dio tih stranaka je minoran, kako po članstvu, tako i po aktivnosti. Utjecaj namjerno ne spominjem, jer ga nemaju. Ostaju nam relevantne stranke, od kojih su neke zastupljene u parlamentu a druge čekaju svoju priliku. Krenimo redom: HSLS - prva stranka osnovana u demokratskoj Hrvatskoj, kasnije se raspala na LS (nedavno su se opet spojili), LIBRU (koja se nedavno spojila s HNS-om) i još nekoliko minornih stranaka s nazivom liberalna; HDZ - na vlasti od 90. osim u periodu 2000-2004. Njihovi prebjezi su osnivali HND, DC i HB; SDP - reformirani komunisti, prvotno Stranka Demokratskih Promjena, potom Socijal Demokratska Partija koja preuzima mjesto najjače oporbene stranke od HSLS-a; HSS - vuku korijene od braće Radić, ali ni približno složni - nezadovoljnici su osnovali desetak strančica s predznakom seljačka; HNS - iako konzervativnih korijena profiliraju se kao građanska liberalna stranka, ali nisu znali iskoristiti uspijeh nakon izbora Mesića, njihovog bivšeg člana, za predsjednika države. I njihovi odbjegli članovi osnovali su neke minorne stranke; HSP - nasljednici ideja oca domovine Ante Starčevića, relativno radikalni do prije dvije godine, također se međusobno dijelili... i tako dalje i tako dalje i tako dalje... Zajednička im je poveznica da su se svi, dijelili i da su svi osim HSP-a u jednom trenutku bili na vlasti. Zajedničko im je, također, da nakon '94. godine niti jedna stranka nije uspjela postići većinsko odobravanje javnosti. Za to vrijeme otkrivale su se različite afere na različitim razinama, koje su se vezivale uz razičite stranke ali uz jednu pogotovo. Gdje je kvaka? Dobili smo toliko željenu demokraciju, zašto nam nije bolje? Odgovor je jednostavan - ruku pod ruku s demokracijom došao je i divlji kapitalizam. Novac je postao jedino mjerilo uspijeha a pošto mlada država nije imala razvijene mehanizme kontrole nije ni čudo da "Tko je jamio, jamio je". Politika je postala unosno zanimanje jer je pružala jako dobru priliku povezivanja sa "sposobnim poduzetnicima" po modelu iz Alan Forda - lijeva ruka, desni džep. Tako su bivši vozači postali građevinari, nekadašnji portiri milijunaši, a čistačice junakinje domovinskog rata. Oni manje s(p)retni stavili su ključ u bravu, vratili se s ratišta u upropaštenu firmu ili se okrenuli kriminalu. ... ja dižem zastavu, do neba! Danas smo pred vratima Europske unije. Životni standard je lagano porastao, a ljudi su počeli postavljati neka pitanja iznad pukog egzistnecijalizma. Prepoznali su pizdarije i odlučili ih kazniti. Ne čudi stoga velika popularnost neovisnih listi na lokalnom nivou ili Borisa Mikšića na predsjedničkim izborima. Na žalost pomak se još ne vidi. Razlog tome su uvijek isti ljudi koji (često u novim strankama) opetovano pokušavaju doći ili ostati na vlasti... jer Vlasta je bogata i Vlasta te časti! Naviknuli smo živjeti pod tuđom vlasti, i snalaziti se što bolje možemo. Ne spominje se zaludu hrvatsko lukavstvo, bilo da se ono očituje njemačkim markama pod jastukom, odlaskom u Trst u šoping ili varanja na porezu. Otkada smo dobili državu nije se puno toga promijenilo. Onaj tko je naučio krasti u Jugoslaviji, nastavio je to raditi i u Hrvatskoj, samo još drskije i bezočnije. Okupio je oko sebe nekoliko krkana koji su mu pomogli i zauzvrat ih nagradio novcem i moći. Za ostale ga nije bilo briga. Sada smo u kapitalizmu. Svatko slijedi svoj američki san na hrvatski način, a jedino mjerilo uspjeha je novac. Vječni trokut, đavolji trokut - politika, novac, moć. Tu leže uzroci današnjeg stanja. Ljudi koji su mislili da su iznad sustava i koji su sustav zlouporabili u svoju korist i danas su nedodirljivi. Previše je imena upetljano u svaki posao, puno je ruku pruženo, puno džepova napunjeno, dosta se vina popilo, janjaca okrenulo... Onaj tko se usudi taknuti u tu Pandorinu kutiju dobiti će palicom u haustoru, ako ima sreće. Ako ne... mah, vidjeli ste kako je prošao Đinđić u Srbiji. Što mislite zbog čega je Račan dopustio Gotovini da pobjegne ili razvlačio slučaj Bobetko (na štetu države) sve do generalove smrti? Zašto se nije obračunao s privatizacijskim kriminalom, kako je obećavao s predizbornih tribina. Hrabri moj Ivice, moj glas na ovim izborima nećeš dobiti. Bahati moj Ivo, nisi loš premijer samo zato jer su ti gotovo svi ministri teški moroni pa ispadaš bolji nego što jesi iako si u korupcijskim aferama do grla. Iviću Pašaliću drži se građevine i ne vraćaj se u politiku, a po mogućnosti povuci još nekoliko sličnih sa sobom. Otvorite malo mjesta za ljude koji imaju nove ideje i koji ne misle da je sve u novcu i koji se neće bojati zatalasati ovu našu baruštinu. Što nam preostaje? Jedini zaštitni mehanizam demokracije - izbori. Za koga glasovati? Doista nemam pojma. Članovi i simpatizeri glasovati će za svoju stranku, a preko 50% građana još nema ideju. Neki se dvoume, drugi neće ni izaći na izbore a trećima se živo jebe za cijelu tu priču. "Svi su oni lopovi" reći će. I u pravu su. Kaže moja mama da je lopov i tko krade i tko vreću drži. Promišljanje svijeta oko sebe, uočavanje problema i detekcija laži prvi je korak u rješavanju problema. Bez svijesti i znanja nema ni ideje. Nema poticaja za promjenon koja nam je potrebna. Mijenajmo vlade jer su nesposobne, jer nam lažu i jer nas usporavaju. Podržimo one kojima je opće dobro važnije od vlastitog probitka. Budimo svijesni svijeta oko sebe. Glasujmo jer smo svi mi temelj demokracije i možemo iskazati svoj stav na izborima, a to je prvi korak. Mislimo i djelujmo, sukladno svojim sposobnostima. Mijenjajmo stvari, prvo u kvartu, onda u gradu, pa županiji i na kraju državi. Inače ne radimo ništa drugo nego držimo vreću lopovima, zar ne? MaoTze |
