31.01.2007., srijeda

E da je bilo droge

O čemu danas uopće pisati osim o krahu naših rukometaša. Prst sudbine je bio neumoljiv i svi smo zajedno s Dominikovićem izgorjeli u prevelikoj želji da pokažemo svijetu kako Hrvati igraju čisti i pošteni. Dominiković vjerojatno nije popio čarobnu supstancu prije tekme i jednostavno nije išlo. Francuzima kapa dolje. U čudnoj, čvrstoj tekmi izvukli smo deblji kraj.
Sad slijedi najgori dio prvenstva, razigravanje od 5. do 8. mjesta. Neznam tko je to izmislio. Jadan si, poražen, dosta ti je svega a onda te muče i moraš igrati još i još i još. Daj nas baci u šešir i izvuci redoslijed. Tako mi je svejedno koji smo a i zaboli me hoće li nam 7. mjesto donijeti izravan plasman na memorijalni turnir Tonči Peribonio.
Sad će se lavina vjerojatno zakotrljati i na naše domaćinstvo SPa, strah me što će se sve događati oko izgradnje dvorana i ostalih sadržaja. Da smo osvojili prvenstvo uopće ne sumnjam da bi Sanader i Bandić svaki dan kopali temelje novih dvorana. Ovako; kaj bu, bu.
Ajd hvala bogu da nogomet kreće za tri tjedna.
- 08:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

30.01.2007., utorak

Kad čuješ zvona

Ivan Klasnić najvjerojatnije više neće igrati nogomet. Svi znamo da se bori za život ali tu su nam frazu previše puta servirali pa je i ne doživljavamo ozbiljnom. Svakodnevno je na dijalizi i upitan je daljnji razvoj čitave situacije.
U početku cijele ove priče, iskreno, nisam bio previše dirnut. Zatrovan medijima i životnom ravnodušnošću za bližnjeg svoga, reagirao sam : "Pih, ima Klasnić para, nema frke ako mu treba i cijeli novi organizam". Oooo glupane. Penitenziagite.
Pošto imam svoje svijetle trenutke kad se izdignem iz sveopćeg blata polako mi je počeo ulaziti pod kožu taj Klasnić. Kao većina Hrvata obožavao sam ga u Werderu i proklinjao u dresu Hrvatske. Al sad pokušavam gledati sve te utakmice s jedne druge strane. Sa strane Ivana koji nas nije opterećivao svojim teškim stanjem i nije tražio nikakvu pažnju. Ivana koji je kamenim licem odrađivao cijelu tekmu i padao u zaborav odmah po sučevom zvižduku. Ivana koji je ipak čovjek unatoč svom bogatstvu.
Nekako mi je bilo teško zbog svega toga jučer. Nije da sam plakao ili išta slično ali sam osjetio neku solidarnost, neku tugicu.
Dirnuo me Klasnić i opet podsjetio koliko smo se udaljili jedni od drugih i kako polako postajemo akteri nekad fiktivnih priča SF romana. Pozdrav uz citat John Donnea, poznatiji iz romana čuvenog autora:

Nijedan čovjek nije Otok, sasvim sam za sebe;
svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zemlje,
ako more odnese grudu zemlje, Europe je manje,
kao da je odnijelo nekakav Rt,
posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti.
Smrt svakog čovjeka smanjuje mene
jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu;
i zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni;
Tebi zvoni.
- 07:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

29.01.2007., ponedjeljak

Finili su Mare bali

Dobar dan svima. Rekao bi netko: dođoh, ne vidjeh, pobjedih. Izdržao sam i cijelu nedjelju te ponosno priveo projekt ne gledanja TVa kraju. Sa malo statistike to vam zvuči ovako. U 7 dana ukupno sam pogledao 7.5 sati programa (5 rukometnih utakmica) što znači 1.07 sati dnevno. Osim subote koja je bila kritična u večernjim satima (čisto zbog toga što nisam izašao vani) ostali dani su prošli bez problema.
Što sad reći na kraju. Sigurno da nije najpametnije uopće ne gledati TV i inatiti se cijelom svijetu. Kao što nije preporučljivo ni čim se uđe u kuću upaliti TV i kriviti kičmu na kauču. Blejati u blesave serije i ubijati vrijeme. Jučer sam proveo misteriozni opit i ustanovio da je prosjek prebacivanja programa (ispitano na cimeru) tijekom serije koju je kao gledao, cca 5min!!! Čim su reklame CAP, dosadna scena CAP, predvidivi dijalog CAP...nevjerojatno. Tako da 90% stvari koje gledamo na TV nam uopće nisu toliko napete. Od sada ću zato gledati samo emisije koje me zanimaju a pogotovo ću se kloniti RTLa i njihovog ovisničkog bloka serija. Jednostavno čovjek ne želi prestati gledati ta smeća. A vrtiš programe non-stop.
Recimo danas opet neću gledati ništa. Ima Afera Thomasa Crowna ali sam je već gledao i vidim se kako sjedim te nakon 20 min krećem šaltati programe.
Toliko od mene i TV avanture. Konačni rezime: nadalje i ubuduće; pokušati ću se zadržati na prosjeku gledanja TVa od kojih 1.5 do 2 sata dnevno. Znači film dnevno ili dvije serije dnevno; a najbolje što manje. Ukoliko se uhvatim da šaltam programe smjesta gasim TV i idem se baviti nečim drugim.
Čujemo se ljudi. Moram smisliti neki novi projekt jer ovo mi je stvarno dobro došlo.
- 07:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

