ponedjeljak, 02.11.2009.

Our intentions always last that bit too long...

U ljutnji čovjek često kaže ono što zapravo ne misli iako se ja oduvijek pitam nije li ta rečenica samo fraza kojom skrivamo nekontrolirano pobjeglu istinu,tj.da u momentu ljutnje kažemo upravo ono što mislimo ali u strahu da bi mogli svjedočiti povrjeđenim osjećajima druge osobe to povlačimo sa frazom-nisam tako mislio/mislila.Problem sa ljutnjom je što prođe onoliko brzo koliko je i došla,no sa posljedicama koje se mogu razvući i stvoriti neugodnu tišinu,uzrokovati udaljavanje pa čak i gore.Osobno,tišina me užasava,i svaki taj tihi trenutak nakon svađe me zapravo proganja još dugo,dugo nakon što se sve riješi.Višak vremena za razmišljanje o izrečenim stvarima može biti poguban,osobito kada se radi o nekome čije riječi bole.

Za kćer:
Shvaćam da se teško nositi sa nečijim pesimizmom ali...ljutnja prođe,a ljudima se uvijek nekako zalomi druga prilika =)

Za sina:
A ti mali ne kenjaj,malo popusti i živni,ljudi zapravo uživaju u tvojem društvu...ne moraš sve stalno tjerat od sebe =)

Nemam više vremena za svoje filozofiranje pa ću evo ostaviti se tipkovnice i krenuti raditi tortu...
Sretan rođendan mom malom braci Nevenu koji sutra navršava punih 11 godina =)

I jesen uopće nije tako strašna,iznenadi se čovjek koliko boja postoji....
Image and video hosting by TinyPic
20:15 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.