Manchi
ZAVOĐENJE ILI ZAVLAČENJE
Koliko i kako zavoditi ili možda bolje rečeno zavlačiti muškarce, tipove ili dečke? Da li uopće to raditi? Pri ovome mislim na to koliko vremena treba proći prije nego li se prepustimo čarima seksa? Da li treba biti prirodan i opušten od početka tj. brzo početi sa seksom ili "igrati igru" i glumiti neosvojivu?
Drage moje, ne znam što bih vam savjetovala. Po meni, ništa od navedenog nije najbolje rješenje, jer su tipovi zajebani koliko god oni tvrdili suprotno. Zašto tako mislim? Pa, npr. rijetki su dečki koji će prohodati sa curom koja brzo spava s njima, smatrat će je curom koja jako voli seks, a oni vulgarniji će je smatrati lakom, a možda i droljom. Po meni je to jako licemjerno, jer oboje žele seks, a cura je kriva samo zato što je žena, pa bi trebala glumiti nevinašce. Nažalost, da ne bi o nama ružno mislili "moramo" pristati na njihovu igru i glumiti neosvojive.
Dečki koji nakon kratkog vremena spavaju s curom neće nužno imati loše misšljenje o njoj(osim iznimaka), no ako bi ih pitali da li bi htjeli biti u vezi s tom curom mnogi će odgovoriti niječno. Zašto? Zato što "im je odmah dala". A oni kao nisu "odmah dali"! Najgore od svega mnogi od njih neće ni htjeti bolje upoznati tu curu, a i ako budu u prilici uvijek će im biti na pameti da " im je brzo dala". Naravno, ima iznimaka, na sreću.
Kakva sam ja? Ja zavodim ili bolje rečeno zavlačim. Zašto? Pa, iz gore navedenih razloga? Da li je to licemjerno? Naravno da je, ali jebiga, tako je kako je.
No, nisam od onih cura koje napale dečka pa "ne daju", nemam uopće dobro mišljenje o takvim curama. Zavlačenje mora biti u granicama normale, pa i dečki su od krvi i mesa.
I što učiniti? Da li se prepustiti strastima i putenosti ili biti donekle rezerviran? Ovisi što želite rekla bih. Ako želite s tim dečkom započeti vezu, onda svakako treba doza zavođenja, a ako se samo želite zabaviti onda se možete totalno prepustiti.
Po meni je doza zavođenja svakako potrebna, jer može uvelike pridonijeti boljem i vatrenijem seksu.
BUDIMPEŠTA
Opet sam malo guzici dala puta, ali ovaj puta sam otišla preko granice, točnije u Mađarsku, a još preciznije u Budimpeštu. Mislim da ću ta četiri prekrasna dana pamtiti cijeli život. Bilo je zaista fenomenalno. Nisam se nadala da je grad tako lijep, zaista sam se ugodno iznenadila.
Putovanje je prošlio relativno dobro, bilo je malo kritično kroz Gorski kotar, ali smo se uspješno probili kroz sniježnu mećavu. Vidjeli smo jezero Balaton, tj. dragi, još par ljudi iz autobusa i ja, dok su se ostali iz «udobnih» autobusnih sjedišta samo premjestili na stolice jedne od poznatih Czardi. Zaista im može biti žao, jer su propustili prekrasan prizor. Moram priznati da je opravdan naziv «more» za Balaton, jer uistinu podsjeća na njega.
U Budimpeštu smo došli predvečer. Cijelim putem nas je pratio snijeg, dok u samoj Budimpešti ga nije bilo. Hotel je naizgled bezličan, tipična zgrada zaostalog socijalizma, no unutrašnjost odiše toplinom i ugodom. Sobe su fantastične, između ostalog imaju televiziju sa 45 programa i telefon. Neki od naših suputnika su otišli na večernje razledavanje grada, dok mo se dragi i ja odlučili odmoriti i još ponešto.....J
No, nismo ni u Budimpešti prošli bez snijega. Ujutro se sve zabjelilo, no mi smo se hrabro, nakon doručka zaputili na razgledavanje grada tj. Budima i Pešte. Da ne nabrajam što smo sve vidjeli, ukratko rečeno, ima mnogo prekrasnih neogotičkih građevina i mađarske secesije. Oko podna smo se brodom provozali Dunavom uz prigodnu čašu šampanjca. Slušali smo neizbježnu «Na lijepom plavom Dunavu», iako je Dunav sve samo ne plav, no moram priznati da je bilo jako lijepo voziti se tih sat vremena i uživati.
Navečer smo otišli na večeru u još jednu poznatu Czardu «Paprika», uz ciganku glazbu i jako dobar program. Večera nije bila nešto, osim njihove gulaš – juhe koja je bila baš po mom guštu. Nažalost, kratko je trajalo, do negdje oko 22:30 kad smo se uputili natrag u hotel. Drugi dan su neki od suputnika otišli pogledati gradiš Szentdre, dok smo se dragi i ja «bacili» na detaljnije razgledavanje Budimpešte. Predvečer smo stigli u hotel, malo se odmorili i polako spremali za Novogodišnju noć koju smo dočekali na središnjem trgu, kod mađarskog parlamenta. Svirala je neka poznata ( nama nepoznata ) mađarska grupa do ponoći, a kasnije neka druga. Nije bilo gužve što me ugodno iznenadilo i što je meni najbitnije, nije bilo petardi. Vatromet je bio vrhunac večeri, trajao je 15 minuta. Zaista divan prizor.
Idući dan, nakon doručka, oko 11h,krenuli smo natrag u Rijeku. Na putu smo stajali tri puta, po meni previše, ali kod takvih grupnih putovanja se treba prilagoditi gomili. U Rijeku smo došli oko 20:30, a putem nas je pratila kiša i magla, no opet smo i tu prirodnu nepogodu uspješno prebrodili.
Gdje ćemo iduće godine? Pa, voljela bih u Beč, ali imamo 12 mjeseci da o tome razmišljamo. Nadam se da je i vama bilo jako dobro za Novu godinu.
SVIMA ŽELIM PUNO SREĆE, ZDRAVLJA, LJUBAVI, USPJEHA I NOVACA.
SRETNA VAM NOVA 2006.