| kolovoz, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Linkovi
Knjige koje volim i preporučam svima:
Muzika i Filmovi
Smisao života jedne obitelji, sasvim obične, ali meni jedine!
Free Web Site Counters
online
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
-nabrajam bez reda kako mi padne na pamet i dopisujem kad pročitam nešto zanimljivo:
Save Karyn
Sve što se čini ludim u sasvim običan dan
Što je muškarac bez brkova
Ljubav na posljednji pogled
U hladu Sassafrassa
Miss Julia
Bridget Jones - Dnevnik
Bridget Jones - Na rubu pameti
Slatki zalogaj
Mama Leone (i sve knjige Miljenka Jergovića)
Zašto sam vam lagala
Tri posleratna druga (i sve Balaševićeve knjige i pjesme)
Kao voda za čokoladu
Dadilja
Posljednja prilika
Lubenica ( i sve knjige Marian Keyes)
Bujna mašta OLivie Joules
Muzika:
- od domaće glazbe ustvari ne slušamo baš puno toga, ali ako moram, izdvojila bi:Edo Maajka, Shorty, Gibboni, Toni, Nina, Oliver, Bolesna braća
- volimo exYu rock: Dugme, Azra, Čorba, Bajaga, Idoli, Bombaj Štampa, Balašević (nije rock ali je the best)
- od zapada volimo sve što je trenutno hit (Klinac sluša sve pa slušamo i mi!)
- ne slušamo baš nikad turbo folk, ali dobar sevdah i tambure su zakon, a cigani hrana za dušu
Filmovi:
- u zadnje vrijeme gledamo dobre (stare) i sve bolje (nove) filmove domaće (čitaj exYu) produkcije, a sve manje američkih isfuranih i nametljivih kino hitova.
Preporuka (ide po sjećanju i dopisujem kad pogledam koji novi):
Kad narastem biću kengur
Mali svet
Jesen stiže dunjo moja
Crveni kamion sive boje
Lemony Snicket: niz nesretnih događaja
Konjanik
Život je čudo ( i svi Kusturičini)
Profesionalac
Zona Zamfirova
Duga mračna noć (i svi Vrdoljakovi)
Maratonci trče počasni krug
Balkanski špijun
Ko to tamo peva
Tko pjeva zlo ne misli
Svevremenski (kultni) meni najdraži:
Kum - trilogija
Bilo jednom u Americi
Sjaj u travi
Forrest Gump
Kosa
Amadeus
Psiho
Ptice
|
Vučem se ko prebijeni mačak (kakva glupa usporedba, jer, ustvari, nikad nisam vidjela prebijenog mačka, na sreću) s fotelje na trosjed, pa na fotelju. Vučem i knjigu sa sobom. Kao da mjesto na kojem čitam može promijeniti njezin dosadni i trivijalni sadržaj. Predvidiv. Ona je jadna i zbunjena i ne kuži da ju on voli cijelo vrijeme. Happy end i prvi poljubac dogode se na 566 stranici. Svi su presretni. Osim mene naravno. Sama sebi idem na živce jer sam si dopustila protratiti vrijeme čitajući šund roman. A opet, ljeto i je vrijeme za šund. I kič. Da nema toga kako bismo znali prepoznati dobru knjigu. Mislim, s čime bismo je usporedili. Nešto je dobro tek u usporedbi s nečim lošim i obrnuto. Sad se već bolje osjećam zato što sam pročitala lošu knjigu. Vidiš kako je sve stvar samo različitog tumačenja. Zgodno, kaj ne? Znam da vas zanima kako se zove ta knjiga, ali neću to napisati. To bi već bila reklama za nešto što mi se ne sviđa. Stvari koje ne volim nemaju imena. To je samo bila loša knjiga i bok. Dosadno mi je. Imam 33 godine i dosadno mi je za poludit. Ma ne, ne uvijek nego sad trenutno. Ovaj čas. Čovjek bi pomislio da se u mojim godinama više nemre dosađivati. Ono kao imaš već neki red po kojem furaš dan, točno se zna kad se kaj radi i teško se ispada iz te rutine. Da, tako je, to se zove rutina. Svakodnevica. E, pa kod mene nema rutine. Mislim, nije da nemam kaj za raditi, ali to kaj bi trebala to mi se neda, a ništa mi drugo ne pada na pamet. Ma lažem! Naravno da imam ideja, ali mi ih se neda realizirati. Ja ustvari uživam u dosadi. To mi je kao neko ukradeno vrijeme u kojem se usprkos hrpi mogućnosti, ja s guštom dosađujem. Nije to kao ono kad imam malo vremena pa na brzinu sređujem nokte, ili kad gledam tv, ili kad ne znam što bi radila (a moram priznati da mi se to još nije dogodilo). Ne, to je upravo ovaj čas kad znam što bi sve mogla raditi, a ja se radije dosađujem. To je super osjećaj! Sad sigurno mislite da nisam normalna. Mislim, 'ko je danas normalan? Niti sam ja normalna dok ovo pišem, a niste bome ni vi koji to čitate. Umjesto da se fino družimo sa svojim "najmilijima", šetamo po prirodi, hranimo životinje, organiziramo mitinge potpore ovome i onome, kuhamo večere, volimo se ili svađamo i neznam ti ni ja kaj sve ne, i vi i ja asocijalno buljimo u svoje monitore, grebemo po svojim tipkovnicama, i manje više mlatimo praznu slamu. Mislim ja mlatim, a vi čitate. E pa ja neću više, dosadilo mi se dosađivati, idem ostvariti po koji socijalni kontakt, što i vama želim. Živi bili! |