Noćni teror

Ako netko nije čuo za to, a kamoli dozivio – sretan je… a oni koji jesu – suosjećam!
Nakon cijelog neprospavanog dana, maleni je umoran ranije nego inače i traži da se ide kupati. Logično. Okupan, sređen i spreman za krevet, klonuo već nakon pola sata. Olakšanje. Osam sati navečer je, a djeca već spavaju. Mir i vrijeme za mene! Upalila si neku seriju na Netflixu i chill. 21:30, snažan krik iz njegove sobe! Uletavam. Maleni leži s rukama ispruženim ispred sebe kao da istovremeno hvata i gura od sebe i nogicama snažno udara o madrac. Ne, opet!! Plač je užasan, vrištanje. Ne prepoznaje me, ne prepoznaje moj glas. Ne smijem ga dotaknuti, pokušati utješiti. Vrišti i divlja otvorenih očiju, a spava zapravo. Koliko će ovaj put trajati? Nakon 5 minuta, napokon sjeda, još uvijek u deliriju. Pokušavam mu nježno pričajući dati do znanja da sam tu. Pruža ruke da ga uzmem, pokazuje tamo, vamo, ali plač ne prestaje. Samo slijepo pratim sve što mi pokazuje i šutim. 20 minuta nakon, napokon je naslonio glavicu na moje rame i uz snažne jecaje prepustio se snu.
Užas!! Tješi me samo što se on toga ujutro ne sjeća. Al sjećam se ja. Još pola noći čujem taj plač i pitam se zašto opet. Umor, nešto stresno se dogodilo?
Radi se o tzv. Noćnim strahovima ili terorima. Jedna vrsta mjesečarenja. Kao budan je, al nije svjestan ničega. Normalno je da vrišti, lupa, odguruje… A tebi kao roditelju preostaje samo biti u blizini i paziti da se ne ozljedi i naravno, čekati da prođe.
Kao svaka „suvremena“ mama, proguglala sam to sto puta. Razni su uzroci i razni načini da se spriječi. I velika vjerojatnost je da će dijete to proživljavati, ako je jedan od roditelja imao takav problem. Naravno, imao je moj dragi dok je bio mali, a zašto dijete ne bi povuklo od njega baš to?
Mislim da je ovaj put kumovao umor… No, jednostavno preko dana nikako nije htio zaspati. Ležao je u krevetu sat i pol, al nije spavao…
Sva sreća, pa nije toliko česta pojava… Jer taj osjećaj bespomoćnosti me ubija, iako znam da on toga nije svjestan i neće se sjećati ujutro!

Oznake: djeca, roditeljstvo