Cela ujdurma oko izbacivanja Lasla Fuksa iz partije G17 plus, pa priča o njegovoj „doslednosti“ i „doslednosti“ te političke klike u svojatanju mesta direktora Dorekcije za izgradnju grada manifestuju potpuno odsustvo etike i logike u ponašanju članova svih lokalnih partija i većeg dela lojalne javnosti, što važi, naravno, i u nacionalnim okvirima.
Dakle jedni su išutirali druga Fuksa iz klana, pa su drugi, u ovom slučaju Demokratska stranka, odnosno predsednik opštine Goran Knežević brže bolje proglasili Fuksa za nestranački kadar, za „čoveka koji je dugo u sistemu“ i onda „ozbiljni, porodični ljudi“, osobe koje imaju, verujem, decu kod kuće koju treba da vaspitaju, krenu da rade teatar... Zaseda Upravni odbor jednog iz niza javnih preduzeća koja su već davno trebala da budu pogašane ili makar pretumbana... Dakle, zaseda upravni odbor firme koja treba ovih dana da otpušta, odnosno izmešta zaposlene i menja sistematizaciju i namešta direktorsko, odnosno savetničko mesto za to čudo od kadra, pa onda niko o tome ne sme reč da zucne osim predsednika Kneževića koji kaže sledeće: „Jeste stav skupštine da u Javnom stambenom ima toliko i toliko zaposlenih viška, ali to ne znači da ako ode toliko i toliko ne može da se primi toliko i toliko novih !“
Fino. To dobro i logično zvuči i jeste mogućnost da se poprave stvari u gradu ali samo pod uslovom da pričamo o eleminisanju nesposobnih i angažovanju nadarenih, a ne lojalnih dajguza i dupeuvlakača što je, inače, praksa. Eto, budući da je ovo oglašavanje javno neka predsednik Knežević navede samo jedan primer kadrovske promene, ili kadrovskih promena za koje će javnost iz cuga, listom da kaže... E, to je to i to jeste dobra kadrovska politika. Podestiću samo na antologijski politički i svakojaki transfer kada je sa sve konferencijom za novinare Milan Čežek, bivši predsednik opštine prešao u Demokratsku stranku i uglavio se na nekakvu pokrajinsku funkciju i u neko državno preduzeće sa visokim primanjima i sad... ajd da mi neko objasni kakve vajde grad Zrenjanin od toga ima (uzgred, ovih dana ću konačno objaviti sećanje na peti i šesti oktobar 2000. godine gde je jedan od neslavnih junaka upravo „čovek koji nas je uveo u Evropu“, što reče još jedan pomoćnik direktora i zamenik, ali u listu Zrenjanin i zrenjaninskoj skupštini, Aleksandar Marton).
U ovoj reakciji zaključka nema. U više navrata proteklih meseci obraćao sam se javnosti na pristojan i onaj drugi način sa idejom da pokrenem raspravu o nekim zajedničkim temama i problemima građana ove sredine i nema odjeka. Neverovatan muk je jedino što ovak grad ume da pruži kao akciju ili reakciju. Ali, to je tako i povremeno me to i zabavlja, mada istovremeno znam da ovo što radim zabavlja i raduje zle i zlurade koji se cerekaju sakriveni u svojim iluzijama da nikada neće biti provaljeni.