Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Ovo je samo moj svijet...

Tko sam ja?! 17-godisnjakinja koja je ranim ulaskom u pubertet napokon otvorila oci i spoznala ovaj zajeban svijet...spoznala težinu ovog života...shvatila da je jedna mala jedinka sa nebesa gledana kao jedna skoro pa nevidiljiva točkica...znači,jedno ništa na ovom svijetu...doslovce nevidljiva...
prisiljena glumiti...smiješiti se...a iznutra tonuti...
moja malenkost->

something about me...

->ja sam/Ich bin/I am Andrea
(komuniciram na ta tri jezika pa...)
->Zagreb grad (priča sa zapadne strane)
->rockcve@gmail.com
->rodena sam u jednu tmurnu ponoc i 8 minuta u 3.mj.godine ´91.
->po horoskopu sam ribica
->sviram klavijature
->moji hobiji:
masiranje staraca (psihicki)
fotografija




(zimi) klizanje
izležavanje,izležavanje i samo izležavanje...
->profesionalno sam se bavila brdskim biciklizmom (koliko to god profesionalno bilo...:),al eto,uz srednju ništa ne ide:)

->mrzim:
1.svoju kosu
2."macho frajere"
3.narodnjake
4.dim cigareta
5.svoju sramežljivost
6.guste sokove
7.sve što muči prave žene (ovom tvrdnjom nisam izjavila da sam jedna od njih!:)
8.OVU USTANOVU
...

->ovisnica sam o JAMNICI (al doslovce,ovisnica)
->ne pušim,ne pijem nit se drogiram (jednostavno,ne privlači me ništa od toga...iako većina mladih redovito konzumira nešto od navedenog...i ak moram,podržavam to...)

->sve omiljeno:

->otok-VELI LOŠINJ!!! (kad ostarim,evo me tamo)

->naj koncerti-Coldplay live in Wien (24.9.2008),The Doors experience (Boogaloo,2006/2008),Parni valjak (20.12.2005.-30 godina,dom sportova)




->FILMOVI:Into the wild,Društvo mrtvih pjesnika,Prije svitanja,Taxi 3,Zelena milja,Dan poslije sutra,Renesansni čovjek,Dom na zemlji
->KNJIGE-Mi djeca s kolodvora ZOO , Umijeće ljubavi , Hi-Fi , Sretno dijete,Sofijin svijet
->IZREKE:
"Nismo na Zemlji kako bi bili sretni,ovdje smo kako bi
iskusili mnoge stvari!"

"ROCK mora mijenjati svijest mladih kako bi oni mogli
mijenjati stvarnost!"

"Ne moramo posjetiti ludnicu da bismo našli poremećene umove;
naš planet je duševna bolnica svemira."

"Budi vrlo pažljiv da ne izgubiš ono što osjećaš.Pazi,tvoje je hrana jednostavna i stvarna.Zalijevaj cvijeće koje ti raste pored puta dok vodiš
svoje vizije u raj a raj je u tvom umu"
-Jim Morrison-

"Čovjek u trenucima nesreće traži utjehu u tome što svoju tugu sjedinjuje s tugom drugih.
Čovjek ima veliku prednost što se ne može sresti sam sa sobom u mlađem izdanju."
Kundera (Šala)

ponedjeljak, 30.06.2008.

