Beskrajni. Dosadni i nevidljivi ( nevidljivi sve do trenutka dok su obavljeni, u suprotnom svi primijete). Horor počinje kupovinom sredstava za čišćenje. Toliko ih je da je cjela nauka izabrati potrebne. Svaka površina u kući danas zahtjeva drugo sredstvo. Nekada smo kuće održavali s jedva par različitih i nisu bile ništa manje čiste. Naprotiv. Podovi, pećnice, staklene, drvene, keramičke i ine površine. Izbjeljivači, omekšivači…Osim što sve to košta hrpu love, nema kraja čišćenju. Već dugo nisam ugledala dno naše korpe za prljavi veš, hrpa za peglanje je nepresušni izvor radosti, a tek prašina…
Ponekad imam osjećaj da mi dobar dio života prolazi u kuhinji sve nešto sjeckajući , a onaj drugi dio života uklanjajući ostatke hranjenja. Kuhanje, serviranje, pranje suđa… i tako barem 3 puta dnevno, ako bi svi uspjeli sjesti za stol u isto vrijeme, a to je već malo teže.
Ako se rodiš kao žensko, podrazumijeva se da imaš neki prirodni nagon za sve to. Da ti je brisanje prašine u genima, usisavač omiljena igračka a , hrpa suđa izazov.
A nije.
