01.02.2008., petak
Miče se!
|
Već od samih početaka malena su ljudska bića odlučna pokazati svoju volju i individualnost. I pokazati roditeljima da nemaju baš dobru namjeru slušati ih. Naime, kad god nema nikakve ruke na mom trbušćiću, beba radi salta i cirkuske podvige, da ima karike ili kozlića tamo unutra, vjerojatno bi bila prvakinja ili prvak u gimnastici. No čim izabranik srca moga pun nade i uzbuđenja stavi ručicu na trbuh, beba je najmilije i najmirnije stvorenjce na svijetu. Zločesta i lukava beba... već joj vidim potencijal u političkim vodama po sposobnosti prijetvornosti i zavaravanja :) Skoro je izabranik pomislio da ja tu nešto izmišljam i da se ništa ne miče, nego vjerojatno samo moja crijeva i da moram na wc :), no onda je jednom i on napokon osjetio... ne sjećam se više na koju smo to prijevaru izveli, ali mali "bum" nožicom, rukom ili glavom je definitivno obznanio da nešto tamo unutra raste. "Ljubavi, pa ti si trudna!" No shit... :) Ali moram nešto ipak reći u korist moje buduće male bebe... ova me trudnoća doista mazi. Nisam imala niti jednu mučninu, noge mi ne naotiču, nisam se prekomjerno udebljala, ne gegam se( možda je još rano), nemam većih problema ni s kožom ni s kosom... ne znam. Očekivala sam da ću ubrzo postati loptica koju će moj izabranik kotrljati po gradu kad budemo išli u šetnju, da ću imati hormonalne napadaje i beskrajne želje... a šteta što nemam, jer je ovako on prošao "lišo", a meni se tako svidjela ona reklama za juicy kad on sav poderan i napadan od pasa i po kiši ode njoj po sokić, a ona samo prozbori: "A nije bilo od jabuke?" Hihi :) |
