Dojenje...

Znate ona dobra stara pitanja… Kada te vide s dečkom – kad ce svatovi, kada se udaš – kada će dijete, a kad te vide s djetetom, vječno sve zanima jel dojiš ili daješ dohranu?? Imaš mlijeka? Jel dovoljno jako? Zašto, ne znam… Vidiš dijete, uhranjeno, čisto.. Zbrinuto! Gladno sigurno nije. A sad, kako ga hranim, dal je stvarno bitno?

Maleni se rodio sa 2800g… stvarno sam se veselila dojenju i povezivanju s njim na taj način! No, on je imao drugačije planove. Bio je lijen vući, a ja mlijeka na bacanje. Neiskusna, nisam na vrijeme odreagirala i malac je jako pao na tezini. Hitna, hosptalizacija i dohrana. Tih dana u bolnici nisam smjela dojiti, a nisam se imala priliku pravo izdajati! Ispustala pod tušem tek toliko da olakšam sebi… I sa nepunih mjesec dana malac prelazi na adaptirano, a ja ostajem bez mlijeka. I mogu vam reci da nam ne fali niti prisnosti niti njemu bilo sta nedostaje!!

Ovaj put u trudnoci razmišljam i bojim se istog scenarija. Odmah sam je stavila na dojku čim sam je rodila. Cijeli naš „zlatni sat“ provele smo sisajući. Rođena je sa 2500g! I nakon dolaska doma, kontinuirano je stavljam na sisu. No, došao je taj prvi dan kada nas troje ostajemo sami. Nakon pola dana počinjem shvaćati da je uz malca dojenje nemoguća misija! I da, posegla sam za adaptiranim, ali ne iz tog razloga da odustanem od dojenja. Koliko god teško bilo, kombiniramo sve tri opcije. Preko noći dojimo, ujutro sve zavisi kad se maleni ustane, a preko dana dobije izdojeno ili ako je maleni bio preživahan, onda adaptirano.
Zna to zanimljivo izgledati tokom dana… Prikopčana izdajalica na sisu i trčanje za znatiželjkom! J Ponekad stvarno pravi izazov održati laktaciju….
No, ne predajemo se. Evo i dok ovo tipkam, punim bočicu mojim mlijekom malenoj za iduće hranjenje i uporno vraćam malca u njegov krevet. Nadam se da će i on uskoro klonuti!!

Na kraju, jednostavno pitanje, zar je stvarno bitno čime ih hranimo ili da budu siti? Sjećam se pitanja jedne mame upučeno medicinskoj sestri u Petrovoj = JEL BITNIJE DA DOJIM ILI OSTANEM NORMALNA??

Oznake: dojenje, roditeljstvo, djeca