28.01.2007., nedjelja

Najduži dan

Jučer je ipak bilo napeto. Sam sam sebe stavio pred veliku kušnju odabravši ne izlazak vani. Do rukometa je sve prošlo sjajno. Čišćenje kuće, spremanje ručka, odlazak u knjižnicu....paf paf...rukomet...bilo je 17.30 a nisam se ni snašao. No onda su sati počeli kapati. Što god sam radio vrijeme je prolazilo sporo. Progutao sam knjigu iz knjižnice, spremio večeru, pogledao rezultate kladionice....a vrijeme stoji..stoji...
Bio sam već na granici da odem van i zaružim do jutra te prebrodim krizu. Al ne bi to bilo to. Čak sam razmišljao da sve odjebem i pogledam fuckin` Kill Billa. Makar da poslušam savjete i pogledam vruće RTLove noći. Pošto su iza ponoći sve bi čak bilo i regularno.
Ćopio sam drugu knjigu i počeo čitati. Zatim su počeli iskakati ljudi sa Skypa kao gljive te mi je vrijeme opet počelo letjeti. Nešto kao u filmu Vremeplov kad se sve okreće brzo i struji vam pred očima. Paff...23 sata...zabio sam se u krevet i još malo čitao. Sad me evo ovdje u zadnjem danu.
16.15 rukomet: ostajem dosljedan i mislim da ću izgurati.
Sutra kraj. Bumo videli što će biti od svega toga.
- 08:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.01.2007., subota

Bring it on

Nevjerojatno je koliko mi je televizija postala nezanimljiva. Ne trzam ni najmanje. Cimer pali i krene kriviti kičmu čim stigne doma i onda me mami da bacim oko. U prolazu do kuhinje čujem fore Bitangi i Princeza, dopre mi koji kadar i do oka ali ništa....totalna nezainteresiranost. Mislio sam da će biti puno teže.
Danas je kao najteži dan, hah TV; I laugh at you..
Mislim da sam već spreman izvući neke zaključke i pouke iz ovog projekta ali pričekat ću do nedjelje. Možda tajanstvena kutija ima posebni mehanizam koji djeluje sa blagom odgodom.
Danas: 16.15 rukomet. Razmišljao sam i o Kill Billu (brat me potsjetio da je uopće na TVu) ali shvatio sam da bi to bilo čisto gledanje iz obijesti (hommage frendu Damiru koji SVE radi iz obijesti). Inače ne informiram se previše o TV programu. Stvarno je iznenađujuće koliko saznaš iz usmene predaje. Neće te mimoići nijedna vrijedna informacija. Čak sam razmišljao da počnem kupovati nekakve TV vodiče ali vidim da nije potrebno.
Čujemo se ljudi. Još samo 2 dana.
- 08:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.01.2007., petak

Dan 4.

Ma što da vam kažem. Sve ide kao podmazano. Jest da je neobično doći doma i odmah ne upaliti TV i ne zavaliti se u naslonjač nekih sat vremena dok se ne aklimatiziram. Al stvarno nemam nikakvu potrebu za TVom. Čak mi jenjava i potreba za teletekstom. Možda jer se ne kladim ovih dana pa mi ne trebaju ažurni rezultati.
Počinje najteže razdoblje ili ti ga vikend. Pošto planiram NE ići vani mislim da će trebati dosta volje. Tako ću u subotu pristupiti temeljitom čišćenju stana, klađenju i nekim tajanstvenim zapuštenim projektima. Možda svratim do knjižnice i oboružam se papirnatim prijateljima. Najavljujem svakodnevno postanje sve do kraja projekta.
Danas neću gledati ništa. Razmišljao sam o filmu Mravi ali već sam ga gledao i nije mi baš napet.
Čujemo se sutra. Za danas ne brinite ništa. Prolazim 100 %.
CUCB
- 07:34 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.01.2007., četvrtak

Dan 3.

