|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tko sam ja?! 17-godisnjakinja koja je ranim ulaskom u pubertet napokon otvorila oci i spoznala ovaj zajeban svijet...spoznala težinu ovog života...shvatila da je jedna mala jedinka sa nebesa gledana kao jedna skoro pa nevidiljiva točkica...znači,jedno ništa na ovom svijetu...doslovce nevidljiva...
prisiljena glumiti...smiješiti se...a iznutra tonuti...
moja malenkost->
->ja sam/Ich bin/I am Andrea
(komuniciram na ta tri jezika pa...)
->Zagreb grad (priča sa zapadne strane)
->rockcve@gmail.com
->rodena sam u jednu tmurnu ponoc i 8 minuta u 3.mj.godine ´91.
->po horoskopu sam ribica
->sviram klavijature
->moji hobiji:
masiranje staraca (psihicki)
fotografija
(zimi) klizanje
izležavanje,izležavanje i samo izležavanje...
->profesionalno sam se bavila brdskim biciklizmom (koliko to god profesionalno bilo...:),al eto,uz srednju ništa ne ide:)
->mrzim:
1.svoju kosu
2."macho frajere"
3.narodnjake
4.dim cigareta
5.svoju sramežljivost
6.guste sokove
7.sve što muči prave žene (ovom tvrdnjom nisam izjavila da sam jedna od njih!:)
8.OVU USTANOVU
...
->ovisnica sam o JAMNICI (al doslovce,ovisnica)
->ne pušim,ne pijem nit se drogiram (jednostavno,ne privlači me ništa od toga...iako većina mladih redovito konzumira nešto od navedenog...i ak moram,podržavam to...)
->sve omiljeno:
->otok-VELI LOŠINJ!!! (kad ostarim,evo me tamo)
->naj koncerti-Coldplay live in Wien (24.9.2008),The Doors experience (Boogaloo,2006/2008),Parni valjak (20.12.2005.-30 godina,dom sportova)
->FILMOVI:Into the wild,Društvo mrtvih pjesnika,Prije svitanja,Taxi 3,Zelena milja,Dan poslije sutra,Renesansni čovjek,Dom na zemlji
->KNJIGE-Mi djeca s kolodvora ZOO , Umijeće ljubavi , Hi-Fi , Sretno dijete,Sofijin svijet
->IZREKE:
"Nismo na Zemlji kako bi bili sretni,ovdje smo kako bi
iskusili mnoge stvari!"
"ROCK mora mijenjati svijest mladih kako bi oni mogli
mijenjati stvarnost!"
"Ne moramo posjetiti ludnicu da bismo našli poremećene umove;
naš planet je duševna bolnica svemira."
"Budi vrlo pažljiv da ne izgubiš ono što osjećaš.Pazi,tvoje je hrana jednostavna i stvarna.Zalijevaj cvijeće koje ti raste pored puta dok vodiš
svoje vizije u raj a raj je u tvom umu"
-Jim Morrison-
"Čovjek u trenucima nesreće traži utjehu u tome što svoju tugu sjedinjuje s tugom drugih.
Čovjek ima veliku prednost što se ne može sresti sam sa sobom u mlađem izdanju."
Kundera (Šala)
Listam "Trening za umiranje",biografiju Hladnog piva,čisto iz dosade...prekidam na polovici,postaje dosadna,sve što me trebalo vratiti u prošlost bilo je na početku...slike mojih sjećanja su nestale...
Naime,povezanost početaka HP-a,djetinjstva nekih bivših i sadašnjih članova i mene,mog djetinjstva su slike dvaju kvartova.Svi smo nekako počeli ondje,isprepleteno srećom i tugom ali nikad zaboravljeno...Oni su "nastali" kod raspela,"granice" Gajnica i Stenjevca a moj identitet je izgrađen kojih 200 metara dalje.
Čitate knjigu i zbunjuje vas činjenica da vam se slike svih spominjanih mjesta neprestano vrte u glavi i da su i neke vaše nepodopštine povezane s njima.Istina,razlika njihovog tinejdžerstva i mog dolaska na svijet i jedan stančić u Stenjevcu je kojih 12 godina ( ne držite me za riječ),al ta mjesta se nisu promjenila.Možda su neka imena promjenjena ali to ni nije važno.Jedino je važan taj osjećaj u kojem ste malim djelom povezani uz cijelu tu spiku.
I ta Miletova škola stranih jezika uz koju je i preživio taj početak...i ja sam još dan danas u njoj.istina,Miletova vika i savršen njemački se više ne čuju iz susjedne prostorije (sad od glazbe živi
) ali to mjesto još postoji nakon svih ovih godina.Jbga,bez patnje nema sućuti
...
