|
Hvala Bogu, ima još luđaka poput mene, samo nisu ni tako lijepi, a ni tako pametni kao ja.
Jedan je pokušao odvojiti državu Teksas od SAD-a, a drugi proglasiti Mletačku Republiku i odvojiti je od Italije. Nisu uspjeli. Jedina republika koja je uspjela jest Republika Peščenica.
To nije moja zasluga, nego zasluga hrabrog naroda Peščenice, koji se stoljećima rano ujutro ubija "mirogojčekom". Tom narodu, tj. mojim cugerima, već nakon treće runde, oko 7 sati ujutro, svejedno je u kojoj republici žive. Zbog toga demokratski procesi koji u Hrvatskoj cvatu, sporo prodiru u moju republiku, što meni kao totalitarnom predsjedniku potpuno odgovara.
Dva semafora u našoj Republici koja rade po principu: "koliko platiš, toliko dugo ti gori zeleno svjetlo", pune budžet naše države velikom brzinom, ali i uništavaju srednju klasu. To je dobro, jer ja ka predsjednik mrzim one koji su, kako bi mi rekli: "Ni vrit, ni mimo".
Mi, na Peščenici, volimo siromahe, a bogme i bogataše.
To su pošteni ljudi. Ili imaš, ili nemaš.
To mi cijenimo, premda one koji nemaju nalazimo onesviještene u "fićekima" ispred naših semafora.
Jednome je sedam dana gorjelo crveno svjetlo, ali nije umro.
Umro mu je samo osmijeh, jer je mislio da je Republika Peščenica zajebancije.
|