Traume iz djetinjstva

Bijah jučer u kinu. Yay for me. I gledao sam "V for Vendetta" (kao što ste već vjerojatno zaključili iz naslova). A sada slijedi kratki osvrt na moj doživljaj filma. Koji je bio loš. Žao mi je to reći, ali meni je u kinu bilo skoro pa grozno. Nemojte me krivo shvatiti, nije film loš, naprotiv, film je odličan, jedino moj DOŽIVLJAJ kao takav sucka...

Kao prvo, vizualno film je vrlo impresivan. Totalitarna VB je prikazana vrlo realno i čini se moguće. Akcije nema toliko puno, ali kad je ima je dobra. Da dobra, fantastična! Poslije filma mi je fakat došlo da zgrabim par noževa i idem radit sranja (ali o tome ćemo malo više kasnije). Priča je (naravno) dobra, pošto je film rađen po Mooreovom stripu, i koliko god da su ju The Braća iskasapila, i dalje je zadržan duh i priča štima. (Nakon 2 i 3 dijela Matrixa, čovjek se mora zapitati...) Što se glume tiče, mogu reći samo pohvale. Na stranu to što moja fascinacija sa Natalie Portman graniči sa opsjednutošču i laganim ludilom ( ), naozbiljnije, ta žena je bila odlična u svakoj ulozi u kojoj sam ju do sada vidio (da, čak i u Warsima), prekrasna je čak i ćelava, mislim... Žena je zakon! You go, girl! Hugo je zakon makar mu nikada lice ne vidimo - tip je sve odglumio glasom i pokretom i to je odradio fantastično. Svaka čast. I, HUGO, LOOSERU!!! Sljedeći put kad te komad poput Natalie ide poljubit, skini masku! Stephen Rea, Stephen Fry... ma odlična postava i odlični glumci jednako odličan film!

I tako ja samo hvalim "V", a doživljaj je bio loš. Pa kad film zavrijeđuje svku pohvalu. S druge strane, tonca u Cinestaru bi trebalo dati streljati nakon što ga siluje grupa podivljalih mutanata koji se fiksaju viagrom i sredstvima za povećanje penisa. Zapravo, zašto ga uopće dati streljati? That's a easy way out. Od samog početka filma zvuk je bio, s oproštenjem, u kurcu. Malo stereo, pa malo surround, pa malo stereo, pa malo mono, pa malo surround, pa stereo, pa mono... i tako sve do kraja filma. Pa malo tiše, pa malo glasnije, sa svim onim divnim pucketanjima i krckanjima koja se čuju kad se sa zvučnicima igraju oni koji se ne bi smjeli sa istima igrati. Mislim, svira Tchaikovsky, 1812 Overture i to tako izmasakrirano da sam jedva prepoznao... UŽAS!!! CINESTAR, YOU SUCK!!!!!! I otuda drugi (veći) dio želje da uzmem noževe i idem radit sranja...

Dakle, krajnji je zaključak da je film zakon, ali ja sam imao nesreću da mi jebeni operater upropasti nešto što je mogao biti fantastičan doživljaj...

Sad moram ići ručat, jerbo će stari vikati na mene. Ostajte mi zdravi, debeli i veseli i gledajte dobre filmove na dobar način!

Wohoa! Što ja tu radim? Ah, da... blog...

Evo, upravo samo pogledao statistike na svojem blogu i zadnji post je bio napisan prije točno 90 dana. Talk about timing... (Btw. poruka svim puritancima hrvatskog jezika koji se groze količinom stranih riječi i upotrebom stranih jezika - uglavnom engleskog - u današnjem razgovoru, tisku i blogovima: You can all suck the pipe!!!)

I tako sam se ja odlučio za novi pristup blogu... Prvo što ću napraviti je pohraniti stare postove u nakakvu arhivu (da svih 3-4, koliko god da ih ima), a onda ću krenuti sa opisvanjem stvari koje mi se ne događaju, pošto je moj život užasno dosadan i neinventivan, pa moram izmišljati stvari tako da se čini iole zaminljivim. What a sad, sad, person I am...

Eh, da, i dizajn. Koliko god da mi stari činio cool, sada (stariji i pametniji, cijelih 90 dana) shvaćam da je bio dosta nepregledan, so I'm changing that too. Kome se ne sviđa, već rekoh, suck the pipe. Eto, toliko za sada...


Latest update:
Ne da mi se radit tamo neka arhiva, pa postove ostavljam zasada tamo gdje jesu. I zadovoljan sam novim izgledom stranica. Eto. Oh, shut up!