|
Dragi blogeri. Kako većina vas zna da sam ja predsjednik male ali drage Republike Peščenice želio bih vam dočarati kako je ona nastala.
Evo jedne male crtice koja će vama približiti tu dragu državicu.
Opisuje samo stvaranje države još dok smo bili u partizanima.
Ide ovako:
Bubnjanje kiše po šatorskim krilima, od kojih su moji dečki napravili nadstrešnice, uljulalo je te moje partizane u polusan sličan transcendentalnoj meditaciji. Gonjeni nepravdom, koju je njihov predsjednik, to jest ja, doživio od nekih ljudi na visokim položajima u Hrvatskoj, oni su ostavili svoje najdraže i pobjegli u šume Bundeka. Vjerovali su da će jednoga dana živjeti i raditi u pravnoj državi. Vjerovali su u pravnu državu. Zbog toga su i bili u šumi. Ja nisam, pa sam noću spavao u Intercontiju.
Gorjela je vatra i obasjavala lica mojih partizana. Sjedili su zamišljeno. Ševa, moj ministar obrane bio je nemiran. Često se dizao i gledao u nepoznato. Tarzan, moj savjetnik za moral i ćudoređe gledao je u vatru i pritom, neznajući, sam sebe hipnotizirao. Braco Rom, kojeg mi iz milja zovemo Cigan, osluškivao je mukanje za koje je mislio da je kravlje. Nije bilo to nego prenos Porina. Ja sam, budući da smo u partizanima, proučavao suvremenu marksističku filozofiju jer sam shvatio da je narodu, to jest proletarijatu, potrebna država. To nije moja misao. Oportunisti, socijal-šovinisti a i sami marksisti tvrdili su to isto, zaboravljajući da je Marx mislio kad je to rekao da proletarijatu istinabog treba država, ali država koja izumire. Ja sam pak bio svjestan da je nama potrebna država i da je u toj mojoj državi potrebna vlast, a to je proletarijat ili ti moji cugeri organizirani kao vladajuća klasa. Zato sam rekao:
"Braćo i sestre!
Nakon što nas je komunizam privukao kao što mjesec privlači plimu i nakon što je taj opaki sustav preobrazio sve naše ideje u pizdarije i, na taj način uništio u nama sve kategorije građanskog mišljenja, marksizam nas je, draga braćo, iznenada ostavio na cijedilu. I ne samo to! Nakon što nas je doveo u emotivno ludilo, marksizam je zastao, jer je u njemu došlo do dubokog rascijepa koji je potisnuo teoriju na jednu, a praksu na drugu stranu. To odvajanje teorije od prakse stvorilo je od ljudi kretene koji su se a priori podvrgavali idejama. Godinama je marksistički intelektualac vjerovao da služi svojoj stranci time što siluje iskustvo, zataškava neugodne pojedinosti i tumači događaje prije nego što ih je proučio.
Marksizam više ništa ne zna. Njegovi su pojmovi diktati, njegov cilj više nije stjecanje spoznaja, nego apriorno konstituiranje apsolutnog znanja. Marksizam je, braćo moja, čovjeka rastvorio u ideji. I zato, braćo i sestre, jebe mi se za vas. Takvi kao vi jedino u Hrvatskoj mogu biti na visokim položajima. U našoj državi ne. Zapamtite - samo se slobodni slobodno kreću i ako vam sloboda znači da idete u pičku materinu ja vam to, kao vaš predsjednik, moram omogućiti."
"Idi ti u p... materinu predsjedniče!", zavikali su moji partizani.
|