Svijet stoji u rukama svemogucih bica. Zemlja stoji u rukama svemira. Ljudi stoje na povrsini Zemlje. Zemlja je u nasim rukama. Spojimo li sve dlanove na svijetu, mozemo li Zemlji napraviti ogrtac? A mozda pletemo njen ogrtac mnostvom nasih osjecaja.
....
Zemlja: Tko si ti?
Ja: Tvoje dijete.
Zemlja: Sto radis na meni?
Ja: Postojim.
Zemlja: U cemu je smisao tvoga postojanja?
Ja: U trazenju smisla mog postojanja.
Zemlja: Znas li ti moje tajne?
Ja: Ne, ne znam, no tajne su ovdje oduvijek a ja nisam..
....
Nikada dovrsena prepirka sa Zemljom traje jos od doba starih Maya pa do danas. I trajat ce dok bude nas. Jos sedam dana i pocinje nastava. Koliko je biblijski bog* stvarao svijet? Mogu li i ja stvoriti svijet u ovih sedam dana.
Vidim ju nocas, oko pola noci.
....
Ona: Jesi dobro?
Ja: Daa.
Ona: Samo nemoj nikada vise plakati.
Ja: Zaista necu, nemam razloga.
....
Lagano je prekrasno biti ne zaljubljen i ne voljen. Osjetis ono olaksanje jer vise ne moras paziti na tude emocije ispred svojih. Mozes sebicno paziti na sebe. *Iako neki od nas nikada ne paze na sebe.*
Jedan moj klasican dan sastoji se od: budenja, citanja vijesti, kuhanja rucka, citanja Cohena, slusanja Cohena, nekoliko sati spojena na net, izlaska van negdje. U grubo.
Mozda Cohen cini previse moga zivota, no i sam je rekao da je nadisao mnoge druge pjesnike. Ne mogu se odluciti izmedu citanja "U registraturi" i surfanja stanovite "Dolores Haze".
Kako se moguce toliko cudno osjecati nakon samo jednog zagrljaja. Kako je moguce ispalakati toliko suza u jednoj noci. Kako je moguce popiti toliko vina u tako beznacajnom vremenu. Kako je moguce.. Smijati se i biti najsretnija osoba na svijetu, a povrijeden si u najskrovitijim kutcima sebe.
Odlucujem pustiti onu pjesmu Laganini po sredini (koju si mi ti poslao, i koja ti se jako svida) i putovati Zivotom laganini po sredini.
|