Jučer mi cjelo popodne trešti pod prozorom red muzike, red govora, pa onda opet… Izbori. Neki čudni likovi, svi nalik jedan na drugog, maltretiraju nas svojim ružnim facama, lažnim osmjesima i još lažnijim obećanjima o pitaj boga čemu sve ne. Ja već dugo ne idem na izbore, što ne znači da mi uspijeva pobjeći od te ludnice. I mojim novcem se razbacuju, plaćaju pevaljke i plakate, putuju, gostuju i galame…Bore se za svoju guzicu, kućicu na sjeveru, dobar auto i moć. Gore sa sjevera Zagreb izgleda divno, pogotovo noću … Od tamo se ne vide bijeda i jad, tramvaji prepuni sirotinje, polugladni penzići i sve nasilnija djeca.
Ne vidi se sve veći jaz između onih koji imaju, i onda imaju do bola, i onih drugih…
Ne vidi se stvarnost. Samo svjetla koja romantično svjetlucaju u noći .Zato je biti gore dobro.
A dolje nije.