nedjelja, 26.03.2006.

Oblačenje

Mislio sam, da neću nedjeljom blogati, jer ipak je nedjelja dan odmora, ali evo, morao sam.

Počelo je toplije vrijeme, dani su sve duži i topliji, te se ljudi sve slobodnije oblače. Gdje je granica? Ne znam što misli djevojka koja na misu dođe u majci bez rukava; misli nekoga zavesti? Radi to izvan crkve. A dečko koji dođe u kratkim hlačama, da mu se sve dlake na nogama vide? Ajde ohladi.

U crkvu se ide moliti Boga, ali te neke detalje uočiš, htio ti to ili ne, a naravno ne možeš im reć, jer takvi obično kidnu prije nego misa završi. Ako slučajno u nekoj župi postoji znak vani, tada se svi bune i govora kako vjernici nisu glupi, ali pojedinci još i onda ne slušaju.
Dobro, nisam mislio propovijedati o oblačenju u crkvi.

Ima i drugi dio priče. Uđem ja jedne nedjelje u tramvaj obučen u odijelo. Ma koliko ljudi me samo gleda kao luđaka.

Zar je u hrvatskoj izgubljen osjećaj za nešto otmjeno i lijepo.

Ne velim da sam sada ja nešto ekstra u tom odjelu, ali moram priznati da meni svaki čovjek u odjelu izgleda kao netko, kao neki pošten i zgodan čovjek.

Ne veli se uzalud da odijelo čini čovjeka.