Moj život povezan uz sve ovo...ta tri kvarta (svi spomenuti u knjizi) zapadnog dijela lipog nam grada...Sa Svetog Duha gdje sam jedva preživjela donesena sam u Bolničku,carsku ulicu mog kvarta.Mama je živjela ovdje još od faksa,kad je došla u Zg.Ali,tata iako su bili u braku,odbijao je doć živjet tu jer se nije mogao odvojit od moje bake(al redovito je dolazio).Nikad to nisam shvaćala,ne shvaćam to ni dan danas...al uvijek su punice krive pa...
Unatoč tome,imala sam lijepo djetinjstvo,parkić do zgrade,hrpu klinaca iz susjednih zgrada,ljeta s oba roditelja...onda se ujak odlučio doselit tu iz Njemačke pa smo stara i ja otišle u Podsused starom i baki.Tamo su me upisali u (najljepši) vrtić u kojem je sve zapravo ostalo.Moj najljepši dio djetinjstva koji se nikada neće promjeniti.Odnos između stare i bake se pogoršao,a pošto je stari više bio uz majku nego uz mamu (kako bi frend rekao-VELIKA GREŠKA! ) sve je otišlo...k vragu...pa i taj moj kasni upis u šk,sa 7 i pol...1.razred sam upisala u Podsusedu i sjećam je se kao najgore god.u mom životu.Dijete koje nije sretno a premalo je da nešto poduzme.Stara je odlučila otići nakon svega i našla je stančić u Gajnicama do nebodera.Taj kvart nikad nisam voljela,pa zahvaljujem nebesima što je našla novi,i to opet u Stenjevcu al s najljepše moguće strane (Putine su uvijek bile mjesto gdje bi ostala da sam mogla birati).Tu sam došla u 2.raz.,u školu na čijem sam se igralištu uvijek igrala ko klinka.Sve mi je tada bilo čudno.Bilo je to napokon mirnije vrijeme,vrijeme moje velike samostalnosti.Bila sam najstarija u razredu ali nije to ono što me tada činilo zrelijom od drugih,već ono što sam prošla.I onda je našla stan s druge strane kvarta,preko pruge,ovaj put ga je kupila (još sam danas uvjerena da je to zbog ove proklete gimnazije koja mi je doslovce preblizu.ko da je znala da će me uspjeti nagovoriti).Tu sam se osjećala najusamljenije nego ikad.Kvart pun mladih parova s klincima (još je i dan danas takav:D) al srećom,da nema jedne kuće tu u blizini (znat će ona na kog mislim) ne znam kako bi preživjela ovdje.danas sam još uvijek tu,nedostaju mi svi oni klinci s druge strane,ona ogromna livada,al jbga,već sam "velika" (sad će se neki smijat jer će odmah zabrijat da sam na visinu pomislila) i dovoljna mi je moja soba i neke osobe u blizini bez kojih ponekad ne mogu.(Još se uvijek tješim da ću s 18 odletit nekamo
,brzo će to,jel Mirko?!
).Prošla sam kroz 3 susjedna kvarta i ponovno sam ovdje,iako sam tu promjenila 3 boravišta (koja grozna riječ).Meni je bitno da se nisam previše udaljila,kao i nekima iz HP-a koji su rekli da bi zauvijek ostali na ovim prostorima,jer zapad je zapad...
Starci su još tu,na istim mjestima,jedva da se pozdrave al meni je savršeno,upravo zato što je stari uvijek tu kad ga trebam,još se brine...zaboravila sam sve loše,preživjela sam unatoč nekim mojim sranjima poslije ružnih stanja,ima posljedica al trudim se da ostanu negdje iza s mojim odrastanjem.Kao i sva patnja u koju sam se zaplela kao dijete...
Priča je ispričana,možda zbog Malog princa,možda što sam ovo još prije napisala pa nisam imala hrabrosti proživjeti ponovno to...
"Čovjek se odonda do danas nije mnogo promjenio,što mu je danas,možda više nego prije,potrebno da se vraća na vlastiti izvor,u daleko i davno djetinjstvo,u kojemu je mala,radoznala i začuđena dječja duša otrkivala svijet i bila najbliža sebi i životu..."
Mali princ
Opet moje ljetovanje na dva najljepša mjesta već drugu godinu zaredom.Podgora i Veli Lošinj-raj na Zemlji.Ovo ljeto sam uz tu uživanciju uvrstila BIH...zbog vjenčanja u Širokom što sam naravno iskoristila za posjet Mostaru i Sarajevu (tamo gdje je sve počelo,"kad je rock bio mlad")...
Vjenčanje...7.7,neki ka najsretniji dan u Bog zna čemu...i peh,pozvana na dva vjenčanja,al moralo se na ono čija je pozivnica prije stigla...Moram li napomenuti da je to u mojih 16 i skoro po godina prvo vjenačnje :D.Kao mala sam bila luda za vjenčanjima.Obavezno sam visila ispred Crkve subotom i divila se svemu što vidim.I zato sam uvijek "patila",tolko rodbine a niko ne zove.I stignu 2 na isti dan...peh...
