Prije par dana se u mom "životnom krugu" desila jedna stvar koja je svih jaaako pogodila..jedna od onih stvari za koje uvijek mislimo da se nama i onima nama dragima ne može dogoditi,ali shvatila sam da može..još uvijek mi nije jasno da tu osobu NIKAD više neću viditi...bila je jedna od onih osoba koje ne vidimo i ne čujemo svaki dan ali su uvijek tu negdje,u našem "životnom krugu"...i sad,od jednom,nakon dugo vremena šta ju nismo vidili,shvatimo da ju nečemo viditi nikad više-never!:( Ako se u meni pobudi ona strana pravog kršćana,sjetim se onog drugog života tzv "vječnog" u kojem su svi sretni i zadovoljni for ever,kao u bajci. Ali nakon šta se desi jedna takva stvar,kad neko napusti ovaj život na takav način i Bog to dopusti ta moja kršćanska strana postane malo labilnija i pitam se,pitam...Je to moguće? Zašto? Kako? Ko je to dozvolio? Ko je kriv?.............ali ni jedno pitanje nema smisleni odgovor i ni jedno ne pomaže da nam se ta osoba vrati..a onda si mislim:"Čekaj,da li se ona želi vratiti kad je to učinila? Od kud nam pravo suditi nečijem mišljenju,htijenju i ponašanju? Ko smo mi?" Ni tuga,ni mržnja,ni očaj,ni ljutnja,ni ljubav,ni suze..ma ništa nam ne pomaže! Moramo se pomiriti sa sudbinom i dignute glave ići dalje jer život ide dalje s nama kao i bez nas! S jedne strane stravično,ali s druge lijepo i pozitivno..Šta nije lijepo misliti da dok neko umire,neko drugi dolazi na svijet,rađa se novi život..optimizam! U istom se trenutku ljudi svađaju,ljube,plaču,smiju se,viču,šute,razmišljaju,debatiraju,razgovaraju,žene se,rastavljaju,mrze,vole...ali na različitim mjestima..i u tome je ljepota života,sam nas tjera dalje! Ja razmišljam o tome kao o valovima...stalno su aktivni,ponekad snažniji,ponekad slabiji ali stalno guraju vodu u krug,svi valovi svijeta su povezani i zato su i tako snažni..ta mi slika pomaže da shvatim neke stvari...to je "životni zakon"! I tako,nakon silnih suza i tuge,danas,par dana poslije mi se dogodila jedna stvar koja mi je današnji dan,15.7.,učinila najljepšim u posljednjih par mjeseci...i sad,da li je to pravedno? Ne znam da li je ali znam da je istinito! Sretna sam kao malo djete kad dobi novu igračku..ja sam isto danas dobila nešto novo,jedan novi osjećaj,pojačan,poseban...strah me da kad se sutra probudim sve nestane..ali nadam se da neće,da će se još i potvrditi.Nadam se da će ovaj put to biti TO! I tako se osjećaji mjenjaju,kao i godišnja doba,kao noć i dan..i ni jedan nije vječan..i sve se vrti u krug,u životni krug po životnim pravilima koja moramo prihvatiti i naučiti ih voljeti.