ČO! Ajde da napišem novi post,da iznesem svoje zbunjujuće osjećaje van.. ;) Znači,pravi prijatelj je onaj koji je uz tebe i u dobru i u zlu,koji s tobom sve dijeli..i blablabla..to svi znamo..ali zanima me kakav je to prijatelj koji tu i tamo zaboravi na tebe,malo te zapostavi ali na kratko,koliko njemu paše,a onda,opet sve po starom!? Više te ne zove da bi te jednostavno čuo ili pitao kako si,ne dijeli s tobom svoje male,ponekad i nebitne ali slatke tajne,zamijeni te drugim osobama,a s druge strane kada ti treba on je tu,spreman pomoći.I to me zbunjuje,ne razumijem da li ti pomogne kako bi se on osjećao bolje ili jer mu je stalo do tebe?!? I koliko god bio vjeran i odan,nekad je tako hladan i razočara te..i tako puno puta,previše puta..a kad se "vrati" čini ti se da toga nije ni bilo koliko ti bude lijepo i ugodno i nikad to ne kažeš jer se nadaš da ti se samo činilo,da se nikada više neće ponoviti..ali nakon nekog vremena opet te "odbaci",zamijeni,zaboravi..i šta onda??? Pitaš se u čemu ili kome je problem,šta ne valja,da li si ti za to kriv.........???...I vrijeme prolazi,iz dana u dan sve više se udaljavate,a da ni ne znaš pravi razlog..i to te opterećuje,guši,rastužuje..jer prijatelj je potrebniji od vatre i vode..

Prije par dana se u mom "životnom krugu" desila jedna stvar koja je svih jaaako pogodila..jedna od onih stvari za koje uvijek mislimo da se nama i onima nama dragima ne može dogoditi,ali shvatila sam da može..još uvijek mi nije jasno da tu osobu NIKAD više neću viditi...bila je jedna od onih osoba koje ne vidimo i ne čujemo svaki dan ali su uvijek tu negdje,u našem "životnom krugu"...i sad,od jednom,nakon dugo vremena šta ju nismo vidili,shvatimo da ju nečemo viditi nikad više-never!:( Ako se u meni pobudi ona strana pravog kršćana,sjetim se onog drugog života tzv "vječnog" u kojem su svi sretni i zadovoljni for ever,kao u bajci. Ali nakon šta se desi jedna takva stvar,kad neko napusti ovaj život na takav način i Bog to dopusti ta moja kršćanska strana postane malo labilnija i pitam se,pitam...Je to moguće? Zašto? Kako? Ko je to dozvolio? Ko je kriv?.............ali ni jedno pitanje nema smisleni odgovor i ni jedno ne pomaže da nam se ta osoba vrati..a onda si mislim:"Čekaj,da li se ona želi vratiti kad je to učinila? Od kud nam pravo suditi nečijem mišljenju,htijenju i ponašanju? Ko smo mi?" Ni tuga,ni mržnja,ni očaj,ni ljutnja,ni ljubav,ni suze..ma ništa nam ne pomaže! Moramo se pomiriti sa sudbinom i dignute glave ići dalje jer život ide dalje s nama kao i bez nas! S jedne strane stravično,ali s druge lijepo i pozitivno..Šta nije lijepo misliti da dok neko umire,neko drugi dolazi na svijet,rađa se novi život..optimizam! U istom se trenutku ljudi svađaju,ljube,plaču,smiju se,viču,šute,razmišljaju,debatiraju,razgovaraju,žene se,rastavljaju,mrze,vole...ali na različitim mjestima..i u tome je ljepota života,sam nas tjera dalje! Ja razmišljam o tome kao o valovima...stalno su aktivni,ponekad snažniji,ponekad slabiji ali stalno guraju vodu u krug,svi valovi svijeta su povezani i zato su i tako snažni..ta mi slika pomaže da shvatim neke stvari...to je "životni zakon"! I tako,nakon silnih suza i tuge,danas,par dana poslije mi se dogodila jedna stvar koja mi je današnji dan,15.7.,učinila najljepšim u posljednjih par mjeseci...i sad,da li je to pravedno? Ne znam da li je ali znam da je istinito! Sretna sam kao malo djete kad dobi novu igračku..ja sam isto danas dobila nešto novo,jedan novi osjećaj,pojačan,poseban...strah me da kad se sutra probudim sve nestane..ali nadam se da neće,da će se još i potvrditi.Nadam se da će ovaj put to biti TO! I tako se osjećaji mjenjaju,kao i godišnja doba,kao noć i dan..i ni jedan nije vječan..i sve se vrti u krug,u životni krug po životnim pravilima koja moramo prihvatiti i naučiti ih voljeti.

ČO! :) Napokon neka vrsta inspiracije..I ako u zadnje vrijeme nisam raspoložena za pisati dubokoumne postove i moje uobičajene filozofije..imam potrebu za pisanjem! E! I odlučila sam da se neću previše zamarati time sta je za moj blog doznalo previše ljudi koji me poznaju...probati ću i dalje iznositi svoja razmišljanja,maštanja,želje...a da budem diskretna..ako to bude moguće...Pa da počnemo,ovako:
subota-Monvi! Nakon dugo vremena sam bila vani..mislim,onako kako treba! Joooooooooo...kako nam je bilo DOBROOOOOO!!! Sve je išlo po najboljem planu..muzika je bila super,a društvo još i bolje,a kad već težimo k savršenstvu,mislin,ipak je to Monvi= SAVRŠENSTVO! Barem za mene...istina je da kada si u dobrom društvu svugdje je lijepo,ali moram priznati da je ovaj put i mjesto radnje pridonjelo potpunom užitku..A bilo je smijehaaa..hehehe..Znate kad u društvu dođe do neke situacije u kojoj svi postanu ukočeni,tihi i bude fakat neugodno svima...!? Ma znate sigurno..A kakav je užitak kad se takva situacija uspje izbjeći..heh..onako,kad ju svi očekuju(postoji razlog,ali da ne idem u detalje..) i svi se potrude da se izbjegne i sve ispadne spontano..ma super! U takvim trenutcima shvatim koliko sam zapravo sretna. Te neke male i sasvim nebitne stvari koje nekima apsolutno ništa ne znače u tom trenutku,mene toliko razvesele da mi sve ostalo šta mi se inače čini bitno i šta me muči,postane totalno nevažno,odnosno nestane. I tako je i taj izlazak(za pamčenje) pridonio mom "općem raspoloženju". Inače sam kronično neispavana i umorna šta nije baš pohvalno s obzirom da je ljeto,da su praznici i da većina mojih prijatelja spava 10 sati dnevno i cijeli dan ljenčari i uživa...nije da ja ne uživam ali sam fizički umorna,sve me boli ali još uvijek manje od mozga kad moram u 2 dana naučiti 30 stranica iz povijesti ili bubati deklinacije,konjugacije i dr. iz latinskog :))) I sad za kraj ću ponoviti onu dobru staru: "UŽIVAJTE DOK MOŽETE!" Iskoristite svaki trenutak jer vrijeme leti pa UŽIVAJMO U ŽIVOTU! Heh..sama sebi sam smiješna,počinjem razumijeti moju nonu.. ;) Pozdrafff!

I uz najbolju volju POMANKANJE INSPIRACIJE!