Ugl.to jutro otišli smo do Kili manđara (u Tarikovom prijevodu Širokog brijega:D),i od 12 je već počela "zabava".Prvo mladoženji na "gozbu",pa s njim po mladu koja je u selu udaljenom kojih sat i po,pa tamo opet hrana,pa u Crkvu,pa natrag kroz njeno selo kako bi svi vidjeli da se ona udala,pa s njom mladoženji natrag (još kojih sat i po) kako bi ju prenijeo preko praga (opet hrana
) i onda u restać koj je na pola puta do mladenke.Znači,od 12 do 6 ujutro bili u pogonu.Vozili se i jeli većinu vremena.I onda zabava,glazba,u početku sam već mislila aj,ove dvije stvari mogu preživjet (bila je ona neka "lijepo je biti nekome nešto,lijepo je biti tebi sve..." i Hrvatska himna:D) al kad su raspištoljili...narodnjaci od 11 do 6...oko 00:00 moji snovi o vjenčanjima su završeni,prošlost:D...svi čagaju,rulja zna stvari,jedino ja ko debil sjedim na stolici i buljim u prazno.Odjednom dvadesetak ljudi oko mene,ja blijedo gledam a oni me doslovce nose na podij.Ja popustim na pol puta,spuste mi i šturka van:D.tako da sam od 3 do 6 provela vani smrzavajući se uz površnu kolekciju Azre na mobitelu.Poslije se pol ljudi ljutilo na mene,mislim da sam istračana kao najgora osoba na tom vjenčanju al ljudi moji,MENI SE TO GADILO.OD 8.7. u 00:00 SLUŽBENO MRZIM VJENČANJA!!!!!!Uz to i Hercegovačke običaje poput bacanja čaša kad svi živi nazdrave,to vozikanje cijeli dan,prek praga,pa toliko pršuta i janjetine i krumpira...užas...nikad više...
naime,par dana poslije toga sam saznala da je ovo vjenčanje u Zg-u bilo fenomenalno i da sam ja jedino falila jer je bila rockerska svadba (frajer je bajker:D).i sad...KOJ JE MENI VRAG BIO?!
MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM,MRZIM VJENČANJA!
Sljedećih mjesec dana trunem u Zg-u,mogla sam zaradit 6000 kn al lijenoj meni se ne šljaka 10 h dnevno na Žitnjaku (iako je satnica previsoka:D),spremam se ponovit riječi iz latinskog,jednadžbe iz kemije (mislim,sam trebam tu hrabrost da otvorim ta sranja
),čitam non stop,zajebavam se s onima koji isto trule tu (Dunjči,napokon se vidjeli...mislila sam da ću s vas dvije i mojim dotičnim na šok terapiju poslije
),provlačim kroz Melin,iz Melina 2 puta tjedno (to mi je najveći mogući broj samo da bi udovoljila nekim ljudima...od 1.9.više ni prismrdit onom mjestu,kak bi crna lepota rekla "kvazi dece alternativaca") samo zato što je Zvuk na godišnjem...moram se počet valjat po drugim bircevima,dosta mi je ovog (vrti se oni stihovi u glavi "Ne,to nisam ja")...Ja sam već odrasla,imam 16,svi kažu "preozbiljna za svoje god",prijateljica koja pati jer njena prijateljica misli da je trudna a prijateljica br.1 (tj.ja:D) je fino davala savjete a prijateljica (br.2) je oblakasta i neće da sluša (glava me boli od ovog:D),brinem se za druge (htjedoh samo reć:D) i učim na njihovim greškama (što je ono najbolje od svega,"ne uči na vlastitim"),prvi put uživam u nekim stvarima i prvi put mi je mučno od nekih stvari...i da,nisam lijepa (al mi na očima zavide:D),to što sam prošla s pet u Lucijanki NE ZNAČI da sam pametna (zašto me ljudi tak čudno gledaju?!),dosađujem se u životu i šizim 70 posto vremena...i da,filozof sam,i hoću na arhitekturu iako sam ziher da neću upast,i visim nad knjigama koje su zapravo sranje i koje me "pokušavaju naučiti"nečemu novome a ja to bolesno slijedim i radim greške (jedna od većih se desila danas)...al jbga,to je život,to sam ja bez trunke samopouzdanja i niko me u ništa ne može uvjerit jer imam malo prisustvo one najgore mane-tvrdoglavosti...samo je bitno da sam ovdje (zamišljam život u ritmu muzike za ples:D),da ima ljudi koji me prihvaćaju,cijene i vole i to je sve (malo) što meni treba...
ponosno skromna ja
p.s.ko je jebeni Corto Maltese koj muda nema?!
Veli Lošinj u predvečer
veselje na putu:D (kad crna lepota dođe počet će hvalit ovu fotku:D)
ja na plaži i navečer
na Mostarskom mostu
umjetnosti malo:D(zašto mi nemamo ovakvih birceva?!:D)
