O čemu danas uopće pisati osim o krahu naših rukometaša. Prst sudbine je bio neumoljiv i svi smo zajedno s Dominikovićem izgorjeli u prevelikoj želji da pokažemo svijetu kako Hrvati igraju čisti i pošteni. Dominiković vjerojatno nije popio čarobnu supstancu prije tekme i jednostavno nije išlo. Francuzima kapa dolje. U čudnoj, čvrstoj tekmi izvukli smo deblji kraj.
Sad slijedi najgori dio prvenstva, razigravanje od 5. do 8. mjesta. Neznam tko je to izmislio. Jadan si, poražen, dosta ti je svega a onda te muče i moraš igrati još i još i još. Daj nas baci u šešir i izvuci redoslijed. Tako mi je svejedno koji smo a i zaboli me hoće li nam 7. mjesto donijeti izravan plasman na memorijalni turnir Tonči Peribonio.
Sad će se lavina vjerojatno zakotrljati i na naše domaćinstvo SPa, strah me što će se sve događati oko izgradnje dvorana i ostalih sadržaja. Da smo osvojili prvenstvo uopće ne sumnjam da bi Sanader i Bandić svaki dan kopali temelje novih dvorana. Ovako; kaj bu, bu.
Ajd hvala bogu da nogomet kreće za tri tjedna.
Post je objavljen 31.01.2007. u 08:08 sati.