Nevjerojatno je koliko mi je televizija postala nezanimljiva. Ne trzam ni najmanje. Cimer pali i krene kriviti kičmu čim stigne doma i onda me mami da bacim oko. U prolazu do kuhinje čujem fore Bitangi i Princeza, dopre mi koji kadar i do oka ali ništa....totalna nezainteresiranost. Mislio sam da će biti puno teže.
Danas je kao najteži dan, hah TV; I laugh at you..
Mislim da sam već spreman izvući neke zaključke i pouke iz ovog projekta ali pričekat ću do nedjelje. Možda tajanstvena kutija ima posebni mehanizam koji djeluje sa blagom odgodom.
Danas: 16.15 rukomet. Razmišljao sam i o Kill Billu (brat me potsjetio da je uopće na TVu) ali shvatio sam da bi to bilo čisto gledanje iz obijesti (hommage frendu Damiru koji SVE radi iz obijesti). Inače ne informiram se previše o TV programu. Stvarno je iznenađujuće koliko saznaš iz usmene predaje. Neće te mimoići nijedna vrijedna informacija. Čak sam razmišljao da počnem kupovati nekakve TV vodiče ali vidim da nije potrebno.
Čujemo se ljudi. Još samo 2 dana.
Post je objavljen 27.01.2007. u 08:17 sati.