warmness on the soul...

Bury me softly in this womb
I kept this part of me from you
Sand rains down and here I sit
Holding rare flowers
In a tomb... in Bloom

Down in a hole and I don't know
if I can be saved
I sing my heart out decorated
like a grave
You don't understand who they
thought I was supposed to be
Look at me now a man
who won't let himself be

Down in a hole, feelin' so small
Down in a hole, losin' my soul
I'd like to fly,
But my wings have been so denied

Down in a hole and they've put all
The stones in their place
I've eaten the sun so my tongue
Has been burned of the taste
I have been guilty
Of kicking myself in the teeth
I will speak no more
Of my feelings beneath

Down in a hole, feelin' so small
Down in a hole, losin' my soul
I'd like to fly but my
Wings have been so denied

Bury me softly in this womb
Oh I want to be inside of you
I give this part of me for you
Oh I want to be inside of you
Sand rains down and here I sit
Holding rare flowers (oh I want to be inside of you)
In a tomb...in bloom
Oh I want to be inside...

Down in a hole, feelin' so small
Down in a hole, losin' my soul
Down in a hole, feelin' so small
Down in a hole, outta control
I'd like to fly but my
Wings have been so denied

Kao i svake godine,pa tako i ove ostavljam post povodom današnjeg dana planeta Zemlje,mislim da je legendarni Ozzy Osbourne sve sročio sljedećim stihovima:

Gazing through the window at the world outside
Wondering if mother Earth will survive
Hoping that mankind will stop abusing her...sometime

After all there's just the two of us
And here we are still fighting for our lives
Watching all of history repeat itself, time after time

I'm just a dreamer,I dream my life away
I'm just a dreamer,who dreams of better days

I watch the sun go down like everyone of us
I'm hoping that the dawn will bring a sign
A better place for those who will come after us this time

I'm just a dreamer,I dream my life away
I'm just a dreamer,who dreams of better days

Your higher power may be God or Jesus Christ
It doesn't really matter much to me
Without each others help there ain't no hope for us
I'm living in a dream,a fantasy
Oh yeah, yeah, yeah

If only we could just find serenity
It would be nice if we could live as one
When will all this anger,hate and bigotry be gone?

I'm just a dreamer,I dream my life away, today
I'm just a dreamer,who dreams of better days,ok
I'm just a dreamer,who's searching for the way,today
I'm just a dreamer,dreaming my life away
Oh yeah, yeah, yeah

Ne pišem jer nemam nekakvu potrebu za maltetiranjem ljudi sa besmislenim postovima.Budem uskoro opet,ne brinite .Ovih dana sve ide poprilično dobro moram priznat,napokon se stvari pokreću i odlazim.Bojim se,naravno,ali ne više kao prije jer sada znam da činim pravu stvar.Pokrećem novi život daleko od ovih ostataka snova i nadanja koja su isprana silnim kišama i nevoljama.Zatvaram poglavlje za koje sam mislila da nikad neću imati snage.

Hvala.

Unatoč svim mogućim scenarijima,pa i onome da ću se za 10 godina vratiti natrag slomljena jer će biti zadnji put u životu da sam pokušala vjerujem,ne ja znam da će sve biti ok.Naučili su me pojedinici da budem optimist.

I kada se rasplačem jer gubim konce i kada se smijem jer hvatam žabu po cesti hvala TI što si me naučio smijati se.

Pravi prijatelji su rijetki.Hvala TI što si mi dala priliku da bojam svijet pinky Jupolom,obojala sam ga nehotice i sebi,nadam se da sam i tebi isto barem mrvicu.

Bloggeri i ostali ljudofi sve najbolje za Uskrs !Jedite,pijte i pazite koja jajca farbate...

I touched with one
who made me run
away from my own soul...

Sasvim slučajno u trenutku sreće spoznala sam koliko zapravo gubim u svemu ovome.Osmjeh se maknuo tako brzo sa moga lica i došle su zabrinute misli,poput oblaka koji se pojave usred najsparnijeg ljetnog dana.Oblaci nose olakšanje,toga sam svjesna ali put koji me čeka...taj pljusak kroz koji moram proći da bih odahnula me prestravljuje!
Nikada nije bilo lako,apsolutno nikada i ne očekujem da će ikada biti lako samo...ne bi bilo na odmet da se ti silni oblaci zadrže još malo podalje mene,još samo malo.Lijepo mi je ovako,uživala bih još trenutak ili dva u onom dijelu neba gdje se još ne pokazuju oblaci.Ključna riječ je još.


In this world with it's many illusions
we are moving like mice through a
maze...

Taj ustroj protiv kojeg sam se borila od malena zato što sam stvari,ljude i pojave naučila ne uzimati zdravo za gotovo ili možda sam predvidjela neke rečenica?nisam dobro pročitala onaj sitni dio na ugovoru?ono između redaka? i da nisam zapravo ništa naučila?Da bit će to...nisam ništa naučila,opet sama sebe zavaravam.Jedna jedina misao mi slomi srce.Sama sebi ga slomim.
Da li je to mazohistički pristup vlastitim osjećajima ili samo pripremanje na nešto?Mjera opreza?Spuštam glavu na rame jedinoga koji me nikada nije razočarao.Koliko ti samo dugujem.

And now I find what's left behind
has served to make me whole.
Full of doubt, deception, and delusion
seeking purpose to all earthly days...

Prošla sam kroz toliko toga i nije mi žao.Da nisam imala takvo djetinstvo kakvo je,nažalost,bilo možda bih odavno bila na drugom kraju svijeta...možda bih tamo bila sretna i lišena spoznaja o tome koliko ljudi mogu biti okrutni i nemarni,slijepa ali na sigurnom.Ne!Čeznula bih!Duboko u duši bih čeznula i malo po malo umirala bez daljnjega jer kad pogledaš-ne bih bila cijela,ni približno koliko sam sada nadomak toga...samo mi treba prilika da zadržim oblake još malo,samo malo.

I search within beneath a skin
that bears both pleasure and pain.
In a world full of constant confusion
I will not be a par to the craze...

Prezirem život pod staklenim zvonom možda zato što ga nisam okusila.Zamjeram onima koji se tako provlače,onima koji se boje,zapnu i tu ostanu iz straha da ne padnu preko zapreke.Možda samo zato što nikada nisam vidjela najdraže da to rade.Oduvijek me okružuju posebni ljudi i na kraju kada dođe onaj oblak nadam se da će biti tu i dalje.Uvijek će nedostajati jedna osoba...toga sam svjesna jer na to ne utječemo mi sami već onaj famozni ustroj tijeka života ali snaći ćemo se jer nas ne drže zidovi...niti od stakla niti od tuge.

In the afterlife will dark be bright?
Will cold be warm?
Will the day have no night in the afterlife?
Will the blind have sight in the afterlife?

Što nas čeka nitko ne zna...hoće li me jednom dokrajčiti vlastite misli ili oni oblaci koji ne prolaze-iskreno se nadam da neće.Hrabrost ljudi oko mene će poslužit kao štit.Moje stakleno zvono izrađeno od osmjeha,optimizma i sigurnog naslona na rame onoga koji me neće izdati kada počnem kisnuti u svim tim mislima koje lome srce.

Behind closed eyes some comfort lies in knowing the truth never spoken.Through this world with us
hidden conclusion we'll keep moving like mice through a maze...

I will smile =)