<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

petak, 29.09.2006.

Evo, pocnije

Sutra ponovno mjenjam adresu, po peti puta zaredom, iz godine u godinu, ponovno ce Zagreb biti moj dom sljedecih skoro 10 mjeseci.

Al cujte, "kaj se mora, mora se" jos malo, samo 5 godina i gotovo sa fakultetom, al nije samo to ono sto me tjesi, jer i u Zagrebu imam mnogo dragih mi ljudi, makaar, ajde, zaboravili mi rockas, ali dobro, "iskoristit" cu ja to.

Tako, zelis sve najbolje svim studentima kojima je ovaj tjedan zadnji tjedan praznika, ili koji se jos bore za uvjete. I,



SRETNO SVIMA U NOVOJ

AKADEMSKOJ GODINI

2006.-2007.

utorak, 19.09.2006.

Kontakt

Nakon nekoliko slucajeva koje sam vidio na pamet mi je dosla jedna ljudska osobina zvana izbjegavanje kontakta. Ljudi posebno izbjegavaju kontakte koji bi mogli biti bolni, makar ponekad ne razmisljaju kako ce onda biti jos bolniji kontakti. Mislim, ako se odmah ne ulovis u problem s time, onda ce biti jos tezem a posebno ne razumijem te ljude koji uporno izbjegavaju kontakte, jer to sam u svom kratkom zivotu shvatio, da odgadajuci ga samo radim porobleme sebi, a ponekad i drugome.
Ne volim to i nikako mi nije drago vidjeti kako mene neke meni vrlo drage osobe izbjegavaju i ne zele samnom komunicirati iako im ne zelim niti o njima ne mislim nista lose, vec jedna predodzba radi

zid između nas koji postaje sve veci i veci, a onda niti rijeci isprike vise ne prolaze niti sapat se ne cuje, a vika postaje sve tisa i tisa te napokon zid postane prevelik i nista se vise ne cuje osim mog srca koje nikad nece prestat da kuca sve jace i jace.

četvrtak, 14.09.2006.

:-))))))))))))

Evo, mene opet, sretan ko nitko, jucer polozio uvjete za drugu godinu studija. Bas je super osjecaj,

Al inace, kvari mi ga malo jedna osoba koja me u zadnje vrijeme malo krivo "dozivljava" pa nek zna, da je u krivu, te da to sto mi je napisala, nije istina.



Cuj, curo, sorry sto je tak izgledalo, al nisam imao nikakvu namjeru u tom smjeru koji si ti rekla,

četvrtak, 07.09.2006.

Sjecanja

Prije dva dana, sestra je zavrsila skeniranje nasih starih slika, te smo ih svi zajedno (obitelj) pogledali na televizoru. Bilo je nesto preko tisucu slika, neke ljepe, neke manje ljepe, neke u svecanim situacijama, neke u malo nezgodnijima. Ali sve su imale gotovo isti ucinak, budenje emocija i vracanje sjecanja, najvise nas su se dojmile slike s djedom, ali niti druge nisu prosle nezapazeno, sjetili smo se mnogih dogadaja i zgoda u nasemu zivotu, kakvi smo bili kad smo bili mali, smijali smo se jedni drugima i zezali, i bilo je ljepo i, ma vidite sami, na donjoj slici smo moja sestra i ja, a takvih je bilo najvise, onih na koje se mozes slatko smijati i smijati i nista vise.