Prošla je i srijeda. Počinjem shvaćati da mi je u biti ok bez TVa i ne osjećam nikakve porive da gledam bezvezarije i šaltam programe u potrazi za izgubljenim vremenom. Došao sam u iskušenje da prevarim pakt o jednom eventu kad sam upalio TV u 20.00 i još je igrala Cibona. Mislim da ne bi bilo strašno da sam odgledao zadnjih 5 minuta ali sam svejedno stavio na mute i upalio txt. Tako sam škicao rezultat a i čekao rukomet.
Hvala bogu da ne gledam puno TV :) jer me komentatori full živciraju. Pljuje Sušec po našim golmanima sve u 16. Pusti čovjeka da brani. Ne ide mu - ne ide...ne moraš padat u očaj i pred milion ljudi srat po njemu. No ipak naklon do poda cijeloj repki...A Balić...što reći...kralj. Podrška Dominikoviću i sa moje strane te jedva čekam da majstor zaigra. Jooooj kako bi volio da Španjolcima očitamo bukvicu.
Danas naravno opet biram rukomet. Čarobna kutijo vidimo se u 18.15.
- 08:09 - Komentari (3) - Isprintaj - #

24.01.2007., srijeda

Iđemo dalje

Jučerašnji dan je prošao bez ikakvih incidenata. Nisam zavapio ni za teletekstom. Cimer i frend su se izležavali po foteljama i vrtili programe. Nije im ništa bilo interesantno već su se zabavljali "mameći" mene. Njihov očajnički pokušaj je bio film sa Britney Spears pa su me zvali da je vidim obnaženu. Nizak udarac, nema što. Stvarno su mi bili dosadni. Ja sam ih navlačio da nešto igramo, zajebavamo se, ali NE; oni su buljili u TV i mene prepustili samome sebi. Mislim da ću do petka dogurati bez problema. Pravo iskušenje će biti subota i nedjelja. Još ako se uspijem probuditi do 9.00 biti će to pravo iskušenje.
Današnji dan će biti peace of cake. Imam zubara u 17. Gledam rukomet u 20. Spavanje.
- 07:36 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.01.2007., utorak

Dan 1.

Prvi dan apstinencije je prošao bez većih problema. Ne računam kao posrtanje to što je cimer gledao TV pa sam više manje čuo sve što se vrtilo od 18 do 20. Za vrijeme rukometa spasio me teletekst. Jednostavno sam morao pritiskati daljinski i vrtiti stranice dok su bile reklame ili dulji prekidi. Poput "precious" prstena, TV me zazivao da malo provrtim programe. Stvarno je teško ne vrtiti besciljno po programima (pogotova kad ih imam čak 5) kad su reklame, pauze ili malo dosadniji periodi tekme.
Nisam baš dobio osjećaj da sam si oslobodio enormne količine vremena no malo sam intenzivnije svirao gitaru nego inače i poskidao sve updateove za kompjuter.
Danas ću gledati NIŠTA na TVu. Sad sam pregledao program i ne nađoh ništa ekstra vrijedno. Ima par dokumentaraca al mi nisu toliko napeti. Projekt ide dalje. Cimer je upoznat s tim i pokušava me slomiti na sve moguće načine. Pali TV...pušta ga da gori....navlači me da malo provrtim kanale...itd....al za sad je sve ok.
- 07:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

22.01.2007., ponedjeljak

Zbogom oružje

Odlučio sam napraviti radikalni zaokret na blogu. Moćna gomilica mojih vjernih čitatelja možda ostane razočarana al ljudi što je tu je. Ovaj tjedan ću vas lišiti tradicioinalnih postova tipa "ne skitam se i ne snimam" te vas izvještavati o jednoj akciji koju ću pokušati provesti. Shvativši da je TV štetan za moj mali mozak; što se manifestira kao pulsirajuća bol nakon dugotrajnog besmislenog buljenja u ekran; odlučio sam ograničiti gledanje TVa na max 1 event po danu (a pokušat ću koji dan i bez toga). Bit ću iskren u svojim izvještajima i priznati vam ukoliko posrnem.
Danas sam se iz prvog izloga odlučio za prijenos rukometa Hrvatska-Rusija. Znači TV gledam od 20 do 21.30 i to bez prebacivanja programa (txt dopušten).
Informirat ću se putem interneta (jebiga radim za kompom pa se toga i ne mogu lišiti), novina i radija.
Na ovaj korak sam se odlučio nakon jučerašnjeg maratona. Otkad sam se probudio cca 9.00 pa do odlaska u krevet cca 22.00 nisam prestao buljiti u TV...+ pogledao sam 2 filma na DVDu (400 udaraca i Fahrenheit 451). Glava baj baj...:))
Možda sam pročitao previše SF knjiga pa sam zabrinut za svoju desocijalizaciju i otuđenje. Otprilike u svom 25godišnjem stažu gledatelja možda sam 10% programa pogledao "planski". Pošto će mi ovaj korak donijeti dosta slobodnog vremena; prihvaćam sve prijedloge u vezi ispunjenja navedenog.
Ožalošćene čitatelje molim da ne tuguju. Sve je u redu samnom. Vratit ću se još jači.
CUCB
- 09:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

19.01.2007., petak

Kašljuc...