Depresija i moj put do sreće

Sjedila sam u rashlađenom apartmanu tog popodneva,sama s bolovima čekajući da napokon zapalimo prema Zagrebu.S hanutom u ruci i bocom mog najdražeg opijata tromo sam uzela daljinski i upalila tv.Telka pored mora,najveće sranje.Vrtim uzalud,0 bodova i napokon neko normalno lice i ženska spika.Okrenem na teletext i vidim - Direkt.Znala sam ga pogledati par puta i to je jedina emisija na ovoj našoj stvarno lošoj televiziji koja ima neko značenje i poruku.Shvatih,priča se vrti oko 2 osobe.Jedna je debela,rekla bih oko 45-45,s 2 piercinga,u sobici punoj stvari,bez kupaonice,bez vode.Socijalna pomoć od 600 kn,vesela "potrošena" mladost (na njoj se vidi),krivi brakovi,izgubljeno dijete...Druga je djevojka u kasnim dvadesetima sa dečkom,stanom,nezavršenim fakultetom-u čisto solidnom izdanju za razliku od osobe br.1.Pitala sam se kakvih problema ona ima.Ali jedna ih jednaka "bolest" povezuje-depresija.Kad sam shvatila o čemu se radi,glavu sam zabila u koljena,promjenila već ionako izmučen izraz lica i samo slušala njihove uzroke i posljedice tog očajnoj stanja.Polako sam se počela prepoznavati u toj djevojci i sjećati se tog perioda što često počnem ali se borim protiv tijeka.Kod nje se odjednom pojavio strah,strah od ljudi,fakulteta,osjećaj kad se osjećaš prejadno da nešto poduzmeš i prevelikom kukavicom da izvršiš samoubojstvo,osjećaj kada si utuviš u glavu da je tebi najgore,iako u okolini vidiš puno lošijih stvari,osjećaj kada osjećaš da si sam a oko tebe hrpa ljudi...Nju je ulovilo s 20 a mene sa 13.Mama je tvrdila da je to zbog rastave,ja da je upravo zbog nje.Vrtnja u krug.Izvana sam svima izgledala savršeno a u svom kutu se borila sama sa sobom.Uvijek sam bila „zrelija“,stara C. Koja samo misli na budućnost i čeka 18 misleći da će tada sve biti lako.E pa sad mi je ostalo još par mjeseci do 18 i znam da je,opširno gledajući sve isto.Još uvijek me zna uloviti al postoje druge stvari koje me sada ohrabruju a tada nisu.Da nastavim priču iz prošlosti....imala sam frustracije,strahove,nesanice zbog previše požrtvovane majke koja je odlaskom od tate postala nesvjesno najbrižnija majka.Mene je zapravo rastava spasila ali majka s velikim kriterijima me povukla u tu provaliju.Najveći strah,čiji su ostaci još prisutni bio je strah od škole i dolaska doma s neočekivanim ocijenama,zatim strah od povezanosti jer me netko vrlo rano uveo u „odrasli“ svijet i poslije toga sam bila uvjerena da ću cijeli život il biti sama il čekati ljeto da me netko primjeti i da uživam malo slobode.Sada to izgleda smiješno ali tada mi je sve bilo ozbiljno i stvarno.Znala sam satima plakati uvjeravajući se kako nikada neću biti sretna,da će sve biti samo gore i da neće biti izlaza.Desio se i trenutak,nakon pet dana samog svađanja i silne energije koju sam upotrebljavala kako bi izvršila sve kriterije (što naravno nije pomoglo,od preopterećenja i straha linija je samo padala) kada sam skoro napravila glupost.Spasio me upravo i uzrok mojih problema,na čemu sam joj danas zahvalna.Poslije tog trenutka sve je primilo malo svjetliju boju,samo malo.Borila sam se kako sam znala i koliko hrabrosti sam imala.A ono što je promjenilo Luku (iako smatram na malo lošije) promjenilo je i mene (ali na suprotan način).Ulazak na sv.Duh,dječje bolesti na plavim vratima,slikovnice i one kute koje smo oblačili da bi uopće mogli uć.I moji pogledi kroz malo stakalce na svakim vratima pokraj kojih sam prošla i jedno dugotrajno čekanje za posjet Luki uz majku koja je došla svojoj trogodišnjoj kćerki koja je prštala energijom i davila me da joj dam čokoladu iz vrećice koja je bila namjenjena Luki a bila je premala da bude svjesna da su male šanse da to ikada više pita.Imala je one gorzne podočnjake ispod očiju,ćelavu glavicu,jedva vidljive rukice i rak.Tada sam pobjegla.Rasplakala se u liftu kao nikada,stisnula stop i nije me bilo briga tko čeka.U tih 5 min. U mojoj glavi se sve izvrtilo i izašla sam iz lifta kao nova ja.Opet plačem ali oprostite,tu scenu s djevojčicom nikad neću zaboraviti.Nikad.
Ne znam da li je to jadno nevino dijete još živo al mene je spasilo.Nova ja,s još jednakim problemima i suzama ali svijesna svog stanja i s nadom u prelijepo sutra,bez ružnih pomisli i svođenjem krivnje na sebe.Od tog dana i sljedećeg ljeta ja sam napokon mogla reći da sam sretna.U dvije godine sam postala snažnija,počela sam voljeti i hvala trojici skoro pa muškaraca koji me se često sjete,kažu sva 3 još i vole (ok,jedan od njih mi je trenutno sve na svijetu i nema te riječi kojom bi opisala svoju drugu bolju polovicu ) ali voljeti s 17,18,19 možda nije za cijeli život!Imali smo svoje lijepe trenutke,oni su me promjenili,svaki je imao svoj način pristupa i svoje vrline i mane i na svemu sam ih zahvalna.Sitnice i velike stvari na policama i sjećanja su memorirana zauvijek.Znala sam griješiti i bila sam svjesna toga vračajući se u „staru fazu“ i svoj kut al uvijek kada sam rekla žao mi je to sam i mislila!
Prijatelji su također bili izvor uspjeha,i još dan danas me nasmijavaju svojim filozofijama u objašnjenju mene same ,a majka...Još uvijek me „muči“ i još se nije promjenila ( i teško da hoće),i još uvijek ponavlja kako nemam emocija i ljubavi prema drugima te da je ne volim zbog njenih njoj neshvatljivih grešaka,ali eto...volim ju,i svjesna sam njene velike brige,i znam da je sama i da nije lako,i da ćemo još puno toga proć ali imam vjeru u uspjeh.Ako sam prebrodila ono (kao i one dvije žene u emisiji) mogu i sve ostalo.
Dolje sam skinula simptome,pa ako se netko nađe u tome...krenite od umjetnosti:crtanja,glazbe,slikanja,bilo čega,to je najbolji početak...zatim tražite i djelite ljubav...il ako nema spasa pokupujte slatkiše,smognite hrabrosti otvoriti vrata iza kojih se krije stvarni pakao i unesite radosti u njihov svijet...bit ćete zahvalni sebi i njima...DRŽIM FIGE!