Kakve stvari se meni motaju po glavi to je strava ili kako bi rekao moj dragi prijatelj "Boki moj to su strahi!"Evo još malo pa pola dva a ja još ni blizu da legnem spavati, a sutra moram u školu(vojsku) pa ću opet kljucati tamo na porti i tjerati ljude da izađu van jer "unutra ne smiju biti" i pokušavati uvesti NEPOTREBNI virtualni red u realni kaos. I sada evo kada sam na pola gotov još mi uvijek nije jasna ta naredba. OK neka igraju nogomet na hodniku, neka vrište kao da su skrenuli, ali uff nikako im ne daj na portu. Kako mi je to smiješno baš za popizdit. Ustvari kada malo bolje pogledam više se toliko i ne živciram, flegma me ulovila, jer kad se sjetim što još sve te mlade ljude čeka u životu zašto da se izderavam na njih, bolje širiti neku pozitivu tako sam si to zamislio. Završio sam baš neki seminar o pretvorbi i privatizaciji - pa onda silne ekonomske analize i govna, a sve je jasno - bez ikakvog lažnog morala prosvjeta se konačno treba odlučiti!! Ili učite klince da lažu i kradu jer će jedino tako opstati u ovoj manekenijskoj suludoj i NEsuverenoj državi, ili im krenite već od prvog razreda objašnjavati neke temelje ljudskosti (ako postoje jer znate ono "homo homini lupus"...) ali onda moraš davati i davati i davati... a teško je to nama nesavršenim lutkama na koncima kojima upravljaju a da nismo ničega niti svjesni. Onda si briješ na neki anarhizam pa skužiš kako je to hrpa "kvazianarhista" i isključivih ljudi koji kroz određeno forsiranje simbola (kroz glazbu, odjeću..) odbacuju sve druge ajde recimo subkulture kao neprihvatljive. A kako na kraju završe? Stope se sa sustavom i zaposle se u nekoj ultra-turbo-kapitalističko-izrabljivačkoj firmi. Baš mi je smjiješna ta ekipa, a lijepo se mogu uvjeriti kakav svijet je moguć, a kakav jednostavno nije i nikada neće biti. Ako mi išta treba onda je to različitost, pojedinac za sebe, mnoštvo različitih individua nepodložnih utjecajima, ljudima koji razmišljaju i ne pokolebljavaju se kolektivu! E to hoću! I u svome svijetu sprdačine iz svega glupoga uvijek ću pronaći mjesto za idiote koji su se stopili sa ovim matrixom. I gledati koliko nisko može pasti njihova prizemnost i kao svaki put doživim novo dno dna - prestrašni ljudi su oko nas... Užasno me razvaljuje pomisao čime se bavim, ne želim ništa od ovih gluposti, a opet šta je moguće a što nije? Navodno smo mnogo jači nego smo toga svijesni, ali kad treba preuzeti odgovornost i oduprijeti se multinacionalama i ostalim gadarijama, onda ipak sve to prepuštamo drugima. Ja barem priznajem da sam dio sistema (iako se smatram lagano podrivačkim elementom) što ne znači da mi se pola prašta, ali nećemo valjda uvijek mlađe generacije dovoditi u situacije da nas vade iz naših sranja i govana? A kako bi rela moja poznanica "Idem ti ja ONO van i imam ONO naočale dekolte i sve, i vidim Marića i on mi ono onak namigne iz auta..:" E pa nek ide to sve lijepo u ...... a vi ljudi dajte malo razmišlajte i pogledajte oko sebe jer ovo je teška sprdnja, balon iz kojega nema izlaska, hrpa zla, hrpa ograničenja i hrpa lažnoga morala koji drži prodike o nemoralu... Moralno ili ne, ja odoh spavati! Pišite!