Čini se da je gripa pristigla i u naše krajeve. Za jednog od prvih zaraženih, gospodina blog.hr-a, čak se sumnja da je u pitanju i zloglasna influenca čiji se virus star 200 godina još povlači po zapuštenim krajevima Balkana. Simptomi ovog tipa virusa su potpuna malaksalost i nemogućnost obavljanja jednostanih životnih funkcija (npr. otvaranje blogova, komentiranje,...). Dragi supisatelji i sučitatelji, shodno tome, upozoravam vas da se klonite dotičnog. Ako ste pak (kao i ja) u fazi da se ne želite maknuti od njega onda se možemo svi skupa jebat.
Gripa....cimer mi ujutro izgleda kao da je zaražen virusom ebole. Nerazgovjetno mrmlja, šmrče, kašlje i ujedno ispušta dušu. No temperaturice izgleda nema jer još uvijek revno odlazi na posao. Dok može istovremeno pušiti i kašljati mislim da nema razloga za zabrinutost. Moj neprobojni imunitet stečen smrzavanjem na sjevernoj tribini Maksimira za sada se drži kao Enterpriseov štit pri napadu nerazvijene Ferengijevske populacije. Uljezi iz ostalih krajeva galaksije Zagreb također ne miruju. Na ulici se bez srama kašlje (ruka na usta u iznimnim slučajevima), pljuje se posred ulice (promjer pljuvačke:10cm, boja:zagasito zelena), nos se briše rukama (pazite gdje se hvatate u tramvajima). Tramvaj predstavlja mjesto od visokog rizika. Čujem da će danas ekipe ZETovaca lijepiti na prometnijim linijama oznake BIOHAZARD. Najdraži trenutak vožnje mi je kad nekim čudom sjednem i onda Klingonac iza mene počne kašljati prodornim tuberkoloznim hripcem kojeg osjetim u kosi. Ili majka drži dijete u krilu, klinac se iskašlje (gore od ovog prije) vama direktiva u facu a onda mamica reagira....Zlato pa stavi ruku na usta, sad i čiko ima bronhitis. Oprostite molim vas. Ma sve je u redu- odgovarate uz smješak (prvi znak ludila, temperatura kreće)...
Pa onda ti ostani normalan i nemoj se pretvoriti u hipohondra. Gutam slinu sa strepnjom da me neće proparati bol u ždrijelu. Svakih sat vremena si pipam čelo i mjerim temperaturu. Pijem čajeve sve u 16, med - ujutro i navečer. Pothodnik kod Savice sam ispraznio od švercanih šumećih tableta pa svoje potražite drugdje. Sad vas napuštam...moram na punjenje štitova. Planiram izaći van večeras. Nadam se da ću izdržati. Sljedećih dva mjeseca izbjegavam svirke domaćih bendova da se slučajno ne bih raspjevao i promukao. Ako primjetite tipa koji stoji naslonjen na šank, ruke prekrižene, povremeno ušmrče razmrvljeni vitamin C...to sam ja. Probajte me pozdraviti prije nego se teleportiram doma.
Ostajte mi zdravi.
- 07:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

18.01.2007., četvrtak

TOP 50

http://www.dailymotion.com/video/xysgg_foot-50-buts-entres-dans-la-legende

Kliknite i uživajte. Šef se sigurno neće ljutiti što sam prvih 20 minuta posla potrošio na gledanje 50 sjajnih golova. Deklariraju ih kao 50 najboljih svih vremena no stvarno je teško u bilo čemu odrediti nešto najbolje. No bilo kako bilo ima tu sjajnih poteza i dosta igrača koje smo smetnuli s uma. Na par lažnjaka sam i ja ispao iz stolice. Nema nikog iz Dinama....hmmm..čudno. :) Valjda im HRT nije ustupio snimke. Joooj fali mi naš HNL, još mjesec dana. Do tada jedino mogu guštirati vrteći teletekst i gledajući Engleze na NovojTV. Kreće i rukomet ovog vikenda....mljac...slurp...pripremite živce.
Uffff....baš me digla ova snimka....sve je super i sve je za pet.
P.S: Sad nešto što nema veze sa sportom. UREDNIŠTVO!!!! Maknite mi reklame za Malenicu i Miška iz svakog jebenog kuta www.blog.hr-a. Jebo vas večernji!!!!! Daj reci koliko košta reklama...stavit ću i ja sebe. Majmuni!!!
- 07:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

