|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Tko sam ja?! 17-godisnjakinja koja je ranim ulaskom u pubertet napokon otvorila oci i spoznala ovaj zajeban svijet...spoznala težinu ovog života...shvatila da je jedna mala jedinka sa nebesa gledana kao jedna skoro pa nevidiljiva točkica...znači,jedno ništa na ovom svijetu...doslovce nevidljiva...
prisiljena glumiti...smiješiti se...a iznutra tonuti...
moja malenkost->
->ja sam/Ich bin/I am Andrea
(komuniciram na ta tri jezika pa...)
->Zagreb grad (priča sa zapadne strane)
->rockcve@gmail.com
->rodena sam u jednu tmurnu ponoc i 8 minuta u 3.mj.godine ´91.
->po horoskopu sam ribica
->sviram klavijature
->moji hobiji:
masiranje staraca (psihicki)
fotografija
(zimi) klizanje
izležavanje,izležavanje i samo izležavanje...
->profesionalno sam se bavila brdskim biciklizmom (koliko to god profesionalno bilo...:),al eto,uz srednju ništa ne ide:)
->mrzim:
1.svoju kosu
2."macho frajere"
3.narodnjake
4.dim cigareta
5.svoju sramežljivost
6.guste sokove
7.sve što muči prave žene (ovom tvrdnjom nisam izjavila da sam jedna od njih!:)
8.OVU USTANOVU
...
->ovisnica sam o JAMNICI (al doslovce,ovisnica)
->ne pušim,ne pijem nit se drogiram (jednostavno,ne privlači me ništa od toga...iako većina mladih redovito konzumira nešto od navedenog...i ak moram,podržavam to...)
->sve omiljeno:
->otok-VELI LOŠINJ!!! (kad ostarim,evo me tamo)
->naj koncerti-Coldplay live in Wien (24.9.2008),The Doors experience (Boogaloo,2006/2008),Parni valjak (20.12.2005.-30 godina,dom sportova)
->FILMOVI:Into the wild,Društvo mrtvih pjesnika,Prije svitanja,Taxi 3,Zelena milja,Dan poslije sutra,Renesansni čovjek,Dom na zemlji
->KNJIGE-Mi djeca s kolodvora ZOO , Umijeće ljubavi , Hi-Fi , Sretno dijete,Sofijin svijet
->IZREKE:
"Nismo na Zemlji kako bi bili sretni,ovdje smo kako bi
iskusili mnoge stvari!"
"ROCK mora mijenjati svijest mladih kako bi oni mogli
mijenjati stvarnost!"
"Ne moramo posjetiti ludnicu da bismo našli poremećene umove;
naš planet je duševna bolnica svemira."
"Budi vrlo pažljiv da ne izgubiš ono što osjećaš.Pazi,tvoje je hrana jednostavna i stvarna.Zalijevaj cvijeće koje ti raste pored puta dok vodiš
svoje vizije u raj a raj je u tvom umu"
-Jim Morrison-
"Čovjek u trenucima nesreće traži utjehu u tome što svoju tugu sjedinjuje s tugom drugih.
Čovjek ima veliku prednost što se ne može sresti sam sa sobom u mlađem izdanju."
Kundera (Šala)
Bio je ok dan,jučer...prof.iz kemije mi je zaključila 4 (što znači,još danas rješit inficu,i s 5 prolazim,uh veselja:)),nije bilo glavobolje,isprobavala štikle za prvo vjenčanje (naravno da ne mislim to kupit,strašno),zezala se s frendicom i profom,dobila diplomu jer sam položila eng...i poslije,hodamo frendica i ja a kad ono poruka:"Znam da si rijetko u Zvuku al samo da ti javim,Marin je poginuo".Dignem glavu,zašutim,pogodilo me je iako sam s dečkom jednom pričala kad nas je upoznao...al znala sam da frendica sa ostalim curama visi prije šk uvijek tamo..."Koka,konobar iz Zvuka,onaj Marin je poginuo".Ona se nasmije i kaže "Aj C.šuti,da ziher".Ja pokažem poruku a njoj se izraz lica naglo promjeni.Hitro zove cure,nitko još ne zna,svi počnu plakat."C.saznaj kako.odmah".Pošaljem mu poruku,nikako se ne javlja a onda me nazove.Nisam ga nikad takvog čula,već sam se i ja bila prepala.Naime,pokupio ga kamion na pješačkom dok se bajkom vozio prema Zvuku...kaže i počne plakat.Kako reagirati kad s druge strane čuješ dečka koji plače?!Nisam znala šta bi,i rekoh,smiri se,molim te,bok.Znam da je i on ovih godina polovicu svakodnevnica provodio tamo,noću-danju...sprijateljio se sa svima njima,znao je pričat o njemu...
u tom trenutku sam zastala,do mene Koka s tužnim izrazom lica,preko mobitela se čuju jecaji...a ne znaš kako ih smiriti,što poduzeti...žalosno...
Nisam mogla zaspati,sjetih se onog tatinog poziva,jedinog sprovoda na kojem sam bila,i to na onom uzvišenju...sjetih se i one kazete koja je još uvijek u ladici,a ne usudimo se pogledati ju već 2 god...
Osobe k vragu odlaze,to tako ide...samo najgore je kad ovakvim sranjem svijet napuste mladi...i ne prožive bar onaj mali dio najboljeg što život pruža...
kao da i nisu živjeli,već bili samo prolaznici...
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.