17.01.2007., srijeda

Ruku u padže i put pod noge

Umjetnost trpanja ruku u džepove. Mnogi su pisali o tome, vodile se burne rasprave no još nemamo dostojan odgovor što nas to tjera da ih zavlačimo u nepoznate predjele obleke. Prvo su rekli da je zbog zime al ih zavlačimo i kad je vruće pa niš od toga. Možda zbog dosade. Nemaš što raditi s njima osim mlatarati okolo pa ih strpaš u džep i nekako se osjećaš bolje. Bar ja. Volim ih gurati u džepove jakni, hlača (straga i sa strane), majice...ma samo da je džep. Još nisam skužio kako da strpam ruku u onaj džep na košulji ali ću prokljuviti i to. Volim one džepove na kaputu, znate one koji su u visini prsa...pa hodate i imate gard kao da svirate harmoniku. Kad sam u odijelu ne vadim ruke iz džepova. Toliko jebenije izgledam tako da je to nenormalno. Mi muškarci (yooo brothers) nekad trpamo ruke u džepove i zbog hmmm... nekih drugih razloga. Nešto nam zasmeta "dolje" pa to pokušavamo diskretno riješiti...ma to vam je ono kad izgledate ko zadnji debil. Iako ponekad ugodno nije preporučljivo gurati ruke u tuđe džepove. Možete završiti na policiji ili sa priljepljenom šamarčinom. No ponekad možete završiti i za oltarom. Tako da nemojte reći da vas nisam upozorio.
Bilo kako bilo dok je džepova bit će i zavlačenja. Mislim da je ruka u džepu drugi najpopularniji muški položaj, odmah nakon prekriženih ruku. Zato ljudi; ruku u padže i put pod noge...
- 09:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.01.2007., utorak

In the name of love

Nisam jučer nigdje pročitao a bogami ni čuo da je bio Dan Martina Luthera Kinga. Jest da nisam odgledao cijeli Dnevnik pa se ispričavam ako su objavili. Na netu ama baš ni riječi. Inače svakog trećeg ponedjeljka u siječnju obilježava se Dan M.L.K. Jest da ga obilježavaju u SADu ali mogli smo ga i mi bar spomenuti. Valjda nemamo dovoljno crnaca da bi se sjetili. Neću vam sad prepisivati nekakve podatke iz wikipedije jer znamo svi da je King bio car...ma samo prezime govori dovoljno. Moram priznati da nisam odavno čuo da je "ekipa" prebila nekog stranca, crnca, žutog, bla, bla....fakat...prije nije prošlo mjesec dana a nekakav jadnik bi bio natamburan. Možda smo sazrijeli. Možda smo skužili da je globalno zatopljenje uzelo maha i vidimo se za 100 godina u našoj maloj Africi pa će nam crnci vrijediti suhog zlata. Već vidim naslove u novinama. Tri hrabra crnca prevela 100 000 Hrvata preko pustinje Slavonija ka Istoku u hladnije krajeve....
Bilo kako bilo. Martin Luther King je ubijen zbog svog sna a prenosim vam samo njegov djelić...
" I have a dream...
I have a dream that one day little black boys and black girls will be able to join hands with little white boys and white girls as sisters and brothers
I have a dream today"
Pozdrav....
...CUCB.
P.S: Za vezu između naslova i sadržaja kontaktirati U2.
- 07:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.01.2007., ponedjeljak

Neki novi klinci

Gle čuda, inspiraciju za post dobio sam na samoj naslovnici www.blog.hr. Počeli pisati blogove Malenica i Mišak.
Bacio sam oko na blogove ali još nisam išao čitati. Ma naravno da ću pročitati ali mi je to sve skupa malo otrcano. Blogovi su pod patronatom večernjeg lista i vjerojatno ih je ušminkala cijela vojska dizajnera i raznoraznih suradnika. Nisu oni prvi "poznati" koji imaju blogove tako da ne otkrivam tu neku toplu vodu. Ali čim im otvoriš blog ne možeš ne pomisliti da dobijaju lijepu paricu za to i da ga pišu zbog lovice te nekakvog publiciteta a ne iz gušta.
Da ne budem baš kenjator reći ću da su mi oboje vrlo simpatični i volim ih pogledati u kakvoj emisiji a vidjet ću kako bude sa čitanjem. Možda si postanemo "dobri", stave me među linkove i počnu me redovito komentirati. Zato brzo pročitajte ovaj post jer ako se ovo obistini morat ću ga izbrisati.. :)
Hah, kako bilo da bilo..mislim da ću još duuuugo imati više postova od njih dvoje skupa.
Danas sam izuzetno kratak. Ova konkurencija me izjeda...gubim ono nešto...šmrc
- 08:08 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.01.2007., petak

Radio baj baj

Nisam znao koliko sam u biti zaostao do prije kojih tjedan dana. Čujem ja od šogorice da oni u firmi moraju plaćati ZAMPu (Zaštita muzičkih autorskih prava) za slušanje radija u autu. bling, bling?!?!? Carevi.
Općenito mi idu na živce svi tu popaljivači para tipa HRT i ZAMP. Mislim da ni njima još uvijek nije jasno jel mi plaćamo zato jer posjedujemo TV i radio ili zato jer gledam njihov program ili tako nešto. Inače ne plaćam nikakvu pretplatu i tjeram svu ekipu koja mi dođe na vrata. Hvala bogu da u ovom stanu imam zapečaćenu televiziju od gazde, a gledam normalno na svom TVu. No nepuštam nikoga u stan, stari nema šanse. Ako tko pita, gledam TV kroz prozor, kod susjeda, sa teleskopom (jest da daje obrnutu sliku al jebiga). Nek uvedu normalnu pretplatu i bog; koliko platiš toliko gledaš ili neka maknu tu lakrdiju.
Ma da se vratim ja na ZAMP. Kolega Mao Tze bi nam trebao pobliže objasniti strukturu ove firme, meni baš nije jasna. Oni papaju lovu od svakog..ma nemam pojma. Uglavnom nemojte se čuditi kad vas zaustavi policajac u autu i kaže: Svi CDi van....Da vidim dozvolu za slušanje. Ili te zaustave u nekoj trgovini i kažu: Sorry moraš pokriti uši ili platiti harač. Čujem da se formiraju posebni odredi koji će vrebati ekipu koja sluša MP3 playere po ulici i naplaćivati im kazne. Morat ću vratiti u opticaj svoj prvi walkman iz 90e da ga mogu frajerima priljepiti o glavu (ipak ima koju kilu) i dati se u bijeg.
P.S: Izludio me opet ovaj www.blog.hr....halo uredništvo, znam da ste primili ovaj tekst.....KATASTROFA STE!!!!
- 08:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.01.2007., srijeda

Halo tko igra?

Tramvaj je tako jedna divna stvar. Mislim da je statističari obožavaju. Tu imate divne primjerke ljudi iz svih društvenih sfera i možete vršiti svakojake opite. Moj opit se bazira na proučavanju javljanja na mobitel. Preporučit ću CSI-jevcima da javljanje na mobitel uvrste rame uz rame s otiscima prstiju. Stvorim čak nekakvu sliku o osobi na temelju njenog početnog stava i tih prvih riječi upućenih onome s druge strane, hmmmm...žice? Još uvijek radim na disertaciji no iznijeti ću vam par opservacija s nadom da mi se nećete ubaciti u istraživanje i izgurati me sa staze ka Nobelu.
Mobitel nam je omogućio da vidimo tko nas zove i ta stavka mi malo zagorčava život te ne mogu potegnuti pravilnu Gaussovu krivulju no ipak možemo uočiti kakvu takvu pravilnost. Trpam naravno ljude u par grupacija...(izuzeci nisu dobrodošli), nije zanimljivo inače.
Srednjoškolci se najviše javljaju riječima: Kaj je!! (barem u ZGu). U zanimljivijim slučajevima nije čak ni presudno da li zovu roditelji ili frendovi. Pokušavaju to naravno izgovoriti što je moguće glasnije i dati do znanja ljudima okolo da su oni "the man" i da onome s druge strane ovisi život o tom razgovoru.
Osnovnoškolci (koliko sam skužio najviše ih zovu starci) kažu: Moooliiiim, popraćeno pokunjenim izrazom lica. Glavom se roje misli: neeee, moram kući za deset minuta, opet su me obrukali pred frendovima.
Poslovni ljudi (kao neki manageri), većinom je u pitanju bluetooth slušalica odgovaraju sa: Reci...i baš naglase te tri točkice! Oni su odgovor na sve probleme onoga koji zove.
Penzići većinom ne kažu ništa. Dok oni skuže da su se uopće javili tj. pritisnuli pravu tipku prođe voz...onaj s druge strane već izbifla svoje pa ni ne računam što prvo kažu.
Bijednici (među koje spadam i sam) koriste dvije alotropske modifikacije odgovora: Halo i molim. Tako su mi nezanimljivi da ću ih isključiti iz daljnjeg proučavanja.
Ma dosta sam vam rekao, ima tu još par kategorija ali otom potom. Čekajte prvo izdanje disertacije. Provjerite povremeno na www.hazu.hr.
- 07:27 - Komentari (8) - Isprintaj - #

09.01.2007., utorak

Ajd zini

Jučer sam bio kod zubara...mljac. Nisam bio godinu i pol a za Novu me je čak bolio zub tako da je jučerašnji posjet bio nužan. Nisam bojažljiv i nemam stomatologofobiju no uvijek osjetim blagu dozu nelagode. Valjda je to normalno. Mislim da općenito ljudima lakše pada kad moraju na operaciju srčanih zalizaka nego kad moraju sjesti u zloglasnu stolicu i zinuti. Spiče ti narkozu i lijepo te zaboli za sve...otvore srce i prčkaju. A kod zubara moraš slušati onaj odvratni zvuk brusilice i zijevati s nekakvom kukom u ustima. Da vas umirim, preživio sam i idem opet natrag 16.1; ako se sjetite izmolite koju za mene. :)
Moja iskustva sa zubarima su inače sjajna. Neznam da li je do mene ali uvijek su svi nekako bili ljubazni i nisam nikad bježao iz stolice. No čuo sam svakakve priče i znam ljude koji se preznoje na samu spomen zubara.
No ima jedna stvar u kojoj uistinu uživam kad idem kod žene u bijelom. Čekaonica. Ah da idem naravno kod zubara vulgaris, nikakav privatnik...tako da je čekaonica uvijek puna živopisnih likova (ma znam da i kod privatnika ima likova, npr. moj brat) no ovo je ipak "socijalna spika". Obožavam što uvijek raspale grijanje na 40. Uđeš i prvo te ošamuti ta toplina tako da i sam postaneš interesantan lik. Uvijek se tu nađe kakva zgodna cura, majka s djetetom, penzići,...Zabava je zagarantirana. Neizbježna je i naravno grupna komunikacija. Čim dođeš kažeš svima "dobar dan"; a čekaonica kao na koncertu Miše Kovača ponavlja za tobom. Kad netko odlazi postupak je sličan. Naravno, pitaš "tko je zadnji"; hah kako volim odgovoriti "TI SI ZADNJI!!!". Popričaš s nekim ako si baš u elementu ili jednostavno buljiš u postere sjajnih zubića. A kad klinci počnu vrištati i bježati...jooooj...jadna djeca. Džaba roditeljima pokušaji podmićivanja; klinci su već pravi pošteni Hrvati i ne primaju mito ni pod koju cijenu. Ne bi zinuli ni za dva Sunčana Hvara...ma ni za dva Oblačna...
Ufff...malo sam prekoračio svoju uobičajenu dozu teksta. Morat ću vam zaračunati i drugu karticu.
Ma jedino ne kužim kako ta zubarska tehnologija nije toliko uznapredovala da ako pereš zube svaki dan ne moraš ići u zubara. Mislim da bi kolega Junac trebao istražiti urotu proizvođača zubnih pasti. Pereš, ribaš, čistiš...a opet drek...ne gine ti karijes.

- 08:57 - Komentari (7) - Isprintaj - #

08.01.2007., ponedjeljak

Aj znan da je zima

Posao, napokon. Sad ću lakše pronaći desetak slobodnih minuta za napisati post nego kad sam ljenčario proteklih dana.
Danas je još jedan lijep, topao zimski dan. Neki dan sam baš komentirao kako mi se sviđa ovo globalno zatopljenje. Mislim da bi još malo trebali pustiti da se Zemlja zagrije a tek onda ozbiljnije djelovati. Djelovati tamo negdje za 100 godina...haha suckers, jadna naša djeca...nama će biti lijepo toplo a oni nek se snalaze. Još tih 100 godina zagađivanja i svega ostalog će taman dovesti do nekih ugodnih 15ak stupnjeva zimi i 40ak ljeti....zbogom zimski kaputi i jakne. Skijališta će se umjetno održavati na životu da ne bi propala industrija zimske odjeće i obuće i da se Olimpijada ipak nastavi. Jedino se nadam da neću doživjeti otapanje polova i kataklizme koje će uslijediti. Jooooj, neću tako razmišljati...happy toughts, happy toughts....idem odmah nakon posla kupiti ležaljku. Planiram sljedećih 50 godina provesti ljenčareći na suncu. Samo da pokrpamo taj ozon pa se neću morati ni mazati.
Narode, mislim da nam slijede lijepi dani. Zavalimo se i uživajmo. Dok traje traje.....i plizzzz da nema reinkarnacije....
- 09:19 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.01.2007., petak

Gospodar Sljemena

Sjajno je jučer bilo na Sljemenu. Nisam išao ali sam gledao na telki i atmosfera je bila sjajna. Nisam fan gledanja uživo tih brzinskih sportova. Zavaljen u naslonjač sa čašom u ruci...to je već bolje. Dođe mi nešto kao i formula 1. Pogledam prvu vožnju, prvih 10ak skijašica i onda krene šetnja programima. Druga vožnja - zadnjih 10ak i to je to. No navijači, kapa dolje...ma stvarno smo najjači. Stvarno su me oduševili ljudi. Jest da je svaki intervjuirani bio pripit ali je bilo odlično.
Ana me demantirala i sjajno prošla. Hmmm, vjerojatno jer je daleko od Finske a i nema muške utrke....pa je dečko daleko.Hehe...
Ma još sam nešto štel reći, ček da se sjetim... Da da. Ovih dana su opet svi poludjeli za Gospodarom prstenova. Prikaže se na TVu i manija. Vidim tu po blogovima i po cijelom netu; plejada nickova od Aragorna do Golluma...sjajni su filmići nema što. Gledah i ja. Ma znate što....idem izvući i 3. dio iz police i pogledat ga odmah. Ionako imam 4 sata za ubiti.
Večeras ću u kino na Apocalypto. Nešto se šuška da je plagijat. Frendovi mi kažu da je odličan film. Budem vidio pa javim. Poslije kina malo vani...Možda Purgeraj il nešto u tom djiru. Možda se vidimo.
P.S: Upravo sam dobio informaciju da je jučer Pavlek u intervjuu nazvan alfom i omegom našeg skijanja. Čini mi se da ovi s HRTa čitaju blog pa su mi to maznuli s prethodnog posta....Joooj, ne maznuli....kako ono Bamby...posudili, posudili...
CUCB
- 09:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

03.01.2007., srijeda

Junaci Pavlekove ulice

Ovih dana (točnije jučer) dvije osobe su me napadale gdje god bi se okrenuo. Prvi je Vedran Pavlek, alfa i omega hrvatskog skijanja. Vrtila bi se dva, tri priloga na televiziji zaredom a on bi se samo pojavljivao i pojavljivao. Drago mi je da ćemo ugostiti skijašice i biti domaćini ovog vrhunskog događaja i mislim da je to nešto stvarno veeeliko za Hrvatsku i Zagreb. No taj Pavlek mi se popeo na vrh glave. Svakom loncu poklopac. Ma da se razumijemo, nije on loš; malo ja lupetam jer sam ljubomoran na njegovu skijašku karijeru (za diletante (pokradeno od Bamby, stara znam da mi dopuštaš da ti ovo ukradem - HVALA) ovo je bila injekcija sarkazma ubrizgana u ovaj sumorni post).
Druga ličnost dana mi je Schieldenfeld...ma nemam pojma u biti ni kako se čovjeku piše prezime (isprika). Potpisao on tako za Dinamo i ne bi mi sve to ni bilo tako interesantno da nije odmah izjavio kako je on oduvijek dinamovac. Ma daaaaj stari. Pa ne jedemo mi ovdje malu djecu i nećemo te prebit jer si došao iz Šibenika. Ma možda čovo i navija al malo mi to smrdi. Brijem da se malo usrao, općenito od velikog kluba, pa odmah kupi pluseve. E pa stari morat ćeš se natrčat za plus kod mene. Dečko mi se čini simpa i mislim da bi mogao biti ok igrač. Bumo videli. Ljudi idem vam ja. Sutra držimo palčeve za naše skijašice....Zgodna mi je mala Jelušićka....uffff...šteta ima nekog Finca. Samo da ne oboli od starog poznatog sindroma. Čim počne seks odu vrhunski rezultati....Daj bože da me razuvjeri.
CUCB
- 19:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #

02.01.2007., utorak

...hmmm...ooovaj...boooog...evo mene

Pozdrav ljudi. Imao sam malo problema dok sam počeo pisati jer su mi nestali svi linkovi iz historyja pa sam se morao prisjetiti kako se uopće i zove moj blog. Al nekako je sve došlo na svoje i mislim da je krajnje vrijeme da se dignem iz ove blagdanske učmalosti. Ima već tjedan dana da ništa ne radim a još je jedan takav tjedan predamnom. Nadam se da ću izdržati i da ću ustrajati u dizanju iz kreveta barem do 9 sati.
Naravno da vam želim svima sve najbolje u 2007. godini itd..itd... Počelo je veselo; barem u Zagrebu. Tramvaj izletio, ekipa sravnila Gjuru sa zemljom,...drago mi je da smo ostali svoji na svome. :) Danas pada nekakva kiša pa nešto malo snijeg pa kiša...suosjećam sa cimerom koji radi danas.
Još sam malo pospan pa nemam inspiraciju za smisleni post. Samo sam vas htio informirati da sam se napokon vratio i u virtualni svijet pa ću biti uvijek tu negdje. Vidio sam da dobijam više komentara kad ne pišem nego kad pišem pa bi mogao početi ostavljati jedan post tjedno...:)) budem razmislio.
Čitamo se ljudovi.
CUCB
- 09:23 - Komentari (5) - Isprintaj - #

< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31